Poznati je to i legendarni lokal koja otvorena daleke 1904. godine, godinu dana nakon što je sagrađena pulska tržnica, pravo malo remek-djelo austrougarske arhitekture tog doba. Lokal je dobio naziv po dotičnom Pjeru, odnosno Petru Marasu, koji je preuzeo gostionicu 1937. godine od Talijana Pergolisa, prvog vlasnika. Gostionica se tada zvala Tržnica, no svi su je zvali "kod Pjera" i tako je i ostalo do dan danas.
Pjero je tada uveo dašak modernog ugostiteljstva u Pulu za to vrijeme, a bio je poznat po nekoliko standardnih tipičnih jela za marendu - tripicama, gulašu, jetrici, ribi te sezonskim jelima kao što su bakalar na posuticama, fritaja s divljim šparugama te divljem zecu na šugo s palentom. U večernjim satima nudio se uglavnom morski meni na kojemu su bile orade, brancini, zubaci, šargi, dagnje, škampi na buzaru, jastozi. Sve je moralo biti svježe jer tada nije bilo frižidera.
Istu filozofiju preuzeli su i novi vlasnici koji su oživjeli lokal nakon što je godinama zjapio prazan. Kako nam veli Josip Tirić, vlasnik lokala, želja im je sva ta jela ponovno vratiti na pulsku tržnicu, ali ju i oživjeti dobrom enogastronomskom ponudom koja trenutno na ovom mjestu nedostaje. Želja mu je i da pulska tržnica oživi kroz gastronomiju kao ona u Firenzi. To bi svakako za Pulu bio pravi pogodak i ponuda koja trenutno nedostaje.
- Baš s tom idejom krenuli smo u rekonstrukciju lokala i njegovo oživljavanje. Ovo je mjesto koje ima povijest i značaj. Kada su ljudi vidjeli da obnavljamo prostor, svi su došli pitati kada otvaramo, a prije samog otvorenja svi su nas pitali hoćemo li imati tripice. I baš zbog toga uveli smo nekadašnju marendu na naš meni i prvi dan odmah smo imali čuvene tripice, veli nam Josip.
Marendu priprema Dolores Badnjar koja je i sama dolazila kod Pjera na marendu pa sve recepte zna napamet. Više-manje nudit će se sva ta jela po kojima je nekadašnja gostionica bila čuvena. Dakle, na meniju će se svakog jutra za marende moći jesti po dva klasična jela kao što su tripice, pohani oslić s krompir salatom, maneštra, gulaš, riblji brodet, dagnje, punjene paprike... No, ovo će zaista biti marenda na neki drugi način. Jer Pjero je postao gourmet gostionica pa će sukladno tome i marenda tako izgledati, ali uz naravno niže cijene.
No, Pjero ne cilja samo na odlične i fine marende. Nova gostionica želi biti prepoznatljiva gastro točka grada, baš kao nekada. Naime, gostionica "kod Pjera" postala vrlo poznata i bila je važan punkt na pulskoj društvenoj sceni gdje su ljudi dolazili nakon obavljenog posla ili kupovine. Posebno je bilo živo za vrijeme pulskog filmskog festivala. Lokal je vrvio gostima, poznatim osobama iz svijeta filma, ali bio je i mjesto susreta poznatih istarskih pjesnika, književnika kao Mate Balota te ostalih utjecajnih ljudi grada. Kako nam priča Josip, osim hrane lokal je nekad bio poznat i po dobrom vinu.
- Tu je Pjero bio znalac u užem smislu. Rekli bi danas da je pratio vinsku scenu. Išao je po vino čak do Venecije, a nakon rata usmjerio se na istarske podrume koji su se još zvali cantine sociali. Mi danas u ponudi imamo Medea vina iz lokalnog podruma Agroprodukta iz Pule, ističe Josip.
Osim toga, ovdje je i mjesto gdje možete iskušati najbolje lokalne proizvode - od pršuta, sira, salama do maslinovog ulja i bakalara. I to sve redom vrsnih i nagrađivanih proizvođača i OPG-a kao što su Zlata, Šanta Marina, Vošten, Kumparička, Buretić Bregi i drugi. Pršut i domaće salame vise iza pulta, pa možete naručiti i sendvič s pršutom koji se reže ručno pred vama. Tu je i vrhunska talijanska mortadela. Bit će nešto jako fino, jer Pjero poslužuje domaći kruh koji sami peku. Vetrina s lokalnim proizvodima uistinu je nešto posebno, a tko želi može ovdje kupiti lokalne proizvode za van.
U novom Pjeru nam se hvale da sami rade svoju tjesteninu. Jer, osim marendi, Pjero za ručak i večeru nudi jedan sasvim drugačiji jelovnik koji podsjeća na stare dane. Na meniju su škampi, riblji steak od tune, gofa ili zubatca, fioretina, pohana teleća fetina, sardini na crveno s palentom, fritto misto, ćupin od pedoća, domaća pašta s budetom te juneći obrazi na padelu s rimskim njoketom. Kao nam veli Josip, sve namirnice su svježe jer dolaze sa same tržnice - od voća, povrća, sira, jaja do mesa i ribe. Čevapčiće kao i stari vlasnik neće posluživati.
- Jedan se gost jednom žalio kako nema na meniju čavapčića, a Pjer mu je objasnio kako je njegov lokal specijalizirani lokal gdje gosti dolaze jer znaju što će dobiti. Kada su se pojavili hladnjaci s dubokim zamrzavanjem, Pjeru se to nije sviđalo. Kazao bi gostima: "Znaš ča, ja da gledam svojega starega gosta u oči i da ga mažem da je riba friška, a ki zna koliko je vrimena u ledu. Ma ki je vidija jisti smrznutu ribu.", priča nam Josip pred kojim je sada veliki zadatak. Vratiti tradiciju dobre hrane na pulsku tržnicu.