Novo vino obitelji Tomac moglo bi planuti čim krene prodaja. Prvi smo ga kušali i znamo zašto

Tomislav i Martina Tomac važni su ljudi za Plešivicu, ali i hrvatsko vinarstvo općenito. Vinogradari i vlasnici obiteljske vinarije u Donjoj Reki nastavljaju i razvijaju pionirski rad Tomislavova oca Zvonimira, s kojim je Tomislav gradio reputaciju njihovih pjenušaca i pokrenuo proizvodnju vina u gruzijskim amforama. Nadahnuti Joškom Gravnerom, pionirskim vinarom proizvodnje vina u amforama, otac i sin u taj su projekt ušli sredinom dvijetisućitih, a prvu komercijalnu berbu Amfore proizveli su 2007. godine. Našu veću priču o dolasku amfora na ove prostore pronađite na ovoj poveznici.

Amfore nikada nisu činile većinu njihove proizvodnje, ali iz njih su dolazila neka od najvažnijih vina vinarije, ujedno i važna vina moderne hrvatske vinske povijesti. Osobito se to odnosi na Pjenušac Amfora iz berbe 2010., kojim su Tomci povezali iskustvo proizvodnje pjenušaca s dugom maceracijom u amfori. Decanter ga je uvrstio među 75 najuzbudljivijih vina kušanih 2016. godine, što je tada bila važna međunarodna potvrda rada obitelji. Danas Tomci više vina ne šalju na Decanter, a liniju amfornog pjenušca naslijedio je Planet A, također veoma karakteran macerirani pjenušac.

No, ono što nas je posebno zaintrigiralo jest vijest koju smo čuli prije nekoliko mjeseci. Naime, Tomislav i Martina ponovno pripremaju samostalni traminac, ovaj put mnogo drukčiji od prethodnih. Posljednji je bio Marany iz 2023., rustikalniji oranž iz linije koja je označila novo poglavlje vinarije. Prije njega bio je veliki Traminac Amfora iz 2017., jedno od referentnih vina njihove ere crnih boca iz amfore, koje se još može pronaći na nekim mjestima, ali se više, barem u takvom izdanju, ne proizvodi.

Međutim, kada smo sjeli za stol s bračnim parom koji je nedavno predstavljao Hrvatsku na sajmu turizma u Parizu i kušali novi traminac, zaključili smo da bi vino, kada izađe na tržište, moglo nestati vrlo brzo. Prvi je razlog mala količina boca, a drugi, važniji, njegov karakter. Johntra, kako su ga u međuvremenu nazvali, jedan je od najnježnijih macerata koje su Tomci dosad proizveli. Vino takvog odnosa aromatike, strukture i užitka pijenja danas je teško pronaći.

Postupak je počeo razmjerno jednostavno. Grožđe je lagano prošlo kroz muljaču i odmah završilo u amfori, gdje je ostalo od berbe do Uskrsa, približno šest mjeseci. Time su se vratili dugoj maceraciji kakvu su primjenjivali na ranijim vinima iz amfore, za razliku od kraćeg postupka za Marany. No, odluka koja je odredila Johntru donesena je tek kada su amforu otvorili.

Nakon fermentacije trop se nataložio na dnu, a iznad njega ostalo je bistro vino. Kušali su ga i odlučili izdvojiti samo taj dio, bez prešanja tropa i dodavanja preševine. Vino su ispumpavali dok je izlazilo potpuno čisto. "Eliksir s vrha", nazvala ga je Martina. Tomislav kaže da mu je traminac najbolji bio upravo tada, kada je kleknuo pred amforu i kušao ga. Johntru smatra svojim najprirodnijim vinom, čistom ekspresijom traminca s Plešivice. "Minimum intervencije daje maksimum ekspresije", rekao je. Pritom ga zamišlja kao vino za opušteno pijenje.

Ovaj je traminac bakrene, gotovo losos-jantarne boje i otvara se polako, što je razumljivo s obzirom na njegovu mladost i duljinu maceracije. S vremenom se jasnije izdvajaju ruža i herbalne note, a vino, unatoč šestomjesečnoj maceraciji, ostaje izrazito sortno. To nije nevažan detalj jer kod dugih maceracija sam postupak nerijetko potisne karakter sorte. Ovdje se traminac jasno prepoznaje.

U ustima je struktura postojana, tanini relativno blagi, a poželjna ugodna gorčina prati dug, aromatski retrookus. U odnosu na rustikalniji Marany iz 2023., Johntra je osjetno nježniji i prozračniji, ali ne nauštrb sadržaja. Upravo su odvajanjem bistrog vina iznad tropa, bez prešanja, Tomci sačuvali punoću okusa uz neočekivanu lakoću pijenja. To je i važna razlika prema dijelu prirodne vinske scene koji pod opravdanjem minimalnih intervencija i duljom maceracijom olako prihvaća gubitak sortnog identiteta. Kod Johntre postupak nije postao važniji od vina.

Opisivati ga u ovoj fazi ipak je donekle nezahvalno jer je riječ o vrlo mladom vinu koje će se još mijenjati. Istom smo prilikom pili i Traminac Amfora iz 2017., danas već potpuno u tercijarnoj fazi, pa izravna usporedba ne bi bila pravedna ni prema jednom. Johntru bi vrijedilo kupiti na karton(e) i otvarati po bocu svake godine ili dvije, kako bi se pratio njegov razvoj.

Inače, jedna od prvih ideja za naziv vina bila je posveta kultnom filmu Tko pjeva zlo ne misli i rečenici u kojoj se uz bijelo i crno nudi i plešivičko vino. Tomcima je bila zanimljiva ta podjela u kojoj plešivičko stoji kao zasebna kategorija. Naposljetku su odabrali ime Johntra, ali motiv na etiketi ostao je usko vezan uz lokalnu vinsku povijest.

Ilustracija je nastala prema staroj plešivičkoj crno-bijeloj fotografiji koju imaju kod kuće, na kojoj momak prevozi bačvu vina na kolima koja vuku volovi. Povjerili su je francuskom ilustratoru Guillaumeu, s kojim su već surađivali na etiketama Rockstara i crnog pinota. Tijekom nedavnog boravka u Parizu proveli su neko vrijeme zajedno, a njihova će suradnja nastaviti se na još dvije nove etikete koje Tomci pripremaju.

Johntra bi pak vrlo uskoro trebao biti pušten na tržište. S obzirom na malu količinu i ono što smo kušali, s kupnjom ne bismo dugo čekali. Pogotovo ako, poput nas, namjeravate sačuvati koju bocu i pratiti kako se ovo plešivičko vino razvija.