Hrana u svemiru prošla je dugi put od 1961. godine kada je kozmonaut Jurij Gagarin, prvi čovjek u svemiru, pojeo prvi obrok u bestežinskom stanju koji se sastojao od goveđe i jetrene paštete u aluminijskoj tubi i čokoladnog umaka koji je istiskivao ravno u usta ne bi li dokazao da ljudi mogu probavljati hranu i u bestežinskom stanju.
Izazovi, kada je u pitanju hrana, tada su bili na samom početku, a astronauti i kozmonauti bili su osuđeni jesti pasirano povrće u tubama, nalik onima za pastu za zube ili pak hranu u želatinastim kockama koje bi osiguravale da ne dolazi do rasipanje mrvica, koje su bile veliki problem zbog straha da se ne nađu u dijelovima opreme. Hrana je bila neukusna i loše prezentirana ali i nutritivno siromašna, a glavni izazov za svemirske nutricioniste bio je osigurati kvalitetnu i raznovrsnu prehranu te učiniti hranu privlačnom članovima posade unatoč tome što su se borili s brojnim ograničenjima, poput onih vezanih uz težinu i volumen onoga što se moglo ponijeti u svemir.
Na sreću svemirskih putnika, situacija se vrlo brzo promijenila pa su NASA-ini astronauti uskoro koristili toplu vodu za piće i rehidraciju hrane, a nekoliko godina nakon Gagarinova puta u svemir, svemirska postaja Skylab imala je najsofisticiraniji sustav prehrane ikad korišten u svemiru. Na raspolaganju su imali hladnjak i zamrzivač za pohranu hrane pa su astronauti mogli jesti za pravim stolom i birati između 72 jela, uključujući odrezak i sladoled od vanilije. Sovjetski svemirski program, s druge strane, ostao je vjeran dehidriranoj i konzerviranoj hrani.
Kako su godine prolazile, svemirska hrana postajala je sve sličnija onoj koju ljudi jedu na zemlji, a posada je imala dovoljno izbora kada je u pitanju obrok na postaji te je mogla sastavljati vlastite jelovnike što je utjecalo na podizanje morala posade te spriječilo zamor koji je nastajao nakon što bi konzumirali jednu te istu hranu mjesecima.
Okej, možda danas izbor hrane za astronaute nije isti kao u lokalnoj trgovini ili restoranu s obzirom na to da u svemiru ne postoji usluga brze dostave hrane, ali astronauti više nisu prisiljeni slijediti standardni jelovnik već mogu birati prema vlastitom ukusu. Štoviše, sudjeluju u degustacijama i ocjenjivanju jelovnika iz bogatog izbora namirnica puno prije nego što polete u svemir tako što ocjenjuju okus, konzistenciju, ali i prezentaciju, a njihove povratne informacije pomažu u prilagodbi jelovnika.
Kako bi saznali koliko se zapravo situacija promijenila, poslali smo upit ESA-i (Europskoj svemirskoj agenciji) kako bi otkrili kako izgleda tjedni meni za astronaute. Dali su nam primjere nekih od jela između kojih mogu birati astronauti na dnevnoj bazi.
DORUČAK: kaša, žitne pahuljice s voćem
RUČAK: goveđi Stroganoff s rezancima, tjestenina s pestom, kuglica od riže s lososom
VEČERA: koktel od škampa, puretina Tetrazzini, piletina, tortilje s omletom
DODACI: kečap, senf, majoneza
DESERT: brownie, puding od banane, sušeno miješano voće
MEĐUOBROCI: orašasti plodovi, slatkiši, čokolada
Posada obično jede tri uravnotežena obroka dnevno – doručak, ručak i večeru, a međuobroci se mogu jesti u bilo kojem trenutku, kažu u ESA-i, dok aktivno rade na razvoju novih jela, pogotovo onih koja će biti povoljna za misiju na Mars.
ŠTO ĆEMO JESTI NA MARSU?
Baš kao i ESA i NASA-a (Američka svemirska agencija) razmišlja dugoročno kada je u pitanju hrana. Smatraju kako u budućnosti na svemirska putovanja neće biti dovoljno samo nositi hranu, već će biti potrebno i proizvoditi istu. Snabdijevanje hranom na putovanju prema Crvenom planet jedan je od najvećih izazova, ističu NASA-ini stručnjaci.
Danas se sva hrana za astronaute donosi sa Zemlje, no to neće biti moguće kada su duže misije u pitanju. ESA se već bavi istraživanjem vezanim uz uzgoj na drugim planetima uzimajući u obzir ekosustav na Marsu. Uostalom, petogodišnja misija na Mars zahtijevat će oko 7000 kilograma hrane po čovjeku, zbog čega će izazov biti još veći.
Hrana će morati biti zdrava i nutritivno dovoljno bogata za preživljavanje, a spominje se kako bi se na drugom planetu mogla uzgajati riža, luk, rajčice, soja, krumpir, salata, špinat, pšenica i spirulina. Zanimljivo je kako su već dvije francuske tvrtke za Europsku svemirsku agenciju (ESA) i buduće svemirske istraživače Marsa i drugih planeta osmislile jela poput "Marsovskog" kruha, džema od zelenih rajčica i njoka sa spirulinom, a ukusni recepti koji bi se mogli koristiti na budućim ESA-inim dugotrajnim svemirskim misijama i dalje se razvijaju.
Uostalom, ako usporedimo Gagarinov prvi obrok i današnji svemirski ručak, gastronomska budućnost svemirskih putovanja čini nam se puno svjetlija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....