Kada govorimo o namirnicama koje su oblikovale svijet i pritom nahranile čovječanstvo, nije riječ o voću, povrću ili mesu, nego o žitaricama, koje su i dalje neizostavan dio ljudske prehrane. Iako volimo misliti da znamo sve što se o žitaricama ima znati, pa čak i kada je riječ o takozvanim pseudožitaricama, prije nekoliko godina španjolski vizionari dokazali su nam suprotno otkrićem potpuno nove vrste pseudožitarice u kojoj možda leži ključ rješenja brojnih problema koji će idućih godina utjecati na naše prehrambene sustave. Još je zanimljivije da je riječ o kreativcima iz gastronomskog sektora, a ne o znanstvenicima, agronomima ili biolozima, koji su otkrili jedinu pseudožitaricu koja prirodno raste u slanoj vodi, odnosno potječe iz morskih dubina. Od milja nazvana "riža iz mora", novootkrivena žitarica sjeme je morske trave na koju ste vjerojatno i sami naišli u jadranskom podmorju, niti ne sluteći da se ispod vas, dok plivate, nalazi namirnica koja može promijeniti tijek povijesti.
Znanstvenog naziva Zostera marina, morska trava koju na hrvatskom nazivamo morska svilina, dokaz je koliko rijetko morsku floru zapravo uzimamo u obzir kao legitiman izvor hrane, a koliko u njoj ima potencijala. Sve do 2021. godine morsku se svilinu većinom promatralo kao gnojivo i hranu za životinje ili pak kao građevinski materijal za stvaranje krovova, punjenje madraca i jastuka. Tada je, naime, španjolski chef Ángel León iz restorana Aponiente***, koji se nalazi u mjestu El Puerto de Sta María u jugozapadnoj Španjolskoj, svijetu obznanio da je uspio kultivirati "rižu iz mora", odnosno iskoristiti sjeme morske sviline kao izvor hrane.
Morska svilina tipično raste na muljevitom i muljevito-pjeskovitom morskom dnu, a jedinke se pritom grupiraju u livade. Uskih listova koji mogu dosegnuti visinu i do jednog metra, svilina nalikuje na klasičnu travu. Cvate zapravo neugledno, a oprašuje se u moru, nakon čega nastaje plod koji je privukao toliku pozornost.
Nadahnut informacijom da plemenu Seri iz Sonore u dalekom Meksiku sjeme Zostere marine, na koju je redovito nailazio tijekom istraživanja podmorja, već stoljećima služi kao hrana, León se 2019. godine bacio na njezino proučavanje. Sa svojim timom za razvoj i istraživanje, koji je tada predvodio David Chamorro, a u suradnji sa Sveučilištem u Cádizu, proveo je istraživanje kako bi utvrdili koji su uvjeti idealni za rast ove morske trave, bilo da je riječ o strujanju vode, njezinoj temperaturi ili slanosti, dubini na kojoj svilina raste ili količini svjetlosti koja joj treba. U idućoj fazi projekta León je posadio podvodne livade morske sviline u zaljevu Cádiz tako što je presadio zajednice te biljke uzete s različitih područja diljem Španjolske, a sve kako bi naknadno mogao brati tu novootkrivenu žitaricu i u restoranu isprobavati različite načine obrade i pripreme njezina sjemena.
Dok pripadnici plemena Seri sjemenke izdvojene iz ove morske trave ljušte, tostiraju i pretvaraju u pastu koju koriste u jelima, León i njegov tim dali su se u proučavanje kako bi ih mogli iskoristiti u okviru restorana, ali i šire. Od izrade ulja, korištenja sjemena u jelima u izvornom obliku pa do mljevenja obrađenog sjemena u brašno, opcija je bezbroj i tek ih treba istražiti. U Aponienteu su pritom zabilježili da je ubrano sjeme po teksturi između riže i kvinoje, kao i da se u okusu osjeti slanoća, osobito ako se jede neoljušteno. Pritom je sama žitarica bogata vlaknima, ne sadrži gluten te ima čak 50 posto više proteina od riže. Kao namirnica prepuna vitamina B i C, omega kiselina, kao i aminokiselina, ima velik potencijal za to da postane važan dio prehrane.
Iako León i njegovi kolege smatraju da bi milijune hektara morskog dna mogli pretvoriti u podvodne livade načinjene od morske trave, pri čemu bi jedan hektar zasađene sviline mogao dati oko 3,5 tona sjemena, važno je istaknuti da ta područja ne bi bila korisna samo kao izvor hrane. Morske trave svojim korijenjem mogu pružiti i zaštitu od erozije tla, a iznimno su vrijedan alat u borbi protiv klimatskih promjena jer su morske trave druga najučinkovitija metoda izdvajanja viška ugljika iz atmosfere. Osim toga, morske su trave jedine biljke koje cvatu u potpunosti potopljene u morsku vodu, a kako rastu poput livada, omogućavaju stvaranje ekoloških sustava i staništa u kojima borave brojne druge biljne i životinjske vrste. Usto za njihov rast nije potrebno gnojivo, ne koriste se pesticidi i nema insekata protiv koji se treba boriti.
Biolozi pritom zadržavaju skeptičan pogled na Leónove ambicije, naglašavajući da i svilini trebaju kvalitetni uvjeti za rast, osobito zato što se posljednjih godina uslijed dizanja temperature mora i intenzivnog ljudskog djelovanja sustavno smanjuju područja prekrivena morskim travama, no León ostaje optimističan i usmjeren na budućnost. Štoviše, smatra da će za desetak godina uzgoj žitarica iz mora postati uobičajena stvar iako se sada čini da je taj trenutak daleko. Svakako nam slijedi uzbudljivo doba.