Predstavljala je luksuz u doba kad se rođendani nisu slavili, za stolom bi zasjala i s njega brzo nestala tek za vrijeme najvažnijih vodnjanskih svečanosti. Iako biste pomislili da je kao takva bila bogata sastojcima, slojevima i aromama, njezina posebnost bila je u dugotrajnom i zahtjevnom umijeću baratanja s tri jednostavne namirnice. Bez brašna, njezin fantastičan okus nastajao je zahvaljujući jajima, šećeru i bademima koji su svojim specifičnim okusom otkrivali tajnu mekanog vodnjanskog tla.
Za ovu jedinstvenu tortu nije bilo dovoljno jedno ime pa ona s ponosnom nosi dva. Jedno službeno s kojim je upisana u bogatu povijest vodnjanske gastronomije - Torta de mandole i ono drugo povezano s "Bumbarima", zahvaljujući kojima se naziva i "bumbarska torta". I dok smo do sada o njoj govorili u perfektu, za upotrebu prezenta i futura zaslužna je Turistička zajednica grada Vodnjana koja se posvetila očuvanju ovog autentičnog i jedinstvenog dijela vodnjanske baštine pokrenuvši inicijativu zaštite i vrednovanja Torte de mandole, uz prijedlog da se proglasi nematerijalnim kulturnim dobrom. Cilj nije samo sačuvati izvornost recepta, već i potaknuti lokalne proizvođače i ljubitelje tradicije na promociju Torte de mandole kako bi ona zauzela svoje zasluženo mjesto i na nacionalnoj razini.
Svoju pučku jednostavnost bumbarska kuhinja oplemenjivala je punoćom okusa koji su posebno dolazili do izražaja u slasticama. Tako Vodnjanci i danas rado pripremaju suhe kolače zvane pampagnachi (pampanjaki), potom kroštule, a tu su i ušećereni bademi, amaretti i fave o kojima govori knjiga recepata "La couseina boumbara" Zajednice Talijana Vodnjan. No, u tom slatkom i ukusnom društvu, na najvišem tradicijskom postolju vlada kolač iznimne arome - torta de mandole.
Torta de mandole ili "bumbarska" torta, za Vodnjance nije samo slastica. Praveći je i uživajući u njoj oživljavaju sjećanje na pretke kojima je uljepšavala najvažnije životne trenutke zbog čega se recept, poput dragocjenog baštinskog blaga, prenosio na nove generacije.
U tradicionalnim vodnjanskim obiteljima rođendani se nisu slavili, a namirnice su bile odraz vremena u kojima je domaćinstvo koristilo ono što je imalo. Torta de mandole bila je luksuz koji su si Vodnjanci mogli priuštiti samo za posebne prigode - vjenčanja, blagdane i rijetke svečanosti.
Iako su mnoge obitelji napustile Vodnjan nakon Drugog svjetskog rata noseći sa sobom dragocjene kuharice, Torta de mandole se uspjela sačuvati. Danas torta de mandole predstavlja mnogo više od kolača - ona je simbol očuvanja sjećanja na nekadašnji život, rad i običaje ljudi ovog područja. Kolač je to koji u sebi čuva priče, okus i miris djetinjstva, vrijedno nasljeđe prošlosti koje se uspjelo očuvati zahvaljujući posvećenosti generacija koje su ga s ponosom pripremale i dijelile.
A zašto se tako pamtio okus Torte de mandole? Vodnjan je nadaleko bio i ostao poznat po mnogočemu, no rijetki znaju da su ga krasile i brojne plantaže badema zbog kojih je okus Torte de mandole bio uistinu autentičan. Zanimljiva je činjenica da je na specifičan okus i miris badema uvelike utjecao položaj stabla badema. Vodnjanci su ih u prošlosti sadili na tlu zvanom "girasso" koje je bilo mekše što je bademima davalo poseban miris, a torti neodoljiv okus.
Recept za Tortu de mandole prepisivao se iz bilježnice u bilježnicu čije bi stranice požutjele od listanja i minulih godina, a možda i od pokojeg traga dugotrajne pripreme. Prema dostupnim podacima, neka ga je vodnjanska domaćica prvi put zapisala oko 1942. godine otkad se s puno ljubavi i pažnje prenosio unutar obitelji.
Sastojke za tortu - bademe, jaja, šećer, bilo je lako zapamtiti, no na način i finese pripreme te neke male trikove uvijek se trebalo podsjetiti. Tako bi se u nekim varijantama dodavala i rakija ili malo limunove kore da se prikrije okus "freschin", odnosno svježine jaja, a za uspješan rezultat vrlo su važna jaja sobne temperature i stavljanje torte u hladnu pećnicu prije zagrijavanja.
Vodnjanke su se morale naoružati s velikom količinom strpljenja, ali i imati snažne ruke jer su se bjelanjci za snijeg tukli ručno, vilicom i vrlo sporo što je moglo potrajati i do dva sata, jer se u protivnom torta ne bi digla. No, sav trud bi bio nagrađen jednostavnom, ali tortom bogate arome, koja bi svaki put izmamila uzdahe zadovoljstva svih okupljenih oko svečanog stola. U nastavku vam ostavljamo recept, ali i preporuku gdje ovu posebnu tortu kušati u Istri i u Zagrebu.
TORTA DE MANDOLE
Trebat će vam:
300 g badema
300 g šećera
8 jaja
Priprema:
Odvojite žumanjke od bjelanjaka.
U posebnoj posudi izradite snijeg od bjelanjaka, zatim pjenasto istucite žumanjke sa šećerom.
U smjesu sa žumanjcima naizmjenično dodajte fino mljevene bademe i snijeg, na tako da se miješa odozdo prema gore, sporim pokretima, kako bi se dobila smjesa bez grudica.
Kalup za tortu premažite maslacem i lagano pospite brašnom, a višak brašna otresite. Stavite u hladnu pećnicu.
Pecite na 180 stupnjeva 40 minuta.
Ostavite da se ohladi i pospite šećerom u prahu i nasjeckanim bademima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....