Čakovečka Beška primjer je dobrog i inovativnog koncepta u gradu koji gastronomski spava, jedan od rijetkih, ali još uvijek postojećih i, ako je vjerovati onome što smo čuli, prilično uspješnih ugostiteljskih projekata. Upravo zato smo, kada smo tamo nedavno tražili mjesto za ručak, odmah odlučili sjesti ovdje. Stol smo za svaki slučaj rezervirali, no u subotu nešto iza podneva, za vrijeme našeg boravka u restoranu, tek su dva stola bila zauzeta i gosti su uglavnom pili kavu ili sokove, jer Beška funkcionira i kao mjesto gdje se može svratiti na šalicu ili čašu pića po želji te uživati u kolaču ili dva, pa čak i doručku.
Iako smo prilikom rezervacije naglasili kako bismo voljeli sjesti za stol u samom restoranu, gdje nas je i čekao pripremljen stol, kada smo stigli i vidjeli da je simpatično uređena sjenica u dvorištu slobodna, upitali smo osoblje možemo li se preseliti tamo. Odmah su pristali, postavili stol i mi smo sjeli u debelu, ugodnu hladovinu.
Popis jela u Beški nije dugačak pa nam nije trebalo dugo da se odlučimo što ćemo naručiti. Za predjelo smo odabrali carpaccio od rajčica s burratom, džemom od borovnica i ukiseljenom bazgom te uljem bosiljka (11 €), zatim tjesteninu cappellacci a la caccio e pepe u umaku od limuna s uljem od vlasca (12,50 €) i kroket od dalmatinskih kozica s tropskim coleslawom, aioli umakom sa šafranom i kremom od slanih inćuna (14 €).
Za glavna jela odabir je pao na pileći batak-zabatak s kroketom od krumpira i sira te Normandie umakom (21,50 €), zatim file jadranskog zubaca (uz napomenu da zubaca nije bilo na tržnici pa se na tanjuru našao brancin) s beurre blanc umakom od pjenušca od pušipela, dimljenim dagnjama i pireom od korijena peršina (41 €) te teleće obraze u umaku od tamnog piva s brioche pecivom punjenim sirom, uz mahune s lješnjacima (32 €). Budući da se u Beški posebno ponose desertima, naručili smo i njihov raw tiramisu, Paris Brest (6 € za komad) i mojito Pavlovu (6,50 €).
Carpaccio od rajčica bio je već na oko raskošan, a u okusu svjež i lagan. Posebno su nam se svidjeli aromatični ukiseljeni cvjetovi bazge, dok nam je džem od borovnice bio nepotreban. Različite vrste i boje rajčica dale su svaka svoju dozu slatkoće pa je bilo kakav slatki dodatak jednostavno bio višak. Jelo je inače bilo dovoljno aromatično i više nego lijep uvod u ručak u Beški.
Kušali smo zatim tjesteninu. Bila je svilenkasta, dobro kuhana, punjenje je bilo moćno i osjetila se poštena količina sira Pecorino Romano, a umak je bio nježan i sve zajedno se međusobno dobro nadopunjavalo. Porcija je bila srednje veličine pa, ako niste previše gladni, može poslužiti i kao lagano glavno jelo.
Kroket od kozica bio je ukusan i lijepo začinjen, kozica nije nedostajalo, a dobar dodatak bila je i osvježavajuća coleslaw salata s ananasom, slatkasta taman u dovoljnoj mjeri da podigne cijelo jelo. Aioli od šafrana bio je dobar, kao i krema od inćuna, ali uz kremastu salatu i dobar omjer slanog i slatkog, takvi teži i jači dodaci zapravo nam nisu trebali.
Sva tri predjela na stol su stigla u istom trenutku, a osoblje ih je smjestilo na sredinu stola te nam podijelilo posebne tanjure kako bismo sve mogli dijeliti. Općenito nam se svidjela strpljivost, smirenost, profesionalnost i ugodan odnos prema gostima simpatične mlade dame koja nas je posluživala.
Glavna jela također su na stol stigla u isto vrijeme i sva su izgledala jako dobro, tanjuri su bili lijepo posloženi i nisu bilo prenatrpani, a porcije su bile konkretne. Kod ribe su nam se posebno svidjele šarene stapke blitve koje su izgledom i okusom lijepo podigle tanjur. Sama riba bila je dobro pripremljena, imala je lijepu, slasnu, hrskavu kožicu, a krema od korijena peršina dobro ju je nadopunjavala. Umak je također bio ukusan i na ovaj tanjur, zapravo, nismo imali baš nikakvu primjedbu.
Pileći batak-zabatak obrađen sous-vide tehnikom pa zapečen također je bio ukusan, ostao je sočan i mekan, a hrskav izvana. Normandie umak, koji se obično poslužuje uz riblja jela, ovdje je bio prilično dobar dodatak. Bio je nježan i svilenkast, taman dovoljno aromatičan. Kroket od krumpira i sireva bio je ukusan, ali bismo umjesto arome od tartufa, koja je djelovala pomalo umjetno, ovdje radije vidjeli šaku aromatiziranog začinskog bilja ili, primjerice, kombinaciju sireva i paste od pečenog češnjaka. Vjerujemo da bi jelo dobilo još jednu dimenziju, a sama rolica ne bi okusom nadvladala piletinu i umak.
Na tanjuru s telećim obrazima najviše su nam se svidjele mlade mahune u tostiranim lješnjacima, što ne znači da meso nije bilo ukusno i meko, jer bilo je, već da su mahune bile zbilja odlične. Topli brioche bio je dobar dodatak, no kada smo čuli da je punjen sirom, očekivali smo da će sir, jednom kada pecivo prerežemo, iz njega iscuriti poput žumanjka. To se nije dogodilo pa smo ovom komponentom na kraju ostali pomalo razočarani.
Uz ručak smo popili i dvije čaše Dvanajščak Kozol Sauvignona Natura (5,50 €) te domaći ledeni čaj. Osim toga, nude i kombuchu te domaće sokove i nekoliko klasičnih opcija. Nude i nekoliko različitih vina na čaše domaćih vinara, s posebnom koncentracijom na međimurske vinare.
Kod deserata posebno smo se veselili sirovom tiramisuu, koji rade s lješnjacima, bademima, orasima, datuljama, kavom, whiskeyem, indijskim oraščićima i poslužuju uz bezglutenski hrskavac, no na kraju nam se ova slastica ipak svidjela najmanje od sve tri. Bila je teška i zbijena, što je logično s obzirom na količinu orašastih plodova, ali osim njih, nismo pretjerano osjetili niti jedan drugi sastojak.
Stvar je malo popravio Paris Brest, koji je bio raskošan izgledom, ali voljeli bismo da se pasta od badema, koja je navedena među sastojcima, osjetila u većoj mjeri. Tijesto je bilo ukusno, ostalo je hrskavo izvana i, zapravo, osim što bismo voljeli jaču orašastu notu, desert je bio sasvim korektan.
Mojito Pavlova svidjela nam se najviše, možda zato što je dan bio vruć, a ova slastica prilično osvježavajuća, a možda zato što je i kombinacijom okusa i tekstura bila najzanimljivija od sve tri. Sastojala se od puslica od bjelanjaka, ganachea od bijele čokolade, limete, mente i bijelog ruma te confita od limete i svega od navedenog bilo je taman u dovoljnoj količini da ne postane preslatko, prekiselo ili prenaporno za uživanje. Svježe, lagano i baš desert kakav na ljetno poslijepodne želimo kušati.
I na kraju, nađete li se u Čakovcu, neka Beška bude jedan od vaših prvih izbora za ručak, jer osim što imaju divnu terasu, i sam restoran uređen je s ukusom i ima karaktera, a hrana je prilično dobra. Ekipa u kuhinji ponekad se možda previše zaigra pa na tanjur stavi više nego je potrebno, ali cijeli koncept ovog restorana je zabavan, simpatičan, pomalo romantičan i drugačiji od svega što se u Čakovcu nudi. Jedino što bi nam ovdje bilo još draže jest vidjeti više jela s lokalnim namirnicama i možda ipak nešto niže cijene, s obzirom na mjesto u kojem se nalaze i s obzirom na to da su cijene pojedinih jela i daleko više nego u pojedinim restoranima u centru Zagreba.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....