Nije nam trebalo dva puta promišljati da se pridružimo grafičkom uredniku Borni u branju gljiva u Kozjači, odnosno u predjelu početaka Vukomeričkih gorica. Oboružani dobrom obućom i ugodnom odjećom, sprejevima protiv komaraca i krpelja te štapovima i nožićima, Borna, Andrea, Tomo i Marko u društvu peseka Grge i Dobija punili su košarice i za otprilike sat i pol nabrali tri kilograma gljiva: bilo je vrganja, sunčanica, dedeka i kostanjevka.
- To je kao ribičija, jednostavno te privlači i opušta - pričao nam je Borna dok smo hodali puteljkom, a potom po mekanom tepihu od već opalog lišća. |
- Gljive berem odmalena. Najprije one poznatije, a potom i ostale. Najvažnije je najprije naučiti koje su najotrovnije gljive. Njih treba izbjegavati i uopće ih ne dodirivati, ali ne i uništavati i gnječiti cipelom.
Priroda ima svoju ravnotežu i treba je poštivati. Njih izbjegavati, a potom ubrati najprije one poznatije, a potom s vremenom i učenjem i one manje poznate i podcijenjene, jer okusi iznenađuju, a u gulašu, umaku ili s jajima, gljive su nezamjenjive.
Berača ima po kontinentu i na otocima, a mi savjetujemo da se pridružite udrugama gljivara koji organiziraju branje gljiva, uputit će vas o mjestima gdje rastu pojedine vrste, naučiti razlikovati i kako postupati s jestivima - zato se i nosi nožić s kojim se treba odmah odstraniti zemlja i ostale nečistoće.
A, kad ih naberete, i uvjerite se da su jestive, nakon pripreme slasnih jela ostatak možete osušiti ili zamrznuti. Dok ih prijatelj Radovan zamrzava sirove, samo narezane, Borna ih najprije malo propirja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....