Poznati kuhaju: Pjer Meničanin

Pjer Meničanin, glumac ZKM-a, s kuhačom je bio primoran zbližiti se davnih dana jer je do svoje 39. godine bio samac, pa i danas, kad nije, na pozornici vrijeme rado provodi na placu i u kuhinji. No, prije tri godine njegova se prehrana drastično promijenila. Iako i dalje jede kuhanu hranu, sve više je na sirovom i postao je zagovornik raw fooda.

– Lošeg sam genetskog materijala i imao sam problema sa zdravljem, a s obzirom na to da ne vjerujem u alopatsku medicinu, odlučio sam si pomoći prehranom. I tako sam nakon godina prekuhavanja i zagorijevanja otkrio sirovu hranu. Kuham za svoju obitelj te i dalje jedem kuhano, ali želio bih potpuno prijeći na sirovo, jer hrana koju jedem jednostavno mora biti živa. Na to me ponukalo iskustvo Victorije Boutenko, pročitao sam stotinjak knjiga na temu zdrave prehrane i dokazao sam si da sirovo povrće i voće regulira tjelesnu težinu, uklanja bolove i umor. Od sokova koje mutim od raznog zelenog povrća i voća osjećam se odlično, a i postao sam poznat po tome da ih nosam sa sobom u kazalište i nutkam ljude. Nekad sam im i naporan sa svojom spikom – priča Pjer.

U vrtu s mamom

– Isprobao sam svašta. Neko sam vrijeme živio kao bretarijanac, eksperimentirao sam s gladovanjem, no to je bilo loše iskustvo. Bio sam i na terapiji lanenim uljem i jeo mnogo svježeg sira, ali sam pročitao da ono povećava proizvodnju ženskih hormona, pa sam se uplašio da mi se ne razviju ženski atributi – smije se.

Kao klinac nije mogao smisliti povrće, mama je kuhala bezukusnu i nemasnu hranu i bio je prisiljen, kako kaže, jesti gadljive cušpajze.

– Hranio sam se junk foodom, kojim sam se vjerojatno otrovao. Parizera i omiljene mi majoneze najeo sam se za tri reinkarnacije – kaže.

Redovito odlazi kupovati na Dolac, ali ima i svoj vrt 65 kilometara od Zagreba, kod sela Skakavac. Njegova mama i s 83 godine vrtlari, a Pjer dolazi barem jednom tjedno kako bi joj pomogao. Kaže da voli pojesti nešto u samom vrtu, najčešće korabicu, koju obožava, ili pak gricka listove maslačka s polja. Dio vrta je pod permakulturom, ovog proljeća planira podići i plastenik, a sadnice nabavlja kod punice, koja je poljoprivrednica u Metkoviću. Pjer planinari i bere gljive, najčešće u okolici rodnog Karlovca, ali samo dvadesetak vrsta koje poznaje, ostalo ne dira. Obožava raditi rižoto od vrganja, a paketić iz škrinje ubacio je neki dan i u jelenji gulaš s brusnicama.

Zbog zdravstvenih problema nekada nije jeo ljuto, a danas se preznojava kad god mu se prohtije. Voli kinesku hranu i uvijek jede patku s bambusom te slatko-kisele juhe. Naglašava da voli orašasate plodove, posebno gorke bedeme i koštice od marelica, za koje govore da su otrovne, što je potpuna laž, tvrdi Pjer. Nije baš “čovjek od alkohola” – voli popiti crno vino, Velebitsko pivo, a žesticu rijetko. A kad je pije, obično se napije sa svojom ekipom.

Bez fanatizma

Prvo što ujutro pojede je prst sirovog đumbira, od kojeg nema žgaravicu, a onda slijede kava i cigareta pa miksanje zdravih sokova.

– Ne podnosim jedino fileke i iznutrice, eventualno jetrica na venecijanski – kaže. Ni od čega ne odustajem, ali ni u čemu ne pretjerujem i bolje se osjećam. Žena i kći vide da nisam lud, samo sam drugačiji. Nikako ne treba biti fanatik – zaključuje.

Kuha redovito za svoju obitelj, no danas neće jer je jučer skuhao grah s kupusom i suhim mesom i ima ga, kaže, za tri dana