Zaslađivači o kojima morate ponešto znati

Prije sto godina slatkoća u desertima i ostalim slatkim zalogajima dolazila je isključivo iz izvora poput meda ili kristal šećera. Bacite li u današnje doba oko na popis sastojaka na pakiranju bilo čega slatkog, sva je prilika da ćete na popisu naići na pojmove poput agavinog sirupa, aspartama i stevije. Za neke se od njih kaže da su ‘prirodni’, a za druge da su’umjetni’. U čemu je kvaka? Kakva je razlika? Čitajte jer znanje je… Slatko.

Saharoza

Iako vam naziv zvuči kao nešto što stiže direktno iz laboratorija, saharoza je službeno ime za obični bijeli šećer. Dolazi u mnogo oblika – kristal šećer, šećer u prahu, smeđi šećer itd. Svim tim vrstama zajednički je kemijski sastav: fruktoza i glukoza. Većina šećera na policama supermarketa dolazi od šećerne repice i šećerne trske, a jedna žlica sadržava 57 kalorija.

Glukoza i fruktoza

Kao što smo rekli, kad su glukoza i fruktoza povezane, sačinjavaju saharozu ili obični šećer. No često su u popisu sastojaka navedene odvojeno, naročito kad je riječ o zaslađenim energetskim pićima. Fruktoza, koja se obično nalazi u voću pa otud i njeno ime, slađa je od glukoze.

Med

Ljepljivi zaslađivač koji proizvode pčele mješavina je fruktoze, saharoze, glukoze i vode i koristi se već tisućama godina. Probavlja se približno jednako kao i šećer i približne je i slatkoće.

Agavin sirup

Agavin sirup ili nektar otprilike je jedan i pol put slađi nego obični šećer, a to teoretski znači da možete upotrijebiti manju količinu. Iako ga često uspoređuju s medom, rjeđi je i neutralnijeg je okusa.

Javorov sirup

Saharoza je glavni šećer u javorovu sirupu, a on pak sadržava 52 kalorije u jednoj žlici.

Corn syrup

Kao takav ne prodaje se u našim trgovinama, ali pogledate li na poleđini bilo kojih energetskih poločica i sličnih proizvoda, vrlo ćete ga često naći na popisu sastojaka. O čemu je dakle riječ? Ovaj se sirup proizvodi od glukoze i drugih vrsta šećera. Često se upotrebljava za zgušnjavanje i zaslađivanje, a sadržava otprilike 60 kalorija u jednoj žlici.

Aspartam

Ovaj umjetni zaslađivač postoji još od 1965. g. kad je jedan kemičar posve slučajno otkrio njegov sladak okus. Otada je vrlo raširen u proizvodnji dijetnih pića i namirnica. Iako je u mnogim zemljama proglašen sigurnim za konzumaciju, oko njegove uporabe diže se mnogo prašine. Neke studije podastiru dokaze o njegovoj kancerogenosti. Nema kalorija i 160 do 200 puta je slađi nego šećer.

Stevia

Stevia je prirodni zaslađivač koji se dobiva od biljke koja raste u Južnoj i Središnjoj Americi te u Meksiku. Nema kalorija i 250 puta je slađa od šećera. Kao i ostali zaslađivači koji nemaju kalorija, glavni sastojci stevije ne mogu se probaviti.

Saharin

Saharin je prvo umjetno sladilo u smislu u kojem danas upotrebljavamo tu riječ. Nastao je još u 19. stoljeću, no neko se vrijeme smatralo da je kancerogen pa je povučen iz prodaje. Danas se smatra sigurnim za konzumaciju.