Plavi podrum i dalje je u jako dobroj formi. Imaju sjajne namirnice. Tu ćete pojesti fenomenalne škampe, bilo da se odlučite za čistu klasiku kao što su to par bačenih škampi na gradele, bilo za jedno od novijih maštovitih jela koja imaju na karti. Plavi podrum tu je gotovo nepobjediv. Ako je pronađen i jedan bijeli tartuf, vrlo vjerojatno će vam ga naribati u tom kultnom restoranu, a selekciju maslinovih ulja kojom raspolaže, nismo zatekli niti u jednom restoranu. Ako osoblje primijeti da se zanimate za maslinova ulja, uz bočice onih koja već stoje na stolu, donijet će i neke dodatne boce, koje vrijedi probati. Vinska karta također je, gotovo nepobjediva. St. Hillsov Le Chiffre, koji je nedavno ispijao i popularni danski glumac Mads Mikkelsen na Sarajevo Film Festivalu, prava je lutrija pronaći jer je rasprodan, ali ovdje ga imaju. Slična situacija je i kod inozemnih vina.
Pozdrav iz kuhinje stigao je u formi punjenog pa paniranog inćuna, koji je bio vizualno dojmljiv, s malim coulisom na vrhu. Jedno od najboljih jela koje smo probali u posljednje vrijeme bili su sirovi repovi od škampa, koji su složeni u malu torticu, položenu u prozirni consomme od rajčica, pročišćenu bistru juhu (195 kuna). Slatkoću rajčice i škampa lagano osvježava consomme, a pod jezikom vam pucaju perle kavijara od jagoda. Sve zajedno čini prelijepu simfoniju okusa nježnih pastelnih boja.
Pomislili smo da baš ništa ne može nadmašiti ovo jelo, niti nas uvjeriti da bismo uopće mogli dvojiti oko izbora najboljeg jela večeri. Ta pomisao držala nas je sve do trena kad smo kušali salatu od sipe s dinjom i citrusima (120 kuna). Sipa koja je u formi trakica, nije odveć gumasta i žilava, i sjajno se nadopunjuje s ljetnim voćem. Kada bismo mogli birati jelo koje možemo jesti nekoliko puta dnevno, zasigurno bismo izabrali tu salatu od sipe.
Za glavno jelo stigao je file divljeg brancina, koji je konobar iznio pokazati na ovalu. Koža ribe bila je slatka i hrskava, a meso bijelo poput snijega. Za kraj smo uzeli nekoliko novih deserata koje još nismo imali prilike kušati. Još iz vremena kad je Maša Salopek radila u Plavom podrumu, danas najbolja slastičarka na svijetu s angažmanom u Hiši Franko, ljestvica je bila visoko postavljena. Ipak, novi deserti doista su jako dobri, a naš favorit je kombinacija marakuje, manga i bijele čokolade, pod nazivom "Passion boggie" (55 kuna).
Restoran je za vrijeme našeg posjeta bio prepun. Budući da smo se zadržali gotovo tjedan dana ondje, ta večer nije bila izuzetak. Gosti naprosto obožavaju Plavi podrum, i stol je gotovo nemoguće dobiti. Iako u medijima čitamo o rekordnoj posjećenosti, pomislili biste da Opatija vrvi gostima i sadržajem, pa se dio gostiju prirodno slio i u Plavi podrum. No, realnost je drugačija. Opatija s lošim sadržajem zjapi prazna, i teško vas može zadržati na još jednom piću u gradu. Gosti ciljano dolaze u ovaj restoran, a ne pukom slučajnošću, i to samo zbog konstantnog rada na prepoznatljivosti Plavog podruma. Ugostiteljski objekti mogli bi imati mnogo dužu sezonu da turistički sadržaji ne počivaju na ponudi mora i sunca, i da ti isti gosti imaju omogućen zanimljiv sadržaj, ili barem mogućnost da nakon lijepe večere popiju piće u lokalima koji ne zjape tužno prazni. Time je važnost Plavog podruma, i još nekoliko ugostiteljskih objekata, daleko veća za ovaj kraj, jer ih možemo tretirati kao entuzijaste, a i kontinuitet u poslovanju u takvim je uvjetima daleko teže održati.
Hrana 9/10
Ambijent 10/10
Usluga 10/10
Vrijednost za novac 8/10