RECENZIJA RESTORANA: Možda je ipak jelovnik opatijskog Ružmarina preopširan za fino i precizno kuhanje!

Opatijski Ružmarin jako je popularan i često se spominje i kao mjesto večernjeg izlaska. Bio je to i prije uređenje od prije malo više od godinu dana, što se i nastavilo, potvrđuju moji riječki i opatijski poznanici. Do pred desetak godina svi su ga zvali “Ruža” i za njega se vezalo podosta toga od glazbene i uopće javne opatijske scene. Nešto od toga sam u drugoj polovici osamdesetih i početkom devedesetih i sam iskusio, kad sam u nekoliko navrata i više mjeseci boravio u Opatiji ili Rijeci. To je bila odlična gostionica u kojoj se mogla pojesti fina domaća spiza podneblja koju je spravljala majka Igora i Gorana Marijanovića, koji su vođenje Ružmarin preuzeli već jako dugo, a prije više od godinu dana sasvim ga i preuredili.

Davor Žunić / Hanza Media

Sada je to pomalo čudan spoj tri sasvim različitih prostora, koje sam pohodio u dva navrata krajem travnja i mjesec dana kasnije. Prvi dio je natkrivena terasa i zimski vrt s puno zelenila. Drugi dio nekadašnje stare gostione razveden je u tri manja povezana prostora, sav u teškim tkaninama i toplim tonovima ima nešto od elegancije starih jadranskih hotela. Treći dio uređen je u stilu modernih talijanskih bistroa i vinskog podruma.

Ova trostrukost u uređenju očito govori o naumu vlasnika da žele privući različite goste. Svojim jelovnikom koji grafič- ki gotovo da izgleda kao kakva gastronomska brošura još više potvrđuju ovu pretpostavku. Na njemu ima i malih zalogaja i koketiranja s bistro uzdanicama, pa jela od tjestenine i rižota, ribe, nekoliko wok izvedenica i burgera, roštilja s mesnim jelima, a uz sve još i pizze. Ukupno čak sto jela. Možda ipak malo previše. Za precizno kuhanje sigurno.

To se odmah moglo vidjeti u prvom blagovanju s prijateljem. On je naručio rižoto, a ja šurlice, i jedno i drugo s kozicama i šparogama. Iako dosta ukusna, oba su jela bila spravljana tako da su spajana od već skuhanih elemenata. Pogotovo za rižoto to je svetogrđe. Drugi put ovdje sam jeo puno bolje. Brusketa s kozicama, mozzarellom i feta sirom bila je na malo premalo zapečenom kruhu s prekuhanim i bezukusnim kozicama, no za pohvaliti je da su fetu stavili na brusketu kad je ona već bila pečena.

Potom, vrlo ukusne i dobro pečene komade teletine nabodene na ražnjić naizmjenično s velikim mariniranim sušenim smokvama. Toliko su velike da sam ih rezao na manje komadiće kako ne bi dominirale okusom mesa. Sve servirano na vrlo ukusnom pire krumpiru pomiješanom s koprivom. Iako je po mnogim detaljima vidljivo da se gazde jako trude, mislim da bi bili uspješniji da se odreknu nečeg s ogromnog jelovnika, a da uvrste i pokoje mamino jelo ili bar njegovu interpretaciju.

Odabir vina

Otvorena vina (malvazija i merlot Vretenar, Labin) 90 kn, te frizzante (Parolvini, Italija) 110 kn. Vina kuće, sva pod etiketom “Ružmarin” (chardonnay, cabernet sauvignon i žuti muškat 110, te pjenušac 140. 24 butelje bijelih vina, 135 - 245; 30 etiketa crnih vina, 135 - 390; 6 butelja rosea i orange vina 165 - 415; 8 etiketa desertnih vina od 140 - 185 (4 toče isključivo u čaše); 4 etiketa pjenušaca 230 - 380; 4 etikete šampanjaca 900 - 2.400. Desetak vina istaču u čaše. Pretežu domaća, pogotovo istarska vina te ona iz Slovenije.

Cijene

Rižoto/šurlice s kozicama i šparogama 88 kn, bruschetta s kozicama mozzarellom i fetta sirom 42, teleći ražnjić mariniran biljem i voćem 110, miješana lisnata salta 22 kn. Domaći kruh, lepinju i focaccu napla- ćuju posebno (od 6 do 24 kn).