Na kraju uske cestice pred vama se ukazuje zdanje stoljetne kamene kuće koje je na početku 20. stoljeća pripadalo bogatijoj istarskoj obitelji. U kući su u to vrijeme imali čak i šternu i kapelicu. Ispred kuće prostrana je terasa u sklopu koje rastu velika stabla masline, pa stolovi djeluju kao separei odijeljeni bajkovitim zelenilom i kamenom. Namještaj od kovanog željeza dodatno upotpunjuje taj romantičan rustikalni ambijent. Ime objekta, naravno, nije slučajno jer se nalazi uz samu željezničku prugu Parenzanu, koja je bila važna prometna poveznica između Trsta i Poreča gotovo do polovice 20. stoljeća, točnije 1935. godine. Dio pruge prenamijenjen je u biciklističku stazu, pa su vrlo česti gosti Parenzane biciklisti iz raznih dijelova svijeta. Jednom riječju, ambijent je čaroban.
Prvi pogled na meni odaje ambicioznost u pristupu jer je karta prilično široka, možda i preširoka. Od desetak predjela izabrali smo kombinaciju "Riblji pjat" za dvije osobe (150 kn) kako bismo probali što više toga. Dobili smo malo mariniranih inćuna, dimljenih dagnji, bakalara in bianco s naribanim tartufom, salatom od liganja i carpacciom od hobotnice. Sve zajedno vizualno je vrlo prezentabilno, okusom korektno, ali ne i pamtljivo.
Poslije smo kušali dvije vrste tjestenina za koje je jasno vidljivo da su domaće proizvodnje. Uzeli smo crne raviole punjene brancinom u umaku od kozica i tartufa (130 kuna) i tagliatelle sa škampima (130 kuna). Tagliatelle su bile jako dobre, okus umaka bio je bogat, porcija obilna, doista koriste repiće škampa i tjestenina je bila kuhana al dente, ali opet ne previše žilava. Radi se o dobroj klasičnoj pašti sa škampima koju bismo rado pojeli ponovno kad se zateknemo u blizini.
Što se tiče raviola, tjestenina je, naravno, opet bila jako dobro skuhana, ali uz umak od kozica i tartufa nekako potpuno zaboravite da zapravo jedete tjesteninu punjenu brancinom. Tako plemenitu i vrijednu namirnicu ipak ne bi trebalo zasjeniti pa ova kombinacija možda bolje zvuči na papiru nego u praksi. Također se radi o prilično obilnoj porciji, koja vam je dovoljna za rani ručak.
Nakon toga podijelili smo glavno jelo. U početku smo se dvoumili između janjeće koljenice u demi glace umaku i sporo pečenih junećih obraza s rimskim njokom (160 kuna). Ipak smo se odlučili za obraze i bili su dobri - vrlo korektni, ali ne i izvrsni. Meso je bilo mekano, rimski njok doista vrlo ukusan i, naravno, ništa od navedenog nije bilo loše ili pogrešno pripremljeno.
Sreća ili prokletstvo ovog dijela Istre je što na vrlo malom području možete sjajno jesti i kušati neka stvarno dobra jela zbog kojih vam neće biti problem napraviti iks kilometara. Ako vam je do tradicionalne hrane, Stari podrum gospođe Mire odličan je izbor, malo dalje je konoba Morgan, a pogotovo Buščina, koja nudi nešto elaboriranija jela, vrlo ukusna s krasnim ambijentom; još malo prema sjeveru je konoba Malo selo, što je također sjajan izbor. Na drugu stranu, prema moru, nije vam daleko posjetiti Novigrad, a time rezervirati stol u restoranima Marina, Damir & Ornella ili Čok s nekom klasikom. Umijeće je u tom bazenu pronaći svoj put i ostati prepoznatljiv.
Prije odlaska u La Parenzanu dobili smo nekoliko preporuka za ovo mjesto. Iako smo došli u vrijeme ranog ručka, nedugo nakon otvaranja, vrlo smo kratko sjedili sami i terasa se ubrzo popunila, ali uvečer je ovdje gužva i rezervacija je poželjna. U La Parenzani je neobično lijepo sjediti uz čašu vina na terasi pod maslinom, pogotovo uvečer, meziti malo istarskog pršuta i sira, a ako želite i nešto konkretno, onda se treba držati neke čiste klasike kao što su tagliatelle sa škampima.