Ove godine jedan mali lokal u najstarijoj kući u Skalinskoj u Zagrebu, onoj uzbrdnoj uličici koja od Tkalčićeve vodi do platoa iznad Dolca, slavi deset godina postojanja. Naravno, samo ako oduzmemo onih godinu i pol dana koliko su vlasnici - Igor i Sven Mladinović te Alen Markulin - vodili bitku s birokracijom oko otvorenja La Štruka. A za zagrebački La Štruk među bonkulovićima gotovo da nema osobe koja nije čula, pogotovo kad govorimo o turistima, koji - mnogi će se iznenaditi - ovdje danas ciljano dolaze iz svih krajeva svijeta. I to ne zbog lokalne ili turističke zajednice, već zbog trojice mladića koji su imali dobru ideju.
"Kad putuješ i znaš da su se neke destinacije brendirale zahvaljujući lokalnim ili autentičnim proizvodima - primjerice, mjesta sjeverno od Amsterdama sirevima ili Belgija pomfritom i vaflima, postane ti nevjerojatno da Hrvatska nije napravila food brending. Kod nas gosti dobiju više-manje sličnu ponudu kao na cijelom Mediteranu, ali u poprilično osiromašenoj verziji u odnosu na recimo Italiju ili Grčku. Istovremeno, ni kao grad Zagreb nismo imali ništa što je zapravo brendirano. I onda sam se domislio da mi to napravimo sa štruklama", priča nam Igor.
Međutim, ideja ovih mladića te njihova ljubav prema tradicionalnom zagorskom jelu nije bila dovoljna da se La Štruk cijelo jedno desetljeće održi na sceni te da se za njega čuje od Amerike do Australije. Za to je trebalo pronaći i pravu osobu koja će njihovim gostima ponuditi izvorni okus ovog jela. Proveli su tako Igor, Alen i Sven dane i dane u automobilu vozeći se po Zagorju ne bi li pronašli nekoga tko će im raditi štrukle. I nisu uspjeli, pa su istovremeno u Alenovom stanu i sami mijesili i razvlačili tijesto i usavršavali svoju recepturu. I onda, kad su mislili da su imali nešto s čim su bili zadovoljni, Alen je preko poznanika pronašao gospođu Višnju. "Pozvali smo je onda kod nas i rekli: ‘Dobro, gospođo Višnja, sad ćemo mi napraviti svoje, a vi nam pokažite svoje štrukle, da vidimo jesmo li blizu‘. I Višnja je ubila!" priča nam Igor, idejni začetnik ovog, po svemu sudeći, ne samo gastronomskog, već i turističkog proizvoda grada Zagreba.
Višnja Horvat, rodom iz Zagreba, već je tada bila iskusna slastičarka sa zavidnim stažom u struci koji je od 1987. "tesala" od hotela Panorame do Slastičarnice Zagreb. Na njihov se poziv odazvala ne znajući što očekivati no, kaže nam smiješeći se, danas taj posao, unatoč ponudama koje joj stalno pristižu iz drugih lokala i restorana, ne bi mijenjala.
"Da, dečki su bili neiskusni kad smo se upoznali, ali imali su jako dobru ideju koja mi se odmah svidjela. Dobri su i kao šefovi, i ja i moje kolegice Kristina i Petra imamo otvorene ruke da organiziramo posao, a i oni nam puno pomažu svojim idejama i sugestijama", kaže nam pomalo samozatajno dok u prostoru kuhinje u Skalinskoj sa svojom mlađom kolegicom Kristinom Kolmačić Mijić razvlači tijesto za novu turu štrukli kojih dnevno naprave od 500 do 700. Osobno su joj najdraže slane, bilo da su kuhane ili pečene, a od slatkih one s jagodama koje su i ovog proljeća pekli dok je bila sezona crvenih bobica.
RECEPT: VIŠNJINE OMILJENE ŠTRUKLE SA SIROM
A i među gostima klasika je najtraženija pa se ne smije dogoditi da nestane onih sa sirom, premda se dosta traže i štrukle s borovnicama. Ipak, svake godine ili bolje rečeno svake sezone, ovdje smisle i nešto novo.
"Za nove recepture najviše smo zaslužni Igor i ja, a onda ih napravimo, svi koji ovdje rade moraju ih probati i dati svoj sud, pa onda vidimo slažemo li se da mogu ići u prodaju", kaže Višnja, koja je uz Igora, Alena i Svena naučila razbuktati maštu i poigrati se novim okusima. Tako se i danas na spomen štrukli s crnilom sipe nasmije, jer joj se isprva činila nevjerojatnom, a danas ih možda već kroz nekoliko tjedana opet stave na meni.
Zanimljivo je dodati da meni u ovom lokalu nisu mijenjali od otvorenja - u ponudi su četiri tipa slanih i četiri vrste slatkih štrukli, plus neki tjedni, mjesečni ili sezonski specijal, kao što su jagode, smokve, mak, blitva... sve u svemu više od 40 kombinacija. No, jedno je uvijek isto, a to su uz Višnju, koja ih danas priprema s Kristinom i Petrom, osnovne namirnice - sir koji nabavljaju u Veronici i brašno koje je iz Čakovečkih mlinova. Omjeri su, otkriva nam Višnja, najbitniji zbog čega je potrebno uložiti malo vremena i strpljenja. No, da biste naučili napraviti štrukle, ako imate volju i želju, nastavlja - to mogu i potpuni amateri. A kad smo već kod učenja, i Igor je imao štošta za nadodati.
"Od Višnje smo osim štrukli i njihove nevjerojatne kvalitete, dobili i puno više. Ona je naš mentor, jedina koja je imala iskustva u ugostiteljstvu, koja nas je podučila raznim terminima, uređajima, tehnikama, trikovima, a uvela je i red te radnu etiku. Najvažnije, pruža nam mirnoću i sigurnost da će sve biti kako treba, jer nekad kad treba doći 500, 600 ljudi, a frižideri su vam prazni, to je zeznuto. Nije tu uopće stvar hoćemo li mi prodati i zaraditi na tih 500 štrukli, već hoćemo li razočarati gosta koji je zbog njih možda došao iz Singapura. A Zagreb, znate i sami, nije New York, oni su tu jednom u životu i nema reprize. Baš zato mi oduvijek radimo svaki dan", priča nam jedan od vlasnika ističući kako im je od prvog dana motiv bio ugostiti svakog tko želi kušati štrukle kako bi im i one i Zagreb i dolazak u Hrvatsku ostali u lijepom sjećanju.
Premda nam Višnja na kraju kaže kako na početku nije mogla ni sanjati da će se o La Štruku govoriti po svijetu, a još manje vjerovati da bi takav uspjeh mogao postići lokal koji prodaje samo jedan proizvod - štrukle, odmahuje rukom da je ona za to zaslužna. "Svi mi koji tu radimo jednako smo doprinijeli tom uspjehu", skromno zaključuje.