Nalazite se u centru grada, a ipak ste skriveni od gužve i jakog ljetnog sunca, od buke i pogleda. Dok se stabla saginju iznad vas i stvaraju ugodnu hladovinu, u Zlatnoj školjci i dalje, već godinama, jedete dobru ribu. S promjenom vlasnika prije tri godine, usudili bismo se reći, još i bolju nego prije. Mi smo ondje svratili, onako usput, kada smo se u subotu vraćali s tržnice, oko 13 sati, i jedva uhvatili stol. Jer, unatoč tome što je restoran skriven u onom dijelu Martićeve gdje nema previše ljudi, ovdje se petkom i vikendom traži mjesto više. Dobili smo stol na sat vremena, prije nego što stignu gosti koji su ga rezervirali. Pristali smo bez pogovora i krenuli s ručkom.
Za predjelo smo odabrali salatu s hobotnicom (15 €) i crne rezance sa škampima i sušenim rajčicama (20 €), za glavna jela lignje sa žara s krumpirom i blitvom (12,50 € + 5,20 €) i grdobinu u umaku od vina s palentom (20 €), a za desert porciju rožate (5 €).
Prije naručenih jela na stol nam je stigao pozdrav iz kuhinje – odličan svježi domaći kruh s namazom od bakalara, koji nam je naplaćen 3,50 eura, ali platili bismo ga i više. Kruh je bio mekan, blago mastan i toliko ukusan da smo morali sami sebe podsjećati da nas u nastavku čeka još nekoliko jela i da ne smijemo pretjerivati. Namaz od bakalara bio je također dobar, lijepo začinjen, nije mu nedostajalo soli, s čime se inače često susrećemo u restoranima kada je u pitanju ovakva vrsta namaza, bio je lijepo kremast i maziv. Odličan uvod, kao što smo od Zlatne školjke i očekivali.
Također, od samog našeg nenajavljenog dolaska, osoblje je bilo izrazito pristupačno i ljubazno, usluga brza s obzirom na ograničeno vrijeme koje smo se mogli zadržati, ali ni u jednom trenutku nismo imali osjećaj da nas požuruju.
Salata od hobotnice bila je lagana, nježno začinjena, pa smo na kraju sami dodali još malo soli i octa, ali ukusna. Hobotnica je bila mekana, a porcija pristojna. Ako niste previše gladni i želite pojesti nešto laganije, ova salata sasvim lako mogla bi postati i glavno jelo.
Crni rezanci bili su fenomenalni. Riblji umak bio je bogat, kremast, tehnički dobro izveden, pun okusa i slastan, komadića škampa bilo je dovoljno i bili su slatki, a kada bismo mu baš tražili manu, rekli bismo da bi i manje sušenih rajčica bilo sasvim dovoljno. Tjestenina nam se učinila domaćom, iako ne možemo to sa sigurnošću tvrditi, ali bila je kuhana taman dovoljno i cijela kombinacija bila je lijepo zaokružena. Jelo za svaku preporuku. Na ovu izvedbu mnogi bi se drugi kuhari, koji u ovakvim umacima koriste vrhnje za kuhanje i slična instant rješenja, mogli ugledati.
Lignje s krumpirom i blitvom također su bile dobro pečene, s lijepom aromom dima, slatkaste i sočne. Krumpira i blitve bilo je dovoljno, omjer dviju namirnica bio je pristojan, a porcija je bila više nego korektna.
Grdobina u vinu bila je nešto blažeg okusa i svakako bismo joj dodali još soli, papra i kiseline, ali i dalje je bila vrlo dobra i tanjur smo s lakoćom počistili do zadnjeg zalogaja. Grdobina je došla u kombinaciji s crnom i bijelom palentom napravljenom u obliku školjke, što nam je bilo simpatično.
Rožata na kraju, koju stariji i stalni gosti ovdje, primijetili smo, rado rezerviraju već na početku ručka, kako slučajno ne bi ostali bez svog komada, bila je istovremeno sočna i kremasta, lijepo aromatična i dovoljno lagana da nam nakon cijelog ručka ne sjedne preteško.
Uz po čašu Bertošine Malvazije, ekspresni ručak u Zlatnoj školjci još je jednom bio više nego uspješan. Nema boljeg osjećaja nego kada se u restoranu fino najedete, hrana vam dobro sjedne i imate osjećaj da ste napokon dobili dobru vrijednost za novac. Siti i zadovoljni napustili smo popularni kvartovski restoran, gdje su nam još jednom pokazali zašto su toliko popularni među svim generacijama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....