Ova krčka konoba pokušava spojiti tradiciju i suvremeniji pristup, no najveći aduti na kraju ipak ostaju pogled i atmosfera

Ako tražite konobu, ima jeftinijih i kvalitetnijih opcija, a ako trebate neki moderni twist tradicije, Konoba Nada ne nudi dovoljno

Nakon kratke šetnje šarmantnim gradićem Vrbnikom koji nudi uske kamene uličice i nezaboravne vizure kada dosegnete vrh, stižemo do poznate vrbničke Konobe Nada, svojevrsne lokalne institucije. Preciznije bi možda bilo reći: zasebnog sela u mjestu Vrbnik, jer konoba Nada proteže se u nekoliko kuća i na nekoliko razina - od podrumske pa sve do velike terase sa sjajnim pogledom gdje odabiremo sjesti iako je vani nesnosno vruće. Za vrijeme ručka nije takva navala, kažu, što je, s obzirom na temperature, razumljivo. No, mi tvrdoglavo želimo uživati u pogledu na konto klime dok smo tamo, pa tko nam kriv.

Konoba Nada već na prvu djeluje kao veliki brendirani stroj. Web, etikete na vinima, uniforma konobara i unutarnje uređenje vizualno su usklađeni, brendirani i posloženi. Nema tu puno štiha konobe, više jednog vrlo velikog sustava - vjerujemo da u sve prostorije odjednom sigurno stane oko 200 ljudi. Uređenje je neki miks staklenih ploha (pogled!) i drva koji djeluje i elegantno i ugodno, s laganim throwbackom u uređenje interijera osamdesetih.

No, vratimo se mi na našu vruću terasu gdje nas strano osoblje uslužuje diskretno i s osmijehom, ali nemamo dojam da bismo s njima mogli ući u rasprave o tome odakle su kamenice ili škampi. Krećemo sirovo i morski, jer što drugo ima smisla na takav dan. Slana i marinirana riba (15 €), sirovi škampi (25 €), kamenice (komad 6 €!), plata "plodovi mora" (25 €) i roastbeef (17 €), da provjerimo i tu sekciju. Vinska lista nudi samo i isključivo njihova vlastita vina, i time pokrivaju jelovnik od predjela do deserta. Iako razumijemo i podržavamo logiku, smislenije bi nam se činilo da su vina kuće neka povoljnija varijanta (vina zaista imaju pristojne cijene), a da se gostu ipak dade mogućnost malo šireg odabira. Naime, iako se fura na taj imidž, Nada stvarno nije konoba gdje se uz bokun domaćeg vina zoba malo pršuta. Jelovnik odaje određene ambicije, koje bi i vinska lista možda trebala pratiti.

Sirovi škampi i kamenice posluženi na ledu uvijek izgledaju spektakularno i dižu iz mrtvih. I jedno i drugo jelo osvježavajuće je, nezačinjeno (osim ako vam treba malo limuna ili kvasine) i potencijalni zdravstveni rizik na +40, ali koga briga. Ovakva jela baš su slavlje života, jer esencije okusa dolazi iz same namirnice, bez kuhinjskih intervencija. Plodovi mora tri su salatice i jedan namaz, jasni i snažni okusi mariniranih kozica, salate od mrkača, namaza od bijele ribe i tuna tartara. Doduše, učinilo nam se da je jednaki dressing na bazi muštarde začinio tuna tartar kao i roastbeef. Iako je u obje situacije bio ukusan i primjeren, to nam se čini pomalo lijenim potezom.

Između nekoliko vrlo klasičnih jela s domaćom tjesteninom (plodovi mora, janjetina, šalša) odabrali smo makarune s goveđim gulašem (16 €). Među glavnim jelima pokušali smo naći nešto malo manje klasnično, pa smo uzeli tuna tataki s rikulom i komoračem (27 €) te grdobinu al forno s palentom i umakom od rajčica. Od svega je najbolja bila domaća tjestenina s gulašem, ukusna, čvrsta tjestenina, sočni komadi mesa u gustom ljepljivom umaku. Isto ne možemo reći za grdobinu, gdje ništa nije funkcioniralo zajedno. Rajčice su bile gotovo neskuhane, i nisu stigle postati umak, blitva nezačinjena i prazna, pa je i jadna grdobina u tom društvu nekako djelovala skromnije nego što je ustvari bila. Tuna tataki nam se opet ukazao sa spomenutim umakom od muštarde, što stvarno smatramo podcjenjivanjem gosta, a wasabi je bio najgori koji smo ikad u životu probali. Sama tuna bila je korektna, uz osvježavajuću salaticu od rikole i koromača.

Dojam na kraju dižu deserti i, da se ponovimo, opcija sorbetta (sgroppina) od limuna i votke za koju sasvim nekritički dodjeljujemo sto imaginarnih bodova. Tiramisu s višnjama na koji pred vama nalijevaju kavu bio je izvrstan, lava cake sa sladoledom klasično zadovoljavajući, a inovativni (ili baš klasični moment, ovisno kako gledate), bio je kolač od ovčje skute, puine, što pozdravljamo kao povratak tradicijskoj namirnici. Ne pretjerano lagan ni osvježavajući (što skuta može biti), ali na braniku domovine.

Sve u svemu, čini nam se da Konoba Nada pokušava biti nešto između konobe i nešto modernijeg restorana, s vrlo klasičnim jelima i pokušajima modernijih interpretacija koji ne završavaju nužno uvijek uspješno. Namirnice se čine kvalitetnima, nisu uništene u kuhinji i dobro funkcioniraju s minimalnim intervencijama, ali kao da im u kuhinji ipak fali sigurnosti i ponešto tehnike kada se i odluče za skok u nešto kreativnije. Ako tražite konobu, ima jeftinijih i kvalitetnijih opcija; ako trebate neki moderni twist na tradiciju, Nada ne nudi dovoljno. Čini se da je glavni adut Konobe Nada atmosfera maloga kamenoga gradića u kojem se nalazi, pogled od milijun dolara i ugodno okruženje. Turisti dubljeg džepa bit će vjerojatno zadovoljni, a domaćima preporučujemo da po Krku ipak kopaju malo dublje u potrazi za autentičnim iskustvom.