Najpoznatiji kao radijski urednik, voditelj i DJ koji je oblikovao glazbeni ukus i širio obzore naraštajima slušatelja više od trideset godina, Siniša Švec bio je i iskreni foodie, uvijek najveći gurman u društvu, blizak prijatelj s mnogim chefovima iz vremena kad je stasala moderna hrvatska kuhinja, obožavatelj kako prave domaće hrane tako i vrhunskih restoranskih ekshibicija, dobar poznavatelj i ljubitelj vina, obožavatelj šampanjaca, a osim što je volio dobro jesti, izvrsno je i kuhao. Na radiju nije samo puštao glazbu nego i ugošćivao chefove i vinare, razgovarao s njima u studiju, a usput se i pojelo i popilo. Poslije se čak i sam okušao u ugostiteljstvu. Švec, kojemu je prezime postalo brend, svoj je hedonizam živio i privatno i profesionalno, slaveći život bez fige u džepu.
Iza njega je bila već 25-godišnja radijska karijera kad je, u studenome 2010., odgovorio na ovih nekoliko pitanja za Dobru hranu. Iako je riječ o mini intervjuu, on sažima sve: njegovu filozofiju, strast, briljantnu inteligenciju, duhovitost i samo daleku sjenu tuge pomiješane s nostalgijom. Pročitajte kako je samo odgovorio na klasično "death row meal" pitanje! I pogledajte taj urnebesni glumački talent pred objektivom Vjekoslava Skledara (na fotografiji gore).
Intervju s dragim, neprežaljenim Švecom iz sretnije zajedničke prošlosti prenosimo u cijelosti. Uživajte i slobodno se smijte glasno i od srca - Švec nije zaslužio ništa manje od toga.
Sažmite svoju filozofiju hedonizma u nekoliko rečenica.
- Može u jednu? Jedan je život.
Omiljeni restorani, kuhari i jela koja ste tamo probali?
- U Plavom podrumu, u Voloskom, kod Danijele Kramarić kuhaju nevjerojatan rižot od vrganja, škampa i kestena, filet brancina na korjenastom povrću s gusjom jetrom i prženim zelenim raviolima te moderni klasik, kapesante s crnim tartufom na pireu od slanutka s prahom od kave. Osim toga, najbolji sorbeto u Hrvatskoj pije se u Plavom podrumu!
U Pepeneru, kod Marina Rendića, teško se odlučiti između tartara od brancina s koricom naranče, celerom i želatinom od pjenušca i limuna ili juhe od liganja i krumpira s tartufima.
Kamen temeljac istraživačkog kulinarstva svakako predstavlja Valsabbion Sonje Perić. Tartar od boškarina, začinske emulzije u kombinaciji sa sirovim škampima ili prnjavica pečena u crnoj morskoj soli samo je slab pokušaj da se riječima opiše neopisivo.
Gospodin Mario Čerhak hrvatski je Heston Blumenthal. On je ishodišna točka hrvatke vrhunske gastronomije. Marcellino je kulinarski Ground Zero.
Ovaj popis restorana i chefova mogao bi se nastaviti u nedogled! Tomšić, Špiček, Ugarković, Zembo i Gretić samo su dio istinskih velikana hrvatske kuhinje kojima se klanjam.
Što je za vas comfort food?
- Mislite na hranu kojom se tješim? Hm, kladio bih se da svi uvijek govore o čokoladi! Blagve, smrčci, vrganji, pečeni štrukli, domaći bakin maslac, čaj od kamilice s medom… Hrana koja je podsjetnik na prebrzo proživljeno djetinjstvo.
Što biste naručili za svoj posljednji obrok?
- Ako pitate za posljednji obrok prije strijeljanja, onda nemam nikakvih dvojbi. Naručio bih neku od gastrokreacija Danijele Kramarić i bočicu fino ohlađenog šampanjca. Pa neka onda sve ode k vragu! Ako je u pitanju vješanje, onda samo zdjelu radiča i zelene salate jer bi mi sve drugo teško leglo na želudac. Ako je u pitanju smrtonosna injekcija, onda naručujem neko od izvrsnih maslinovih ulja, malo domaćeg kruha i nešto francuskih sireva. Ako mi se, pak, smiješi električna stolica, izabrao bih kamenice i šampanjac. Znate, zbog elektrolita… Ako je u pitanju posljednji obrok bez opasnosti od smaknuća, onda biram fuže sa šugom od domaće kokoši i kapuz od moje prijateljice Vesne Medvedec. Ali, budimo realni, najbitnije je otići s dovoljno vlage u grlu.
Svakodnevna hrana kojoj ne možete odoljeti?
- Hm… Prisiljeno zelje i pire krumpir, kelj i faširanci, abšmalcane mahune, grah ričet, juhe, pileći pohanci…
Okupite oko stola idealno društvo za večeru (u obzir dolaze i povijesne i fiktivne ličnosti).
- Pod uvjetom da ne moram prisustvovati toj večeri, osim kao promatrač iza ogledala, za stol bih postavio Presvetlog i Cinobera zbog dramske napetosti, dotura Luigija zbog ljubavi prema čašici, baruna Kukmicu zbog zdravog apetita, Franju Tahija zbog discipline, ali kada bolje promislim, čak se ne mora prezivati Tahi, Alana Forda i društvo iz cvjećarnice da se konačno najedu, Woodyja Allena zbog konverzacije za stolom, Milana Ivkošića zbog vještine baratanja pečenom telećom koljenicom, Josipa Broza samo zato da iritira Ivkošića, Silvija Berlusconija zbog šarma i lijepog osmijeha te Conana jer se ne služi priborom za jelo. Iz poštovanja prema ženama, nisam uvrstio niti jednu u ovako kompleksno društvo.
Dopunite rečenicu: Vegetarijanstvo je za vas…
- … dobar podsjetnik da bih trebao jesti više voća i povrća.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....