RIBARSKA KUĆA: ''Ovdje se generacijama priprema iskrena hrana koju vlasnici sami love i pripremaju!''

Pakleni otoci, pred samim zapadnim krajem otoka Hvara, oduvijek se pamte po ljepoti prirode, a zadnjih dvadesetak godina, s naglaskom na posljednje desetljeće, postali su i društveni fenomen. Svatko tko želi u ovom našem košmarnom društvu nešto predstavljati pohvalit će se da je bio na Palmižani i ne znajući da je zapravo bio na najvećem od otoka arhipelaga, Svetom Klementu. I opet u neznanju, sjevernu otočku uvalu s marinom, Palmižanu, poistovjećuju s uvalom Vinogradišće na suprotnoj južnoj strani otoka gdje se oduvijek dolazilo zbog kupanja i finog blagovanja.

Unatrag pet godina ova je uvala postala meka za pokazivanje, a gotovo svi od pet restorana pretvoreni su u cjelodnevni lounge bar. Ovdje cjeli dan trešti tehno, a gastronomija je zaodjenula novo ruho u kojem se, uz časne iznimke, nudi poglavito bofl. Srećom, za razliku od neprekidnog podrhtavanja basova, samozadovoljne razgolićenosti, mirisa krema za sunčanje i parfema, samo par kilometara zapadnije sve je drugačije. U Vlaki je još uvijek, a nadam se da će tako i ostati, blaženi mir. Staro otočko selo sa samo desetak kuća u tišini je, a umjesto tehna čuju se samo cvrčci i huk vjetra. Logično, i s gastronomijom je sasvim drugačije. Valjda sam deseti put na Vlaki, ovaj put u Ribarskoj kući (za prijatelje U Tončijevu dvoru) blagovao. Ovdje je upravo u ugostiteljstvu uznapredovala treća generacija obitelji Matijević.

Tončijevi roditelji ovdje su već sedamdesetih naveliko kuhali gostima, da bi tako nastavio i sve dodatno unaprijedio sam Tonči, ribar i poljoprivrednik, i njegova supruga Lisa, kojoj se jedne mladenačke godine toliko ovdje svidjelo da je rodni München zamijenila Vlakom. Sada nakon godina provedenih u inozemstvu sve vodi njihova kći Perina i suprug joj Thorkild, Danac, pa ne samo da je ovdje generacijski kontinuitet nego, kao što vidite, i dosta internacionalizirane prilike. Sve zajedno stvorilo je vrlo profinjenu varijantu otočke kuhinje. Temelj joj je ipak na svakodnevnim Tončijevim ulovima, pa se tu jedu sve moguće ribe, a što je drugdje rijetkost, meni one najdraže i neopravdano zapostavljene, šaruni, ušate, kanjci, kantari, a naravno i trlje od kamena, sve ono što je najčešće u mrežama.

Svoj ulov Tonči sam peče na gradelama ili kuha brudete i gregade. Ove dvije varijante kuhane ribe najbolje su upravo kako ih on sprema, na otvorenoj vatri i jakom plamenu koji cijeli liže teću. Iako ne toliko kao riba, i janjetina pod pekom česta je na njegovu ognjištu. Ove slasti s gradela skladno se nadopunjavaju s urodom iz njihova polja u kombinaciju snova. Polje počinje doslovno na kraju terase restorana, a završava par stotina metara dalje, tik do mora. Tu su vinograd i maslinik, koji im daju dovoljno vina i ulja za njihove potrebe, a i veliki povrtnjak.

U njemu uzgajaju sva moguća blaga od povrća - biži, bob, malancane, paprike, pome, patate (peku ih rezane na tanke fete), dinje i tikvice koje u varijacijama chefice Luise svi koji ih probaju zauvijek pamte. Vjerojatno ima neki profinjeni pristup u načinu na koji ih poha jer one su neponovljivo fine. Od njih pravi i jednako upečatljiv slani štrudel, ali i poha njihov cvat. Naizgled sve vrlo jednostavno, ali sve odreda jako, jako ukusno i u kombinaciji s ribom ili svako posebno. Za razgalit dušu i tijelo u oazi ljepote.

Odabir vina

Vlastita vina: bogdanuša 110 kn i plavac mali 130 (1 l). 7 butelja bijelih i 7 crnih vina (od 170 do 470), 3 butelje rosea (od 190 do 210), 1 etiketa desertnog vina 195 kn. (Sve hrvatskih vinara.) 2 etikete pjenušaca (Italija i Hrvatska) 195 i 290 te 1 šampanjca 890 kn.

Cijene

Predjela - salata od hobotnice, slani i marinirani inćuni, karpačo od cikle s feta sirom... od 35 do 75 kn; frigane tikvice 60; dnevni ulov manje ribe s krumpirom 140; kg. I. klasa ribe 550, II. klasa 400; jastog/hlap 900 (1 kg.); janjetina peka 250.