Za pizzeriju Butler nedaleko Autobusnog kolodvora čuli smo tek nedavno i, moramo priznati, na prvu nam baš i nije zvučala obećavajuće. Više kao jedna od onih kvartovskih pizzerija do kojih se treba probijati između zgrada, s prosječnom pizzom i istim takvim interijerom. Onda smo se, nakon nekoliko preporuka upravo na račun Butlera, jednog nedavnog vikenda tamo zbilja odlučili i zaputiti i vrlo brzo po ulasku u lijepo, ugodno i s ukusom uređen prostor, shvatili da smo bili totalno u krivu.
Butler se nalazi na adresi Ivana Bunića Vučića 7, uz sam hotel Sliško, s kojim i dijeli dio prostora. U pizzama se ovdje može uživati u unutrašnjem prostoru, ali i na terasi u dvorištu. Budući da su se temperature napokon popele do ugodnih 20-ak stupnjeva, odmah smo se zaputili prema terasi, gdje smo zauzeli jedan od pet ili šest stolova. Osoblje u Butleru cijelo je vrijeme bilo prilično ugodno, nenametljivo provjeravalo jesmo li zadovoljni i treba li nam što, ali na naš upit o pizzaiolu i općenito pizzeriji, odlučili su ostati tajnoviti i nisu nam htjeli otkriti previše informacija.
Rekli su nam tek kako pizzerija ovdje postoji već nešto manje od dvije godine te kako su, skrivenoj lokaciji unatoč, zadovoljni dosadašnjim poslovanjem.
A onda smo se bacili na hranu! Nude pizzu napoletanskog stila, koja zbog debelog, prozračnog ruba ipak podsjeća i na canotto stil, kojeg je upravo takav rub glavna karakteristika. Na meniju se nalazi 14 različitih opcija, od klasične Margherite, preko Bufaline multicolore s polusušenim crvenim i žutim cherry rajčicama, tu je i pizza s pancetom i shiitake gljivama te klasici poput pizze s povrćem, četiri vrste sira i tunom, pa sve do pizze s bresaolom i burratom te lososom i burratom. Cijene se kreću od 8,50 eura za marinaru, pa sve do 18 eura za pizzu s dimljenim lososom.
Budući da, kada su u pitanju pizze, uglavnom naginjemo klasici, naš odabir ovog puta bile su margherita s mozzarellom fior di latte te Reginella s mozzarellom, šunkom i šampinjonima. Pizze su nam na stol stigle 10-ak minuta nakon što smo ih naručili i izgledale su zbilja dobro.
Mekih, pufastih rubova ispunjenih mjehurićima zraka, s lijepim crnim točkicama, definitivno su izgledale kao pizza koju ne bismo očekivali dobiti u skrivenoj kvartovskoj pizzeriji. Sve komponente, od tijesta do nadjeva, bile su dobre, omjeri odlični, što znači da je umaka od rajčice bilo dovoljno i na siru, šunki i gljivama se nije štedjelo.
Pa onda, kakav je naš konačan dojam? Vrlo dobra pizza iz kvarta na koju ćemo, idući puta kada nam se jede napoletana s pufastim rubovima, ali nam se ne sjeda u auto i upušta u zagrebačku gužvu, zasigurno ponovno svratiti.