Nakon što je 3D printanje raznih predmeta, modela i arhitektonskih prototipova od plastike postalo mainstream, sve se više znanstvenika uhvatilo ukoštac s izazovima printanja hrane. Iako je ovo područje inovacija još u povojima, polako, ali sigurno napredujemo prema budućnosti u kojoj će nam hranu moći spremati čak i printeri umjesto kuhara i to pomoću pasti. A zbog toga što se temelji upravo na pastama, kremama i različitim smjesama, ne iznenađuje činjenica da se najveći napredak po pitanju printanja hrane ostvaruje u pripremi slastica. Tako je nedavno tim inženjera i znanstvenika na uglednom Sveučilištu Columbia pripremio veganski kolač od sira pomoću 3D printera i lasera.
Iako je on estetski još uvijek daleko od savršenog, taj kolač predstavlja golemi korak naprijed jer se uvođenjem lasera u tehnologiju 3D printanja tijekom postupka “ispisa” ovog deserta on odmah i termički obrađivao odnosno pekao. Time se dobiveni desert približava tradicionalnim inačicama, a sama tehnologija je za sada razvijena toliko da može koristiti do 18 sastojaka i istovremeno printati i peći različite vrste tijesta. Kako bi spremili krišku kolača od sira, 3D printeru na sveučilištu Columbia bilo je potrebno pola sata, pri čemu je za bazu korištena pasta od graham krekera, a pojedinačne kolače su po želji prilagođavali dodajući okuse poput trešnje, banane, kikiriki maslaca ili pak namaza od lješnjaka.
Pozitivna strana 3D printanja je što su ovakve metode pripreme izrazito precizne, što je i tako jedno od osnovnih obilježja naprednog slastičarstva. Problemi na koje se kod ovako pripremljenih slastica nailazi svakako je postignuta tekstura i okus dobivene hrane. Naime, osnovnu smjesu za kolač potrebno je preinačiti kako bi mogla funkcionirati u okviru kompleksnog aparata kao što je 3D printer, a i okusi se drugačije razvijaju jer su jasno segmentirani po elementima strukture koju je printer isprogramiran da rekreira.
Drugi problem koji se javlja jest cijena same opreme i materijala, kao i održavanja potrebne opreme. Po pitanju financijskih izdataka i dalje je bez ikakve dvojbe u prednosti klasični slastičar, a tako će i ostati još izvjesno vrijeme, iako na tržištu već postoje 3D printeri koji se mogu kupiti za potrebe profesionalne kuhinje. Jedan takav primjer je na tržište plasirao španjolski start-up, tvrtka Natural Machines koja proizvodi 3D printer hrane zvan Foodini.
Foodini se nerijetko koristi u medicinske svrhe, ali je zamišljen i kao kuhinjsko pomagalo koje bi svoje mjesto moglo naći kako u profesionalnim, tako i u privatnim kuhinjama. I u Natural Machines su se pozabavili pripremom cheesecakea koji je jednostavnije strukture i nije dodatno pečen kako bi zadržao svoju teksturu. Naime, ovako spremljena hrana posebno je dizajnirana za oboljele od raka koji imaju poteškoća s gutanjem pa im je potrebna meka i glatka hrana. Inače se Foodini može i kupiti za cijenu koja je prava sitnica: 14,545 dolara!