RECENZIJA RESTORANA: Karlo na Plešivici je mjesto gdje se uz bajkovit pogled uživa u dobrim jelima!

Do ovog restorana o kojem sam čuo same pohvale valja se voziti malo više od pola sata od izlaska iz Zagreba. Lijep izlet u prekrasan kraj pa ako to još spojite sa šetnjom prije ili poslije objeda, vrlo dobra jela od domaćih namirnica koju ovdje spravljaju imat će još dodatni pohvalni učinak za vaše zdravlje.

Što se psihe tiče, sve je opuštajuće. Pogled s terase restorana na samom rubu brijega pod kojim je ljevkasta dolina sva omeđena vinogradima, a iznad vrhunci planine uistinu djeluje relaksirajuće.

Sada u jesen boje koje se prelijevaju iz zelenog u žuto s dalekim Velebitom u izmaglicama horizonta jako su dobar adut ovog, nazovimo ga, restorana s pogledom.

Karlo je u drvenoj kući tradicionalne, no novije gradnje i prvo pomisliš da si došao u klasično izletište samoborskog gorja ili kakav planinarski dom. Osim pogleda i same građevine, srećom, ništa nije ni nalik prevladavajućem menzaškom stilu ovakvih, kako se to birokratskim rječnikom obično zove, “objekata”.

Između Klinča Sela i Jaske, točnije iznad Gornjeg Desinca, gdje se skreće u brdo pa se cesta sve više sužava do vinskog puta, prijatelj i ja nedjeljni objed započeli smo “Plešivičkom daskom”. Na njoj je bilo nekoliko zdjelica s vrlo dobrim relišem od paprike, odličnim sirom i vrhnjem te manje impresivnim ajvarom. Po sredini daske dva oveća pržena šufnudla i dimljena šunka, slanina i kobasica, sve posloženo na granu loze. Jako rustikalno i odreda fino. Za mene je ipak najveća zvijezda ove uvertire bila jako, jako dobra pašteta od pačjih i kokošjih jetrica. Nepotrebno su je, valjda da bolje izgleda, prelili s nekoliko curaka aceta balsamica.

Sve bi još bolje bilo uz dodatak kakvog kiseliša, krastavaca primjerice, a i još malo mladog luka tu bi dasku učinilo savršenom.

Moja juha od gljiva i prijateljeva od buča nisu nas previše impresionirale i u njihovo spravljanje tog dana kao da nisu uložili sve znanje koje su pokazali na glavnom jelu. Vro dobar sote od divljči s klasičnim gustim umakom serviraju s roladom od krumpirova tijesta punjenom vrganjima. U kombinaciji uspjelo jelo. I na ovom su tanjuru ponovili prženi šufnudl koji je upio umak pa je bio dodatna okusna atrakcija. Taj se šufndl našao i na prijateljevu tanjuru. Ovdje u kombinaciji s dvije vrste pečenog mesa, biftekom i lungićem pa još i sa sotiranim vrganjima.

Meso je bilo pečeno kako valja, a vrganji malo blijedog okusa jer vjerojatno nisu bilo dovoljno pečeni da otpuste svu aromu prije nego što im se dodalo malo temeljca. U pratnji su bila još i tri jako dobra bučina popečka. I ovi popečci i moja rolada zapravo su najviše za pohvaliti. Konačno da se negdje prilog ne svodi isključivo na prženi i pečeni krumpir. Nikakva mudrost, a toliko deseterostruko podiže dojam, ali i tek serviranih jela. Ono što bi im sigurno išlo u prilog je odabir rustikalnijeg servisa u stilu kakav su pokazali s komadom trsa na Plešivičkoj daski.

U ovom nepatvorenom ambijentu tanjuri koje su odabrali za posluživanje svojih jela doimaju se isuviše pretenciozno.

U svemu sasvim klasična, domaća jela s profinjenim detaljima (u njih ubrajam i domaći kruh s aromatičnim travama), spravljena na vrlo profesionalnom nivou, kakav bi u stvari trebala biti i svaka kuhinja ovakvog stila, a nažalost nije prečesto ovoj ni do koljena.

Odabir vina

Isključivo plešivička vina. Vino kuće: miješane bijele sorte, 60 kn (1 l), 11 butelja bijelih vina (100 do 180 kn) i 6 butelja crnih vina, 100 do 240 kn, 2 butelje rosea po 210, 2 etikete pjenušaca 150 i 280 kn.

Cijene

Plešivička daska (pašteta, kobasica, sir i vrhnje) 49 kn, kremjuha od buće 20 kn, seljačka juha od vrganja 30 kn, sote od divljači u tamnom umaku 110 kn, duo - biftek, lungić na vrganjima 130 kn, salata 20 kn. Domaći kruh naplaćuju 2 kn (kom.).