Sopal, u najužem centru Zagreba, u dijelu Tesline koji ima najviše restorana po dužnom metru ulice, i dalje čvrsto stoji iza svoje egide Fun Dining. Živ i energičan mali restoran bistrološke orijentacije gdje je prvo radio korčulanski chef Marko Turković, koji sad vodi Bekal, prije više od godine i pol preuzela je Katarina Vrenc i donijela mu novu kreativnu energiju, učinivši Sopalove tanjure još zabavnijima. Zapravo, najzabavnijima u susjedstvu.
Stol za dvoje na terasi u pješačkoj zoni rezervirali smo ranije toga dana, i dobro je da jesmo jer bismo inače "izvisili".
Uvijek kad sjednemo u Sopal, znamo što ćemo. Ili, bolje - kako ćemo. Njihova jela, premda mala, idealna su za dijeljenje i želimo ih probati više.
Meni s 15-ak jela promjenjiv je, ponajprije sezonski, ali neki su klasici zabetonirani. Poput mušula u dashiju s kojima počinjemo. Uz to nam jelo obavezno donose i grilanu domaću focacciu, koju u taj umak, Sopalov gusti tamni dashi, jednostavno ne možete prestati umakati. Zaista uzbudljiv početak.
Drugo jelo koje nam se u isto vrijeme našlo na stolu bio je ceviche, koji je trebao biti s gofom i batatom. Krajnje simpatičan, dobro upućen i ljubazan konobar natuknuo nam je da gofa danas nemaju pa su ga zamijenili inćunima. Mi svejedno želimo taj ceviche.
Griješimo jer prvo kušamo prvo mušule - trebali smo obrnutim redoslijedom jer su mušule prepune umamija, a ceviche voćno svjež. Uz inćune, lagano popržene valjda radi gustoće, u njemu ima finog ukiseljenog luka, osjeća se korijander, a krema od batata čini ga slatkastim. Radije bismo tu slatkoću batata, koja pomalo ipak prigušuje svježinu, mijenjali za očekivanu pinku pikantnosti.
Iako jelovnik nije ispisan po rubrikama, a jela nemaju nazive nego su samo navedeni osnovni sastojci, lako je odlučiti što bismo za glavno jelo. Ovaj put izbor je pao na dva jela koja još nismo jeli: filet grdobine pohan u svinjskoj kožici s kremom od karamelizirane cvjetače, i vratinu u tajlandskom jim jaew umaku, s misom i mahunama.
Oba su jela vrlo dobra: nježno, ali kompaktno meso grdobine junački se nosi sa svinjskom kožicom u koju je obučeno, a poh pridonosi hrskavosti (diskutiramo je li panada ipak mrvicu pretvrda?). Jus od pečenja uz kremu od karamelizirane cvjetače savršena su pratnja.
Dva ražnjića s tanko narezanim komadićima svinjske vratine u tajlandskom jim jaew umaku, posluženi s misom i mahunama, izvrstan su, slastan zalogaj. Uz to smo naručili i pikantan prilog, brokulu pečenu na vatri s misom i chimichurrijem - to smo već i prije naručivali i opet ćemo.
I opet smo se vratili na početak menija jer nam je bilo žao što smo propustili ono što ovdje nazivaju burekom: mladi sir, maslačak i medvjeđi luk umotan u rižin papir, u jogurt-umaku. Slasna, zabavna varijacija poznate teme.
Od dva deserta - cheesecake s paljenom narančom i lick it - odabrali smo ovaj drugi intrigantnog naziva, koji nas je, doduše samo dosjetkom, podsjetio na Gagganov završni slijed u njegovu bankoškom restoranu. I dok je njegov "plamen" apliciran na tanjuru, koji treba polizati, prilično pikantan, ovaj je "grozd" različitih voćnih okusa sladak i formom senzualniji, ako ne i lascivniji. Ližući desert, naime, jezikom ćete doći i do bradavice koja je sastavni dio, izbočina keramičkog tanjura. Da nam je samo znati čija je to ideja bila! Uz taj smo desert popili čašu Maurerova slatkog traminca sa 16 aromatičnih trava.
Sopalov izbor vina poslovično je fokusiran isključivo na prirodna vina, organska i biodinamička, ovdje su oko toga doista strastveni. Na vinskoj je karti 30-ak etiketa - neke od njih prvi put vidimo, iako ima i provjerenih imena - ali i prilično nekonzistentna što, doduše, također pridonosi zabavi jer ovdje nikad nismo naručili dvije iste čaše. Uz osam tanjura i šest čaša vina, ovu smo ranu večeru za dvoje platili 135 eura.
Ukratko, Sopal je mjesto kakvo centar grada treba - živo i zabavno - i šteta što ih nije više. Ovdje vole snažne okuse, sve je nabrijano misom i umamijem, a nisu neskloni neobičnim kombinacijama. Vole se zaigrati i s ekscentričnostima - tetoviraju kožu svinjske potrbušine za pečenku, recimo. Teško je biti loše volje nakon ovakve večere.