"Dobar dan, jednu limunadu, molim", ulazimo u kafić i naručujemo piće koje ovdje inače ispijamo svakog jutra.
"Nemamo limuna, pa zar niste čuli, vlada nestašica", govori nam osoblje i ostavlja nas s upitnicima iznad glave.
Dolazimo do stola gdje nas čeka ekipa, a tamo su već svi upućeni u to što smo upravo čuli. Vlada nestašica limuna, nema ni uvoznih, a oni domaći tek dozrijevaju. U dućanima se, kažu nam upućeni, ne može se pronaći više niti jedna mrežica, a nema ih niti na tržnicama.
Iduće jutro, odlučni da saznamo gdje su nestali limuni, odlazimo do najpoznatije zagrebačke tržnice. Prolazimo između malobrojnih klupa i prebrojimo ih ravno tri na kojima se nude limuni. Cijena je između 3 do 3,50 eura za kilogram. Prilazimo jednoj klupi i raspitujemo se otkud dolaze. Nisu sigurni bi li s nama podijelili tu informaciju. A što je s nestašicom, pitamo.
"Ma ljudi svašta pričaju, za 10-ak dana opet će sve biti normalno, nije to nikakva nestašica, evo, pa vidite, kod mene ima limuna", govori nam jedan prodavač, dok drugi, skeptičan jer mu postavljamo previše pitanja, izbjegava dati odgovor.
Kad smo već ovdje, uzimamo dva, tri limuna, da ne gnjavimo čovjeka bez veze, a potom na susjednoj klupi uočavamo i mandarine. Kilogram je 2,50 eura. Odmah uzimamo i kilogram mandarina koje su, pokazuje se kasnije, još uvijek prekisele da bi se u njima uživalo kako treba, po pet, šest komada odjednom.
Ipak, s Dolca odlazimo s vrećicom limuna, blagom koje, čini se, ovih dana svi traže. Možda bismo ih trebali odnijeti u kvartovski kafić u kojem ispijamo limunadu, pomislimo. Jer, kad ti život da limune...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....