Restoran Matsunoki nije novost na domaćoj gastronomskoj sceni. Ovaj lošinjski restoran s Michelinovom preporukom nudi ono što možemo plastično opisati kao zaista kvalitetnu tradicionalnu japansku kuhinju, ali s malim twistom, koja je po onome što smo imali priliku vidjeti, dobro promišljena i impresivno prezentirana. Ovdje se autentični japanski okusi vješto stapaju s našim, mediteranskim namirnicama. Na meniju su, osim sushija i gyoza, i najcjenjenija japanska wagyu govedina, a ono što je pohvalno i vrijedi istaknuti jest da deserti nimalo ne zaostaju za jelovnikom.
I dok je unutarnji prostor restorana otmjen i pruža željenu intimu s pogledom na sushi majstore, terasa restorana je posve otvorenog tipa, što znači da je Matsunoki, kako je smješten u hotelu, dijeli s talijanskih restoranom Bava, pa vam možda ljetni ugođaj neće biti toliko čaroban kao u zimskim mjesecima, no između stolova ima dovoljno mjesta da vam se ne ometa žamor za susjednim stolom. Međutim, nekoliko velikih vaza, kakve su u prostoru restorana, ili kakav cvjetni paravan, ne bi bili loša ideja čisto da se prostor na neki način odvoji od ostatka terase. No, uzmite u obzir da ste u hotelu najviše kategorije i da je za Matsunoki odabran najljepši dio terase gdje, uz prigušena svjetla, uživate u pogledu na zvjezdano nebo i pogledu na čarobnu uvalu Čikat dok ste okruženi mirisnim borovima.
Naša večera bila je zakazana usred tjedna, a stol bez rezervacije, bilo je vidljivo na prvu, očito ne bismo dobili, pa je bila itekako mudra odluka što smo je napravili dan ranije. Stoga, ako mislite da su visoke cijene garancija da ćete uvijek dobiti stol u jednom od skupljih restorana, mogli biste se iznenaditi.
Za početak naručili smo piće - po jedan gin tonic (16,62 €) i premium sake Fukuju Junmai Ginjo Blue (18 €). Kombinacija Old Pilots gina i Three Cents Grapefruit Sode bila je idealno pogođena za taj sparni dan u kolovozu. Osvježavajuća, nježno gorka, ali i voćna, a bez dodanih šećera.
Sake koji nam je preporučio mladi sommelier bio je bogat, sladak, voćnih aroma (rekli bismo od marelice i/ili breskve, jer smo na trenutke osjetili jedno, a potom drugo voće). No, jedno je sigurno, umami je bio dubok i svakako bismo ga ponovno voljeli kušati.
Za početak večere naručili smo jela Wagyu To Toryufu No Gyoza (38 €) i Kuruma Ebi No Tempura (29 €). Prvo jelo - gyoze punjene wagyu govedinom, bilo je od tijesta idealne teksture, lijepo svileno, nimalo žilavo, krasno zapečeno. Punjenje od wagyu govedine je bilo lijepo usitnjeno, pa se lako jelo, ali sjajno povezano pa se lako i umakalo u posluženi donburi umak. Njegove slatke note i natruhe sakea, koji se nalazi u umaku, idealno su se slagali s mesom koje je dodatno začinjeno tartufima, a koji nisu prikrili okuse drugih namirnica. I to nam se jako dopalo. Tartuf se, naime, osjetio tek u pozadini.
Drugo jelo, tigraste kozice u tempuri, svidjelo bi se vjerojatno svima koji vole rakove pripremljene na ovaj način. Tempura nije bila masna, u porciji je bilo pet zaista velikih komada kozica, a dobra priprema omogućila nam je da uživamo u svakom zalogaju, jer ni meso kozica nije bilo prepečeno. Uz to puno posluženi Ten Ju umak nije nam posve prijao, ali to možemo pripisati zaljubljenosti u donburi koji smo dobili uz gyoze, pa smo stoga radije posezali za njim.
Ushi Hire Niku No Guriru (26 €) i Ika No Guriru (23 €) bili su naš idući izbor. Goveđi odrezak odnosno beef tenderloin s grilla, kojeg je u porciji dva komada, bio je perfektno pečen. Rezao se kao da nožem prolazite kroz maslac. Nije bio presušen, a sol kojom je bio posipan, složili smo se, doista je jedini potreban začin ovako krasnom komadu mesa. Uz njega su nam poslužena i dva umaka. Onaj svjetliji bila je majoneza s tartufima - svilena, blago slatka, ali moćna u okusu. Tamniji je bio spicy teriyaki umak, koji se pokazao dobrim izborom za one koji vole izražene i ljute note. U kombinaciji ova dva umaka, ovaj je komad mesa bio sve o čemu maštamo kad palimo vatru za roštilj... ali nam, ruku na srce, nikad tako ne ispadne.
Lokalne mlade lignje s nori umakom od maslaca i ukiseljena salata od koromača jelo su koje ćemo još dugo pamtiti. Prikaz je to onoga što smo spomenuli na početku ove recenzije - spoj autentičnih japanskih okusa vješto kombiniranih s lokalnim namirnicama. Slatke lignjice poslužene na listu banane bile su meke, pune okusa mora, koje je najbolje opisati kao kada biste ih, primjerice, pripremali u popari. Uz njih poslužena salata, bila je u japanskom duhu. Kremasta, kisela, a hrskava. Nimalo nalik onome na što smo navikli kad su lignje u pitanju, ali izvrsno.
Odlazak u ovako jedan restoran bio bi neoprostiv bez kušanja sushija. Odabrali smo Nigiri ebi (9 € po komadu), Uramaki - hamachi roll (18 €) i Gunkan spicy salmon (10 € za komad). Pomalo klasično, ali najrelevantnije za recenziju. Pritom, gledati sushi majstore usred restorana s kojom lakoćom slažu male rolice riže, kako se odnose prema namirnicama i kojom brzinom i tehnikom režu ribu - predstava je tipična za japanske restorane i baš ju je lijepo doživjeti i na Kvarneru.
A sushi je, bez okolišanja, besprijekoran. Dapače, uvjereni smo kako ne bismo pogriješili i da smo samo njega birali za večeru. Poslužen je klasično - uz ukiseljeni đumbir, wasabi i soya umak, a od svih ponajviše nas se dojmio Gunkan - sushi duguljastog oblika kojemu je nori alga s vanjske strane, a povrh njega je na kockice rezan losos u kremastom umaku. Kako mu i ime sugerira, ljutina je bila izražena, pojačao ju je i sitno rezani vlasac na vrhu, pa smo uz njega rado posezali za đumbirom i soja umakom, te čašom Sancerrea Blanc Domaine Vacheron (22 €) i Benvenutijevim Caldierossom (14 €).
Uramaki s gofom, avokadom, mladim lukom i zelenom meksičkom paprikom nije zaostajao za njim. Ovaj je sushi okruglog oblika, riža je s vanjske strane, a nori alga unutar sushija, dok je riba isto kao kod Gunkana rezana na kockice, ali u yuzu umaku od tartufa te posipana mladim lukom. Idealan je za zalogaj, a uz njega je za dodatnu ljutinu prijao wasabi. Nigiri ne treba posebno opisivati. Na riži, koja je usput rečeno bila savršeno pripremljena, bio lijepi filet svježe sirove kozice.
Za cijelom večerom, što je itekako pohvalno i nije baš sveprisutno, nisu zaostajali ni deserti. Odabrali smo Matsunoki special i Matcha souffle (svaki po 17 €).
Matsunoki special desert je od moussea od lješnjaka i kave, miso karamela, gela od kave i fudgea. Upravo taj posljednji sastojak, koji je zapravo vrsta slatkiša koja se pravi miješanjem šećera, maslaca i mlijeka, ovom je desertu dao posebno dobar okus. Istovremeno kremast, bogatih tekstura i okusa kave i lješnjaka, ali ne pretjerano sladak, ovaj je desert kao espresso i najfinija čokolada ili namaz od lješnjaka u jednom. I svakako ispunjenje očekivanja ljubiteljima obje namirnice.
S druge pak strane, desert od matche kakav su nam u Matsunokiju poslužili još nigdje nismo probali, a svakako bismo voljeli, jer je teško odoljeti mu u takvoj izvedbi. Došao je u zdjelici s kremom od ljubičice, snijegom od bijele čokolade, sladoledom od vanilije i tuilleom, a ništa od toga nije zasjenilo okuse matche. Ovaj kolač je sasvim sigurno bio, poetski rečeno, uprizorenje Lošinja u proljeće. Sjajno!
Uz to odabrani Akashi Tai Umeshu Liqueur (13 €) od šljive, na sugestiju vrlo uslužnog i pronicljivog sommeliera Igora Gašparića, bio je lijep završetak večere pod zvijezdama. A upravo zvjezdicu, kad su kvaliteta i prezentacija hrane, usluga i ambijent u pitanju, ovaj restoran, kojeg vodi chef Orhan Çakiroğlu, zaslužuje.
Vinski znalci složit će se kako tome u prilog ide i ovdašnja vinska lista koju čini 500 etiketa, a zbog koje je Matsunoki u sklopu hotela Bellevue u uvali Čikat, nagrađen priznanjem "Best of Award of Excellence" na dodjeli Wine Spectator Restaurant Awards 2024. Pogotovo jer uz vina sadrži i zavidan izbor viskija renomiranih japanskih destilerija. Među njima su, primjerice, Nikka Taketsuru, Yamazaki, Hakushu i Hibiki, te ekskluzivna kolekcija tradicionalnog japanskog sakea. Wine direktor Filip Veselovac očito je dobro pazio na dvije stvari - ispoštovati hrvatsku povijest vinarstva i na vinsku listu staviti tradicionalne hrvatske sorte, ali i odati počast tradiciji izborom poznatih proizvođača iz Champagne.
Večera u Matsunokiju za hrvatske prilike nije jeftina, pa je tako nas stajala nešto više od 336 eura. Međutim, pozicija restorana, nenametljivo, ali uslužno i dobro educirano osoblje te izbor i izvedba jela i pića - svakako su doživljaj koji vrijedi iskusiti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....