RECENZIJA RESTORANA: ''Bistroteka je ušminkan prostor u kojemu je hrana najslabija karika!''

Tako su se i dizajnirali pa je i tu sve nalik sličnim prostorima koje kao da su odreda projektirali polutalentirani arhitekti s obaveznim detaljima velikih crnih ploha ispisanih kredom na kojem je cjelokupni jelovnik i vinska karta, papirnati podlošci i daske za rezanje mesa na kojima se servira hrana. I po svemu ostalom to nemaštovito oponašanje preneseno iz magazina za unutrašnje uređenje ne bi ni smetalo da se taj stil nije prenio i na kuhinju. Sedam, osam jela koja odreda dobro i poznato zvuče, nažalost sva su samo “kao”, barem što se tiče onoga što sam ja naručio s dnevnog jelovnika (tu je to Daily menu). Sve bi se moglo svesti pod malo pošminkeriziranu urbanu kuhinju. Kad si se već odlučio na tako mali jelovnik pa onda ta jela jednostavno moraju biti spravljena ako ne savršeno, a onda barem pristojno.

CROPIX

Neambiciozno

Ili misle da i tu vrijedi neobavezujući i opušteni pristup. S popisa Fete i šnite (na njemu su još i Doručak i Sendviči) za predjelo sam naručio namaz od tune. Nevjerojatno neambiciozno, kao na studentskom tulumu. Tuna iz konzerve pomiješana s malo majonezaste masnoće.

U njihovu zamisao sigurno bi se bolje uklapalo da tunu ili, još bolje i ekonomičnije, palamidu sami konzerviraju, odnosno skuhaju pa drže u ulju. Onda bi se stvarno nečim mogli “šminkati”, a ne da to što nude bude kao da je kupljeno u trgovini iza ugla. Jušno varivo s noklicama, bijelim pilećim mesom, mrkvom i graškom bilo mi je najbolje što sam jeo. Sasvim klasičnog, domaćeg okusa, vrlo ukusno i bez zamjerke.

To u poimanju stila, vjerujem da za njih znači retro, sigurno bi da se protegne i na druga jela značilo puno, puno više za uspjeh njihove kuhinje. Čak i na način na koji ga serviraju, u emajliranom lončiću nalik onima s kojima su se nekad djeca igrala kuhanja, uklapa se u stil. Zadnje što sam jeo bio je vrlo lijepo složen tanjur tanko rezanog roast beefa na salati i još s tvrdo kuhanim jajem na vrhu.

Ljubazno osoblje

Jako tanko rezana govedina bila je jako dobro, slabo (rare) ispečena, no vrlo upitne kvalitete. Valjalo bi im se potruditi oko mesara s boljom kvalitetom mesa. Nekoliko vrsta zelene salate, pa još i cherry rajčice, bila su ponešto prejako začinjena i, nažalost, s vrlo dubioznom kiselinom. Kad bi se i oko dresinga, kao zapravo najvažnijoj okusnoj komponenti tanjura, koja mora korespondirati s okusom mesa, malo više potrudili, jelo bi im bilo uspješnije. Opći dojam dobrano popravlja ljubazno osoblje, a posebno glavna konobarica, koja cijeloj atmosferi Bistroteke daje pozitivnu energiju. Tek je otprije koji dan ovdje šefovsku funkciju preuzela Ines Šarić. Poznajem je kao dobru i ambicioznu kuharicu koja bi sigurno mogla uspješno uozbiljiti Bistrotekinu kuhinju.

Odabir vina

Vrlo radikalan izbor 12 butelja bijelih i 12 crnih vina (Slavonija, Istra, Italija, Austrija, Njemačka, Španjolska). Cijene su istaknute za čašu (od 20 kn do 46). 4 etikete pjenušaca (25 do 34 za čašu) i 4 šampanjca (65 do 95 za čašu te 450 za 1 etiketu od 0,375 l)

Cijene

Namaz od tune 35 kn, fino varivo s piletinom i noklicama 30 kn (veća porcija 40 kn), roast beef salta s cherry rajčicama, krutonima i jajem 75 kn