Samo 15 minuta ugodne vožnje od Fužina u Gorskom kotaru nalazi se planinarski dom Vagabundina koliba, smješten u Bribiru ispod Zagradskog vrha. Zbog gužve nismo imali priliku sjesti uz kamin koji dodatno stvara ugodnu atmosferu, no nije nam previše smetalo. Ni specifični humor vlasnika nije nas pokolebao niti obeshrabrio, a do kraja našeg boravka u Vagabundinoj kolibi dobro smo se s njim i nasmijali pa dođite otvorena uma.
BOGATA GLAVNA JELA
Za početak ručka naručili smo juhu od koprive i maneštru. Maneštra inače dolazi i kao glavno jelo u većoj porciji i s kobasicom, što je sjajna opcija jer je baza od grahorica s dodatkom ječma, krumpira, mrkve, celera i drugog povrća bila zasitna i okrepljujuća. Juha od koprive je također bila ukusna i lijepo spravljena.
Za glavna jela izdvojili smo Vagabundo pijat i gulaš od divljači. Pijat je bogat i raznolik, možda malo i previše za naš ukus, ali vam svakako daje priliku da probate raznovrsnu hranu. Tako će vas na tanjuru dočekati vrlo dobar dinstani ječam s aromatičnim travama, na roštilju pečene gljive i štapići palente, pečene, ali i dalje hrskave tikvice i mrkva, popečci od koprive, kao i sitne kobasice s roštilja i svinjska šnicla...
Niti jedan dio ovog tanjura nije prava zvijezda niti ima glavnu ulogu, ali je zato ovo jelo dobar izbor za dijeljenje. Zamjerka nam je bila na pečene kobasice koje su doista bile jako suhe, nedostajalo im je masnoće, a time i sočnosti pa smo se s njima borili, premda su bile male. Mini popečci od koprive bili su malo jače slani, ali istodobno i ugodna okusa pa nam ne bi smetalo da ih poslužuju u većem formatu.
Gulaš nam je stigao na tanjuru s domaćim njokima koji su bili više u obliku valjušaka. Bili su svježi, dobro kuhani i meki, no više bismo voljeli da su bili bolje ocijeđeni jer se njihova voda na mjestima miješala s gušćim gulašem. Meso je bilo dobrog teka i meko, no dobro bi ovdje došao i koji komad povrća da malo unese živost u jelo.
DESERT SE NE PROPUŠTA
Za desert smo odabrali štrudlu od jabuka i ječma, kao i kolač od sira s preljevom od šumskog voća. Štrudla je svojevrsni simbol Vagabundine kolibe i s dobrim je razlogom preporučuju. Bila je sočna, s bogatim slojem nadjeva, a pritom nije bila previše slatka. Zbog ječma je imala zanimljivu teksturu na koju nismo navikli kod štrudli. Svakako dojmljivo!
Kolač od sira bio je jednostavan, pravi klasik s osvježavajućim i blago kiselkastim preljevom. Odličan odabir za sve koji nisu ljubitelji ječma.
Zanimalo nas je i kakvog su okusa kobasica od divljači, pršut od jelena i sir s aromatičnim travama u ulju pa smo ih zamolili da nam ih pripreme za van, što su i učinili, u manjim porcijama nego što biste dobili na licu mjesta.
Pršut od jelena bio je lijepe tamnije, gotovo smeđe boje i posebnog okusa, ali oprezno ako pazite na unos soli. Kobasica nam se najviše dopala, kao i kombinacija češnjaka, papra i drugog bilja u kojem je bio mariniran sir. Ovakva plata je dobra ideja za večeru uz čašu ili dvije vina, osobito ako ste smješteni u obližnjem mjestu.