Deset godina od svog osnutka, Cowboy Ranch danas je jedno od najpopularnijih zagrebačkih izletišta. Uvjerili smo se to na neradni dan kad je ondje, po okolnim parkiralištima, bilo parkirano barem 70 - 80 automobila. Da nismo prethodno rezervirali svoje mjesto u restoranu, morali bismo čekati na stol.
Cowboy se smjestio uz rub šume, 15-ak kilometara južno od Zagreba, blizu Velike Gorice, na obroncima Vukomeričkih gorica. Prilično veliko imanje s centralnom velikom kućom razvedenom na nekoliko terasa može primiti doista mnogo gostiju, a doznali smo da za ovakvih dana ugoste njih čak 400 do 500. Većinom su to mlađi roditelji s manjom djecom za koju je na početku šume izgrađen i drveni park, a tu je i vanjski bar za okrepu žednih mama i tata. Ima tu i indijanskih vigvama i, naravno nekoliko ograđenih manježa i štala za konje, kojih je najmanje dvadesetak.
Nadahnut ikonografijom američkog Divljeg zapada, ovaj restoran u ponudi ima većinom mesna jela. Koja, naravno, u imenu često nose naziv primjeren žanru: Silverado, Alamo, Rodeo i slično.
Za početak naručili smo juhu od gljiva "Legenda" (4,90 €). Poslužena u emajliranoj rajnglici, bila je korektna, kremasta, lijepo začinjena, poslužena s komadićima šunke i mileramom, ali nije se u njoj osjetila prisutnost vrganja ili npr. crnih trubača, a jedine gljive koje smo u njoj pronašli bili su šampinjoni. Šteta jer su šume ovih dana prepune gljiva.
Nakon toga naručili smo tri vrste mesa: Sedona spare ribs (13,80 €), Bull"s Eye steak (39,90 €) i burger Peacemaker - Colt Army 45 (10,50 €), te grilano povrće (4,50 €), pomfrit od batata (3,50 €) i pečene rog-paprike (4,50 €). Sva tri mesna jela došla su na okruglim crnim kamenim pločama uokvirenima drvom u obliku tave.
Sedona spare ribs su svinjska rebrica zapečena na žaru s domaćim BBQ umakom. Bila su vrlo mekana, vjerojatno iz sous videa, a zatim završena na roštilju, premazana tipičnim slatkasto-pikantntnim umakom u kojem je, međutim, aroma dima bila malo prejako izražena i velikim dijelom prekrila okus inače finog mesa. No, koliko smo mogli vidjeti oko sebe, ovdje su vrlo popularna.
Bull‘s Eye je zapravo suho odležani ribeye, mariniran u u začinima, s pečenim krumpirićima i umakom od cheddar sira. Restoran Cowboy Ranch ponosan je na svoje steakove, kojih zapravo u ponudi ima samo četiri: uz ribeye još i flank, porterhouse i tomahawk. Ističu kako ih pripremaju isključivo na prirodnom žaru i dimu, Josper tehnologijom - pa zapravo ne znamo peku li ih na Josperovom baskijskom roštilju i završavaju u Josperovim pećnicama na ugljen, ili samo grilaju, ili možda koriste reverse sear metodu. Kako god, naš je 350-gramski ribeye steak bio perfektno pečen, medium rare kakav smo i naručili (Cowboy, inače, u meniju napominje kako sve steakove peče medium ako gost ne zatraži drukčije). Meso je bilo vrlo ukusno, sočno i mekano, precizno ispečeno, s jasnim okusnim i teksturalnim razlikama između dva glavna mišića, eye of ribeye (longissimus dorsi) i spinalisa. Uz takav krasan komad mesa, i uz grilano povrće, krumpirići s umakom od cheddar sira bili su nam suvišni. S druge strane, iako smo uz steak dobili i chimichurri umak, poželjeli smo i malo svježeg papra, kojeg na stolu nije bilo pa nam je na našu molbu konobar donio mlinac.
Peacemaker je chicken burger, Kentucky style pržena piletina u brioche pecivu, s cheddarom i krem sirom, pohanim lukom, prženom slaninom i burger umakom. Uz njega normalno dolaze i prženi krumpirići, ali smo mi naručili pomfrit od batata, koji je bio baš lijepo hrskav, vjerojatno prije prženja uvaljan u kukuruzno brašno. Kompletno, izdašno jelo, koje smo naručili iz znatiželje, jer je uz veliku porciju rebrica i steak bilo sasvim izlišno. I s malo previše sira.
Ručak smo završili s čokoladnim browniejem sa sladoledom od vanilije (5,50 €), koji je bio svjež i sočan, i nimalo presladak.
Porcije su u Cowboyu velike, prave kaubojske, i nitko odavde neće otići gladan. Mahom su to mesna jela, pečena ili pržena, s raznim umacima i nadjevima, često od sira, vrlo često uz krumpiriće kao prilog. Na relativno maštovitom, zabavnom izletničkom meniju ima i nekoliko jela "Za kauboje vegetarijance" i "Za male kauboje".
Posluga je, začudo, s obzirom na stvarno puno gostiju koje treba poslužiti, vrlo brza i učinkovita. Greške, poput nedostatka mlinčića za papar na stolu, događaju se, ali se brzo ispravljaju - dovoljan je samo mig konobarima kojih ima dosta i lete posvuda. Ne znamo koliko ljudi ovdje trenutno radi, ali je posve jasno da je pogon golem i dobro organiziran.
Vinska lista je sasvim solidna za ovakav tip turističkog ugostiteljstva, ali baš nijednu butelju ne toče na čaše. Dojam je da najbolje ide pivo i otvoreno bijelo vino kuće, koje je ipak gemištersko.
Izletište i restoran Cowboy drugi put ćemo posjetiti preko tjedna kad je ipak manja gužva, a s obzirom na tip hrane koju poslužuju, većinom moćna mesna jela, svakako u svježijem dijelu godine kad obično i dodatno prilagode jelovnik. Nije daleko od našega grada, a uz pristojnu hranu ondje se čovjek može opustiti i u šetnji šumom ili, zašto ne, odjahati u suton.