RECENZIJA RESTORANA: Iz oštarije Na kantunu se nikad ne izlazi bez zadovoljnog osmijeha na licu!

Uređenje je nalikovalo brodskom interijeru, a sve se svodilo na jednu neveliku prostoriju. Nakon preuređenja sada i tri puta veći prostor više je nalik sjevernotalijanskim oštarijama. Zapravo je nenametljivo elegantan, pa se u njemu čovjek jako dobro osjeća. Uređenje je ovo mjesto više usmjerilo prema restoranu, iako je u njemu i dalje najveća gužva baš oko jedanaeste ure, kada je vrijeme marende. Iz mojih prošlih blagovanja u dobroj mi je uspomeni ostao taj žamor stalnih gostiju, svi se poznaju i sasvim očito ne skrivaju svoje zadovoljstvo što su ovdje.

Mladen Šćerbe

Iz tih prošlih blagovanja u jako dobrom sjećanju osim ove atmosfere ostale su mi dvije spize. Prije svega izvanredna riblja juha. Gusta, prepuna ribe, toliko da je u pjatu bilo podjednako tekućine kao i ribljih bokuna. Škarpina kuhana u maslinovu ulju drugo je jelo koje sam zapamtio kao nešto jako fino. Ovaj zapravo jednostavan recept za kuhanje ribe gotovo da i nemate priliku kušati bilo gdje drugdje. Kombinacija riblje juhe i puno maslinova ulja ribi daje sasvim osebujan tek koji stvarno zauvijek pamtiš.

Finese iz mora

I jedno i drugo jelo zapravo odaju potpunu upućenost ovog mjesta ka ribi i svim finesama iz mora. Kako i ne bi. Obitelj Fabijanić, vlasnici ove oštarije, ribari su. Otud tako fina riblja juha. Kad ribe svake šorte imaš u izobilju, nikad ne moraš na njoj štedjeti. Najviše se to ipak vidi na vitrini na ulazu u restoran koja je prepuna friških ribljih bokuna svake šorte. Lijepo je da ovdje možeš pronaći i manje ribe, a ne samo njihove razglašene rođake kojima se i tako diče svugdje (iako su, nažalost, najčešće iz uvoza).

Mladen Šćerbe

Ovdje riba stiže direktno s njihove ribarice i njena svježina i raznolikost glavni su adut ovog ribljeg kantuna. Prošli ponedjeljak jeo sam u društvu s dva dobra jedačka znalca. Bilo su zadovoljni kao i ja. Nakon malo bakalara na bijelo, slanih i inćuna pod limun, te riblje marinade, jeli smo sirove škampe, još žive, i to iz vrše. Znalcima ne treba više ništa dodati, a za druge, žele li uživati u punini okusa ovog raka, kad ih naručuju da zapamte samo ove dvije odrednice - živi i iz vrše! Fritto misto s kozicama, lignjama, sipom, inćunima, molićima i grdobinom bio je točno takav kakav treba biti.

Jedina zamjerka

Sve pečeno kako valja i posluženo uz nekoliko vrsta zelene salate u dodatak šparoga. Blitvu koju smo još naručili pride bila je prelivena jako finom emulzijom od ribljeg temeljca i maslinova ulja, ali nažalost prekuhana. To je bila jedina zamjerka ovom mjestu na kojem nema kuharskog prenemaganja i “interpretacija”. Ustvari, vrlo tradicionalna kuhinja onako kakva i treba biti na tako eksponiranom mjestu Rijeke.

Berislava Picek / Hanza Media

Točno na kantunu mrtvog kanala i Porto Baroša koja od prije koju godinu u najbližoj scenografiji okoliša uključuje i monumentalni Titov Galeb, još uvijek zapušten kao i sjećanje na njegova glavnog gosta. Jednostavna i poštena hrana, bez ikakvog kalkulantskog koketiranja s trendovima i modama. Upravo onakva kakva i treba biti, prvo da nasiti, a uz to pobudi ugodu.

Odabir vina

Vinska karta upravo se sasvim mijenja. Butelju graševine poznatog vinara koju smo mi pili platili smo 150 kn.

Cijene

Bakalar na bijelo 15 kn; inćun u limunu i slani 20 kn; marinirana riba 40 kn; fritto misto (miješana riba) 55 kn; škarpina 90 kn; škampi 450 kn (za kg); blitva lešo 15 kn, salata 15 kn; šparuge 35 kn; kruh 1,5 kn/ kom.