Kad je riječ o zadarskoj restoranskoj sceni, Foša jedno je od onih mjesta koje gotovo da ne treba posebno predstavljati. Jedan od najpoznatijih zadarskih restorana, pod vodstvom chefa Damira Tomljanovića, već godinama nosi reputaciju adrese koju je teško zaobići kada se govori o ozbiljnoj gastronomiji u gradu.
Naš dolazak bio je obilježen sasvim jednostavnom željom: iskoristiti prve prave proljetne dane i smjestiti se na terasu, upijajući svaku zraku sunca. Ipak, osoblje nas je uvjerilo da bi boravak unutra bio ugodniji zbog navodno prejakog vjetra. Nevoljko smo pristali, premda smo kasnije, tijekom kratke pauze između sljedova, zaključili kako je vani zapravo bilo sasvim ugodno. Je li procjena bila iskrena briga za naš komfor ili tek praktičnost posluživanja, teško je reći.
No ono što se Foši ne može osporiti jest estetski dojam. Interijer odiše profinjenom mediteranskom elegancijom, s dovoljno karaktera da prostor djeluje luksuzno, ali istovremeno i opušteno. Ugodan ambijent tako je ostavio zaista dobar prvi dojam.
Večer smo otvorili koktelom Dalmatian Heatwave (14 €), solidnim uvodom koji je korektno odradio svoju ulogu aperitiva.
Hobotnica na salatu (24,50 €), poslužena s krumpirom i pečenim maslinama, bila je izvrsno začinjena i lijepo izbalansirana. Upravo onakvo jelo kakvo očekujete na ovakvoj adresi - dalmatinski klasik, promišljen i ukusan.
Vizualno možda najatraktivniji tanjur večeri bio je tartar od crvenih kozica (36 €), poslužen s uljem mladog luka, citrusnom emulzijom, svježim krastavcima i focacciom. Jestivo cvijeće dodatno je naglasilo njegovu estetiku, no okusom nas nije u potpunosti osvojio. Kisela nota bila je prenaglašena i umjesto osvježavajuće završnice ostavljala je želju da što prije prijeđemo na konkretnija jela.
Glavni dio večere otvorile su frigane lignje (26,50 €), uz krumpir salatu i tartar umak. Nažalost, upravo su lignje bile jedno od slabijih iznenađenja večeri, pomalo presuhe i bez one sočnosti koju ovakvo jelo traži. Srećom, izvrsna krumpir salata donekle je popravila dojam.
Rižoto od škampa s crnim tartufom (34,50 €) bio je tehnički korektno izveden, bogat i pun okusa. Iako mu se malo toga može zamjeriti, riječ je o jelu koje jednostavno nije ostavilo trajniji dojam. A možda je priznajemo tome kumovalo i to što ovo jelo možemo prije zamisliti na zimskom nego na proljetnom stolu.
A onda je stigao premium juneći rib eye (80 €) i podsjetio nas zašto Foša uživa takav status. Savršeno pečen medium rare, mekan gotovo poput maslaca, s puninom okusa kakvu očekujete od vrhunskog komada mesa. Riječ je o steaku koji bez zadrške može stati uz bok ozbiljnijim steakhouse adresama i jednom od najboljih jela večeri.
Zanimljivo, isti entuzijazam nismo mogli podijeliti kada je riječ o tuna steaku (34 €), koji je ostao pomalo u sjeni vlastitih priloga. Posebno se istaknula kombinacija blitve i kelja (6,50 €), koja je okusom i izvedbom bila upečatljivija od samog glavnog jela.
Za kraj smo kušali nekoliko verzija dnevnih deserata, od tamne čokolade do voćnih interpretacija. Iako ugodni i ukusni, svi su dijelili gotovo identičnu bazu, što je ostavilo dojam manjka kreativne raznolikosti. Korektan završetak, ali ne i finale koje se pamti.
Foša danas nedvojbeno nudi vrlo dobru uslugu, kvalitetne namirnice i pojedina jela koja zaista briljiraju. Ono što bismo voljeli vidjeti jest veća dosljednost, da razina izvrsnosti koju restoran jasno može dosegnuti postane standard na svakom tanjuru. Jer kada Foša pogodi, zaista podsjeća zašto je već godinama nezaobilazna adresa zadarske gastronomije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....