U posljednje smo vrijeme od nekoliko dobro upućenih ljudi čuli istu stvar: da Vinogradarska kuća Braje kuha bolje nego ikad. Kako ionako za vikende rado potegnemo do Plešivice, gdje je vrijeme jednostavno sporije između trsova, zelenila i brežuljaka, razlog za odlazak nam zapravo nije ni trebao. Ali kad se takve preporuke počnu ponavljati, vrijedi provjeriti o čemu je riječ. Posebno nas je zaintrigirala činjenica da sin bračnog para Braje, Patrik, sve više preuzima vinsku priču obitelji.
Stol smo, međutim, jedva dobili, što dovoljno govori o recentnoj popularnosti – rezervacija za vikend ovdje je nužna. Baš za našeg posjeta ondje se slavio i rođendan, pa je atmosfera bila vrlo živa. Srećom, smjestili su nas na terasu, okruženu vinogradom, gdje je atmosferi ručka dodatno doprinio jedan osobito znatiželjan, dobronamjeran francuski buldog.
Ručak smo započeli čašom osvježavajućeg, kremastog brut nature pjenušca, dok smo čekali nekoliko predjela: paštetu od pačje jetre (7 €), carpaccio (15 €) te Platu Braje (13 € po osobi). Pašteta od pačje jetre stigla je na stol idealne teksture i savršeno pogođene gustoće; duboke tamnosmeđe boje, punog i koncentriranog okusa, jasno je pokazivala da je riječ o pažljivo obrađenoj jetri. Ovakvu ukusnu paštetu nismo dugo jeli. Domaći kruh, poslužen uz paštetu, ali i uz platu, također je vrlo dobar.
Carpaccio je bio pristojan: meso nježno i delikatno, zaokruženo domaćim bučinim uljem, divljom rukolom i bučinim sjemenkama. Ipak, ulja je bilo odviše, pa se sama finoća mesa nije uspjela sasvim razmahati niti doći do punog izražaja. Plata Braje, osim što je arhaična izgleda, donosi nekoliko domaćih sireva, sušeni pršut, vrlo ukusne dimljene kobasice i mastan, preukusan špek.
Potom smo kušali i dvije juhe: domaću goveđu (5 €) i krem juhu od gljiva (7 €). Uspjelijom se pokazala potonja, raskošno kremasta i puna sočnih komada gljiva. Bistroj goveđoj juhi, međutim, manjkalo je koncentracije i dubljeg goveđeg okusa.
Prije nego što su glavna jela stigla na stol, naručili smo čašu maceriranog rizlinga. To vino zaslužuje poseban pasus. Riječ je nedvojbeno o velikom maceratu: rizling iz berbe 2020 je osam mjeseci maceriran u ukopanim gruzijskim amforama, fermentiran na vlastitim kvascima i nesumporen. Potom još dvije godine odležava u starijim, oparenim bačvama prije nego što bude napunjen u bocu. Rezultat je vino vrijedno svake pohvale: blago oksidativno, kandirano i medno, ali istodobno i petrolejno, svježe te okrjepljujuće. I doista dugotrajna okusa u ustima. Riječ je o vrhunskome vinu, s ozbiljnim potencijalom razvoja u godinama koje dolaze i koje preporučujemo da obavezno kušate ovdje.
A glavna su jela bila za svaku pohvalu: lungić s ječmenom kašom, njokima i kroketima (22 €), kare crne svinje s mladim krumpirom (16 €) te confit patka s mlincima (26 €). Lungić, pripremljen sous-vide tehnikom (koju ovdje osobito njeguju), bio je izrazito mekan i pun vlastitoga soka; ječmena kaša očekivano je djelovala lagano i podatno, dok su domaći njoki i kroketi bili upravo odlični. Ne sjećamo se kada smo u nekom restoranu posljednji put pojeli tako elegantno nježan lungić. I kare crne svinje bio je pripremljen na isti način, što je mesu podarilo iznimnu mekoću; pritom je bio lijepo opapren, a mladi krumpir ugodno herbalan i slatkast. A patku je gotovo nemoguće opisati bez pretjerivanja. Bila je savršena. Možda je doista nešto u zraku Plešivice, jer smo i tjedan ranije ondje jeli izvrsnu patku, premda u sasvim drukčijem ruhu; ovdje je bila naizgled jednostavna, ali pripremljena majstorski, savršeno izbalansirana između mekoće mesa i hrskavosti kvrckave kožice.
Deserti su također bili vrlo dobri. Domaća štrudla od jabuke sa sladoledom od vanilije (6,5 €) bila je školski primjer toga klasika: rahle strukture, uredno pečena i puna sočnih komada jabuke. No knedla s marelicom i domaćim vrhnjem (7 €) bila je vrhunac našega posjeta i jedan od glavnih razloga zbog kojih ćemo se Brajevima zasigurno vratiti. Gusta i meka, sa žarko narančastom, ugodno kiselkastom marelicom u središtu, djelovala je kao maestralan primjer jednostavnosti, one koju Sanja Braje, supruga Roberta Braje, ujedno i našega konobara toga dana, očito vrlo dobro poznaje.
Kod Braje smo se tijekom ručka doista dobro proveli. Istina, naš je konobar, ujedno i vlasnik vinarije i imanja, vjerojatno zbog gužve oko proslave koja se toga dana ondje održavala, djelovao mjestimice pomalo zbunjeno. Premda je bio vrlo srdačan i susretljiv, objašnjavajući vina i jela, nekoliko je stvari ipak pogrešno donio ili zaboravio. No zbog njegove očite ljubaznosti, kao i izrazito ugodnog dojma koji je ostavio već tijekom telefonskog razgovora prilikom rezervacije, skloni smo vjerovati da je posrijedi bio tek nešto zahtjevniji dan i proslava s gostima koji su tražili više pažnje nego inače. U svakom slučaju, kod Braje se danas fantastično jede, a i vrlo dobro pije, premda su cijene ipak malčice više nego u sličnim restoranima ovakvog tipa. Ugodan ambijent terase, vinogradi koji je okružuju i opći mir Plešivice čine posjet ovom mjestu samorazumljivim. Mi ćemo se, sasvim sigurno, vratiti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....