Konoba Didov san na Kajzerici kao svoju većinsku klijentelu nema turiste, kao što je to slučaj kod njihova restorana na Gornjem gradu, nego stanare tijesno izgrađenog kvarta u kojem se teško nalazi mjesto za parkiranje (imajte to na umu kada planirate svoj posjet), ali su zato ulice pune života. Svratili smo u konobu jednu predvečer i zauzeli stol na terasi pa smo mogli s lakoćom pratiti interakciju srdačnog konobara s prolaznicima i poznanicima, zbog koje se čovjek odmah osjeća sigurnije u svoj odabir mjesta za večeru.
Kao prava konoba, sam prostor restorana nalazi se ispod razine ceste i uređen je tradicionalno i dopadljivo, sa stolovima od masivnog drva i crvenim ukrašenim stolnjacima, no na radni dan taj je podrumski prostor ipak bilo prazan. Terasa se punila i praznila dok smo večerali, a ugodnu atmosferu narušilo bi tek periodično turiranje motora nekog od bijesnih automobila koji bi protutnjali pored terase. S odabirom jela pomogao nam je ranije spomenuti konobar, s dobrim preporukama kako isprobati što raznolikiju hranu, a da je pritom zanimljiva i predstavlja tradiciju Dalmatinske zagore i Dalmacije na malo drugačiji način. Budući da je naš odlazak bio spontan i nismo se najavili na vrijeme, ovaj put su nas teletina, janjetina i hobotnica ispod peke, kao i suho meso s raštikom zaobišli, ali takva je jela i bolje naručiti kada je društvo veće da se što više toga može probati.
Za predjelo smo, uz malo vijećanja, a najprije zbog sira iz mišine koji u konobi možete za predjelo naručiti i u većoj porciji (45 kn/100 g), odabrali uštipke s tri vrste sira - sirom iz mišine, fetom odnosno sirom iz kace i kajmakom (40 kn). Uštipci su stigli vrući i hrskavi, prozračnog tijesta oblikovanog u okruglice u prosjeku dvostruko veće nego što su tipične fritule. Iako su im tijestom slične, nisu slatke pa se sjajno slažu s predloženim sirevima koji su došli na zasebnom tanjuriću. Samo jelo je zasitno i, kako nam je objasnio konobar, iznimno popularno. Što ne iznenađuje jer smo se lako mogli zamisliti kako te uštipke jedemo kao grickalicu uz domaću kobasicu i čašu hladnog piva. Za drugo predjelo smo naručili soparnik (30 kn) oko kojeg smo se složili da je vjerojatno bio pripremljen to jutro, što tijesto nije moglo sakriti.
Za glavna jela odabrali smo Didinu tavu u sklopu koje dobijete teleći i janjeći kotlet, šniclu, domaću pancetu, prženi krumpir i pirjano povrće (100 kn). Sama porcija je obilna pa je stoga stvorena za dijeljenje, odnosno za nekog tko ima zdravi apetit i nije se najeo uštipaka. Vrijedi pripaziti da se u tom specijalitetu kuće nalazi i janjeći kotlet. U našem slučaju bio je intenzivnog mirisa koji se prenio i na ostatak mesa u tavi, što se možda neće svakome svidjeti. Samo povrće je bilo izvrsno pripremljeno i ukusno, a među pirjanom crvenom paprikom, tikvicama i lukom našli su se i šampinjoni.
Drugo jelo bilo je pun pogodak i na to ćemo se svakako vratiti - riječ je o roštilj žabama s pršutom (150 kn) koje su zapravo začinjene jednostavno, samo s malo papra i tek trunkom soli jer je pršut kojim su djelomično omotane njihovom inače doista delikatnom mesu dao posebno finu aromu dima i blagu dozu slanoće. Stigle su poslužene s krumpirom narezanim na ploške i predstavljaju odmak od tipičnih pohanih žabljih krakova.
Svakako vrijedi spomenuti i puževe na Didov način koje poslužuju u umaku uz palentu (100 kn), jegulje na žaru (150 kn) ili pak brudet od jegulja i žaba za dvije osobe (240 kn) zbog kojih bi se također vratili. Budući da se već odmaknuo kasni sat, ovaj put smo desert preskočili, iako su se na popisu nalazile imotska torta (25 kn), rožata (24 kn) i palačinke s raznim punjenima. Uz jelo su nam poslužili čašu domaćeg bijelog vina i to kujundžušu iz okolice Imotskog što se pokazalo kao dobar par odabranim jelima.
Konoba Didov san
Bencekovićeva 28, Zagreb
Hrana: 7/10
Ambijent: 7/10
Usluga: 9/10
Vrijednost za novac: 7/10