Oni su dosad, u sve što su ulagali svemu dali svoj osobni pečat. I baš zato su se svi njihovi barovi i prostori i razlikovali od konkurencije u doba kad su se otvarali. Bilo da se radi o gastronomskoj ponudu koju su u tom lokalu imali, bilo da se radi o uređenju interijera lokala. I tako da slobodno možemo reći da su to isto napravili i s Fabbricom. Novi je to restoran i pizzeria u industrijskom stilu u poznatoj pulskoj Kandlerovoj ulici. Supružnici Oriano Otočan i Doris Cerin Otočan opet su "zadili u sridu". Osmislili su jedan sasvim drugačiji lokal od svega onoga što se može vidjeti u najvećem istarskom gradu i koji neodoljivo podsjeća na slične lokale u velikim europskim metropolama. Kako interijerom, tako i ponudom. I zato je lokal od otvorenja početkom ljeta do sada stalno pun. Od samog jutra.
Jer ovdje nećete naići samo na ukusne tanjure istarske kuhinje kojima su i dalje ostali vjerni. Ovdje ćete moći kušati pravu nepoletansku pizzu jer je rade njihovi pizza majstori, ali i specijalitete meksičke, američke, azijske i libanonske kuhinje. Ništa čudno za njih, budući da je Doris velika ljubiteljica kuhinje koja želi svakom restoranu dati nešto posebno što se drugdje ne može kušati.
No, krenimo od početka. Oriano i Doris ovaj su lokal, koji je biser njihove pulske ponude, trebali otvoriti još prije epidemije. No, ona je sva zaustavila budući da se radi o pozamašnoj investiciji u staru kotlovnicu nekadašnjeg pulskog tekstilnog diva Arenatrikotaže. Kada je ta tvrtka neslavno propala, njezine su se nekretnine našle na javnoj dražbi. A ovu, koja je specifična jer ima visoki dimnjak od čak 30 metara, kupio je ovaj par 2017. godine. Zgrada je bila u jako zapuštenom stanju i trebalo je jako puno ulaganja da bi od nje stvorili predivan bar s velikim unutarnjim prostornim, terasom ispred lokala te terasom u dvorištu ispod krošanja ogromnih stabala paulovnije.
Oriano, koji je bio zadužen za uređenje interijera, odnosno arhitekturu prostora, objašnjava nam da je tu prvotno bila kotlovnica pulske tvornice duhana Regia Manifattura Tabacchi a Pola koja je otvorena 1920. godine, a radila je između dva rata i malo nakon toga. Do 1947. godine.
- Od 1948. pa sve do 2014. bila je to kotlovnica Arenatrikotaže. A prije nego je tu došla tvornica duhana, ova je građevina imala funkciju kotlovnice velike austro-ugarske infanterijske vojarne izgrađene 1878. godine. Zgradom, kao i ovom ulicom dominira visoki dimnjak kojega nismo htjeli dirati. On ima oko 30 metara, a kada se gradio bio je deset metara viši, imao je čak 41 metar. Izgrađen je 1940. godine. Prilikom njegove izgradnje tadašnja nadležna Uprava za spomenike iz Trsta protivila se izgradnji zbog narušavanja lučke panorame Pule te su tada bili zaustavili pripremne radove, priča nam Oriano. Tek je naknadno, nadležno ministarstvo nakon izvršenog nadzora izdalo potrebno ovlaštenje za njegovu gradnju. Konzervatorski odjel nadgledao je i sada obnovu ove industrijske ostavštine u samom centru Pule, a Oriano i Doris htjeli su na zgradi ostaviti čim više autohtonih elemenata.
- Sačuvali smo elemente industrijske arhitekture s kraja 19. i početka 20. stoljeća, prije svega vanjske zidove s originalnim čeličnim prozorima, krovište sa starim gredama, dio betonskih industrijskih podova te betonska ležišta kotlova koja su poslužila kao postolja za velike stolove, objašnjavaju nam i pokazuju fotografije kako je lokal izgledao prije početka radova, ali i kada su počeli u njemu raditi. Bio je samo ljuštura gdje se sve trebalo napraviti iznova. No, nije im žao da su se tome toliko s arhitektonskim studio AD arhitektura i dizajn iz Pule posvetili jer je na kraju rezultat odličan. I sami su očarani novim prostorom koji će u jesenskim mjesecima spajati s hranom i kulturna događanja. Jer oni žele biti više od dobrog lokala. Žele biti mjesto druženja.
- Želja nam je da se ljudi u lokalu nastave zabavljati i družiti i nakon večere. Tako da za ovu jesen i zimu pripremamo niz programa, najavljuje nam Oriano. Naime, u blizini je i poznati pulski pub Shipyard kojemu će Fabbrica biti ove zime i jeseni dobra nadopuna.
A njihova ponuda je drugačija od konkurencije jer pripremaju originalnu nepoletansku pizzu od izvornih sastojaka iz tog dijela Italije u originalnoj peći na drva izgrađenoj u Napulju. Bruno i Davide došli su s juga Italije u Pulu kako bi pripremali baš takve originalne pizze u kojima su pravi majstori. Bruno, koji dnevno ispeče i do 300 pizza, nam objašnjava po čemu je napoletanska pizza drugačija od ostalih te što je sve potrebni za njenu pripremu.
- Prije svega tijesto treba fermentirati barem 24 do 48 sati. Na poseban se način onda valja, a kada se na nju stave svi sastojci, koji moraju biti originali iz našega kraja, od rajčica do mozzarelle, onda se odmah treba staviti u peć. Dakle, koristimo rajčice San Marzano i mozzarellu di buffala. Peče se minutu do minutu i pol na 420 stupnjeva Celzijusa, objašnjava nam ova pizza majstor koji se ovim poslom bavi više od 20 godina. Brzinu njegovih pokreta uistinu je teško uhvatiti i najbolje je da dok je u poslu da mu se maknete s puta. Objašnjava nam i filozofiju tijesta za napoletansku pizzu. Ono se radi od mješavine "crvenog" i "plavog" brašna posebnih omjera. I već sada shvaćam, dok razgovaram s njime, da ovo jednostavno jelo, je zapravo nešto sasvim posebno i za pizza majstore iz Napulja je poput religije. Zato ni ne žele svoju pizzu usporediti s Pizzom Romanom ili nekom drugom.
Njome je bila očarana i sama Doris koja je u Napulju prije nekoliko godina pohađala satove pripreme prave napoletanske pizze koje organizira udruga Associazione Verace Pizza Napoletana. Tako su ona i Oriano došli na ideju da bi u novom lokalu u Puli mogli ponuditi napoletansku pizzu koja će nositi brend VeraPizza Napoletana. Tamo su se povezali i s pizza majstorima i logično je bilo i da naruče peć iz Napulja.
No, nije lokal mjesto gdje se samo može kušati ova originalna napuljska pizza. Drugi adut su im svinjska rebarca pečena u peći na drveni ugljen u BBQ umaku poslužen s fermentiranim kupusom, ali i fini zalogajčići koji dolaze na stol prije glavnog jela. To su humus, guacamole i baba ghanoush s Brunovom focacciom. Uzdanica im je i punjeni patlidžan s tikvicom, slatkim krumpirom, korijenom celera, rajčicom, mozzarellom Burra te s umakom ponuzu i sriracha.
U ovom ih lokalu poslužuju i originalnom metalnom engleskom posuđu koji zaokružuje priču o industrijskom stilu Fabbrice. Njih je posebno u Velikoj Britaniji naručio sam Oriano.
- Pazili smo uistinu na svaki detalj. Od hrane za koju je zadužena Doris do svih elemenata uređenja gdje sam ja bio uključen. Ono po čemu se isto tako razlikujemo od drugih je to što nudimo gotovo sva istarska craft piva. I to točena. Nemamo u našoj ponudi takozvanih industrijskih piva. Uz istarske, tu su zastupljeni i drugi brendovi iz Hrvatske, ali i Belgije, Njemačke, Češke, Irske, Amerike, priča nam Oriano. U svojim vetrinama imaju čak 50 vrsta raznih piva.
No, nisu zaboravili i istarsku uzdanicu - vino.
- Naravno da nismo zanemarili i taj dio. Istra je poznata po odličnim vinima i naravno da ovdje možete popiti i naša najpoznatija imena. Jedino što nije istarsko su šampanjac i prosecco, ističe Oriano. Isto tako, veli Doris ostali su vjerni i suradnji s Agencijom za ruralni razvoj Istre pa u svojoj ponudi imaju i boškarina, a i jedini nude burgere s mesom od magarca.
- Nismo uz specijalitete svjetske kuhinje, zaboravili i na našu istarsku. Ona je uvijek dio našeg menija, ističe Doris. Baš zato nisu zaboravili na suradnji s lokalnim OPG-ovima koji ih redoviti opskrbljuju.
- Oni su oduvijek bili dio naše priče, a tako će i ostati. Jer to je ona poveznica koja spaja turizam i ugostiteljstvo. I po tome je Istra poznata, zaključuje Doris.