Smješten u sjeveroistočnom uglu Hrvatskog dijela Baranje, na krajnjem jugoistočnom obronku Banova brda, Zmajevac je mala općina s nekim od najboljih baranjskih vinara. To slikovito selo na lesnim obroncima prošaranim surducima u kojima se sa svake strane usjeka nalaze gatori, vinski podrumi ukopani u brdo, dom je ponajboljeg baranjskog vinara s restoranom, vinarije i restorana Josić.
Preko tjedna je moguće spontano posjetiti Restoran vinariju Josić, međutim vikendom je teško dobiti mjesto bez rezervacije, pa smo zato rezervirali mjesto za nedjeljni ručak. Iako je dan bio vruć, natkrivena terasa hlađena diskretno postavljenim ventilatorima bila je ugodnija od dupkom pune unutrašnjosti triju gatora spojenih u jedan restoranski prostor. Vatre i kotlići na ulazu odmah daju na znanje da se radi o baranjskom restoranu, ali ne otkrivaju ono što slijedi.
Za predjelo smo odlučili uzeti mariniranu riječnu ribu (10,49 €) i rižoto od dimljene riječne ribe (9,95 €). Kao aperitiv odlučili smo uzeti barrique rakiju od šljive (4,24 €) i barrique jabuku (4,24 €), proizvođača Jednarakija iz Nemetina. Šljiva je bila izvrsna, ali je jabuku ‘‘pojelo‘‘ barikiranje. Sva su vina naravno Josićeva, tako da smo uz predjelo uzeli graševinu (4,25 € 1,5 dcl) i bijeli pinot superior (4,51 € 1,5 dcl).
Marinirana riječna riba je vrlo lijepo složena u ‘‘sendviču‘‘ između krumpir salate i ukiseljene cikle - izvrsno hladno predjelo na vruć dan, u kojem bogatstvo dimljene i marinirane ribe dobro balansiraju cikla i vrlo lagana krumpir salata.
Rižoto je napravljen po svim pravilima struke, s al dente rižom i dimljenom ribom koja mu je davala tijelo, a posebno nam se svidio dodatak ukiseljenih pimento biquinho, malenih brazilskih papričica s karakterističnim kljunom koje su bile male eksplozije svježine.
Nakon sjajnih predjela imali smo velika očekivanja kada smo za glavna jela naručili divljač na šumarski (14,60 €), sporo pečenu plećku crne svinje u maramici (18,58 €), janjeću koljenicu (18,58 €) i puretinu punjenu domaćim kulenom i sirom (11,95 €), a dok su neki nastavili s izvrsnom graševinom, drugi su se odlučili za cabernet sauvignon superior (5,83 € 1,5 dcl).
S obzirom na gužvu, jelima je, kao i predjelima, trebalo nešto dulje da dođu, ali nam to nije smetalo s obzirom na vrlo ugodnu atmosferu i konobare koji su bili iznimno ljubazni!
Divljač, divlja svinja, stigla je u obliku šnicli, što posebno cijenimo jer se najčešće služi narezana na manje komadiće. Bogat umak od gljiva i brusnica s umakom od pečenja bili su izvrsna podloga mekanom mesu. Lovačke knedle jedne su od boljih koje smo jeli, sočne i jako dobro začinjene. Na vrhu tanjura nalazio se mikro kukuruz koji je svojom slatkoćom i hrskavošću davao zanimljiv sloj okusa i teksture, ali je i očito dobro rodio u Zmajevcu jer se nalazio i na gotovo svim ostalim glavnim jelima.
Sporo pečena plećka crne svinje prvo je pečena u komadu, a zatim iskidana i ponovno formirana u kvadar u maramici te tako zapečena. Iako vizualno vrlo lijepo, uredno i perfektno karamelizirano izvana, ovim postupkom meso je izgubilo dio sočnosti, a iz nekog razloga bilo je gotovo potpuno neslano, što je narušilo kompoziciju jela. Pogotovo što je porto umak bio iznimno gust, a kuskus kao prilog pojačao je dojam suhoće, usprkos kremi od mrkve. Konceptualno jako dobro zamišljen tanjur, ali s ipak osjetnim tehničkim propustima.
Sporo pečena janjeća koljenica poslužena je bez kosti, a izvrsno meso raspadalo se na dodir. Šteta što je kao i prethodno jelo bila gotovo posve neslana. Aromatizirana tortica od krumpira bila je vrlo ukusna i za razliku od mesa dobro začinjena, kao i cikla pečena u vinu. Rezanci od ljute papričice nestali su s tanjura iako su najavljeni u jelovniku.
Punjena puretina poslužena je bogatom umaku od bukovača i crnih trubača, s dobro skuhanom i začinjenom rižom dugog zrna uz, naravno, mikro kukuruz. Sočno meso dobro se slagalo s dominantnim punjenjem od domaćeg kulena i sira, a dodatnu kremastost davao je pire od mrkve.
Odlučili smo probati rezance i s makom (5,04 €) i taške s pekmezom (5,04 €).
Rezanci s makom, vrlo nostalgično jelo, bili su domaći, mak pofuren u mlijeku i posluženi s tek žličicom pekmeza od šljive. Porcija nije velika, ali nakon obilnog ručka - taman.
Taške su manje, ali vrlo uredno napravljene s malo ruba i bogato punjene domaćim pekmezom od šljiva. Uvaljane su u prezle pržene u maslacu i poslužene uz umak od vanilije, s malo coulija od maline za svježinu. Fantastična varijanta vrlo klasičnog i jednostavnog deserta.
Dolazak jednog od najboljih kuhara u Slavoniji i Baranji, Tomice Đukića, itekako je primjetan. Tradicionalna slavonsko-baranjska kuhinja u izvornoj formi ima mnogo za ponuditi, a u rukama sposobnog kuhara može nadići očekivanja i biti inspiracija za jela visoke kuhinje. Na većini jelovnika čini se da je to smjer kojim su odlučili krenuti u Josiću i kanda im jako dobro ide. Određene tehničke pogreške treba ispeglati i recepte dodatno razraditi, ali trenutno smatramo da je Josić uzor kada je suvremena eno-etno-gastro ponuda u Baranji i Podunavlju u pitanju.