Istarsku gastronomsku scenu rastužila je ovih dana vijest o odlasku jednog od legendi istarskog restoraterstva, a posebno sjeverozapadne Istre, Nada Badurine, vlasnika i osnivača restorana Badi u Lovrečici kraj Umaga. Riječ je o starom kovu ugostitelja koji je poznati riblji restoran Badi otvorio daleke 1986. godine, kada je Badi bio svojevrsna avangarda u Istri. Poznat je bio po ribljim specijalitetima i vrhunskim vinima pa je već krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća postao okupljalište poduzetnika i gostiju više platežne moći. Mjesto gdje se dobro jede i pije. I ne samo to. Badi je bio sinonim za sofisticiran riblji restoran odlične usluge, a taj imidž čvrsto drži i danas kada restoran vodi Nadov sin Ivan. Badi je danas ponosni član udruge JRE i ima Michelinovu preporuku.
Nažalost, Nado nije mogao zadnjih nekoliko godina voditi restoran zbog bolesti, no imao je potpuno povjerenje u sina. Restoran je definitivno bio ne samo njegov posao, nego i strast. Jer kada god biste došli u Badi, Nado bi bez obzira na sve uvijek bio tamo. Tiho je promatrao što se događa, pozdravljao stare goste, veselio se novima. Rado bi nas svaki put ugostio, i već nakon prvog dolaska odmah nas je zapamtio i zato će nam posebno nedostajati kada sljedeći put dođemo u Lovrečicu.
Nedostajat će i poznatom istarskom hotelijeru i ugostitelju Tulliju Fernetichu iz obližnje Brtonigle koji se sjeća samih početaka Badija. Kaže nam da je u to vrijeme bio turistički inspektor te da je zajedno sa sanitarnom inspekcijom bio u obilasku lokala prije samog otvorenja. I nisu mu našli niti jednu zamjerku.
Iskustva iz Njemačke
- On mi je prije svega bio veliki prijatelj, ali i jedna korektna i fina osoba koja je bila pravi profesionalac u svom poslu. Dijelili smo slična mišljenja po pitanju gastronomije. Nado je bio jedan od prvih koji se počeo na ozbiljan način baviti gastronomijom u Istri. Sredinom osamdesetih godina vratio se iz Njemačke i ušao je u jednu veliku i ozbiljnu investiciju za naše pojmove. Restoran je uredio po svim pravilima struke, to kod nas nije do tada bilo viđeno. Bilo je rađeno po njemačkim standardima, prisjeća se Fernetich. Od tada su godinama dijelili i razmjenjivali stavove i mišljenja o gastronomiji, kao što to danas rade njihovi sinovi Teo i Ivan, obojica članovi udruge JRE.
- Kada se Nado razbolio, restoran je počeo voditi njegov sin Ivan koji je brzo ušao u posao i lijepo je da nastavlja obiteljsku priču. Svi zajedno često smo puta raspravljali o svim temama u restoraterstvu te kakav treba biti fine dining i gdje naći sredinu kada su u pitanju domaći gosti. Bez obzira na bolest i koliko god ga je puta bacila na koljena, Nado je uvijek bio dio te rasprave. Volio je biti angažiran. U svakom slučaju, Nado je stvorio Badi koji je postao jedan od lokala u sjeverozapadnoj Istri koji će se pamtiti, kojega svi znaju i koji je odigrao veliku ulogu u promociji gastronomije. A ta priča ide s Ivanom dalje, smatra Fernetich.
A Badi je otvoren te davne 1986. godine kao tradicionalno riblji restoran. Restoran je dobio ime po Nadovom nadimku, a on je došao u Istru s otoka Paga. Odrastao je u Jakišnici, završio hotelijersko-turističku školu u Opatiji, a nakon toga otišao u inozemstvo. Kada se vratio, odlučio se za Istru jer ga je s njom povezivao brat koji se ovdje oženio. I tako je Nado došao u ovaj dio Istre zajedno sa suprugom Milevom, Novaljkom s Paga. Kada je sa suprugom otvarao restoran, u okolici nije bilo lokala. Od samog početka bio je koncipiran kao gourmet restoran. Najprije je nudio ribu na žaru, paštu, hlapove, sirovu ribu. Već 1988. proglašen je najboljim restoranom Istre i Kvarnera. S vremenom Badi se počeo profilirati kao sve inovativniji i kreativniji restoran sa sve većim utjecajima izvana, posebno Italije, Španjolske, Njemačke, Austrije, Skandinavije.
Posao preuzeo sin Ivan
Badi je uvijek dobro poslovao, dok se Nado nije razbolio. Tada je restoran stagnirao 11 godina, dok ga nije preuzeo Ivan kada je završio Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji. Nada je jako veselilo što mu sin ostaje u struci i nastavlja obiteljsku tradiciju.
- Kad sam završio fakultet i trebao odlučiti gdje ću graditi karijeru, odlučio sam nastaviti obiteljsku tradiciju. S vremenom, tata se oporavio i obojica smo počeli polako mijenjati stvari - priznao nam svojedobno Ivan. Kaže da su se htjeli izdvojiti iz konkurencije. Zato su "škicali" što drugi rade, trudili se i taj se trud na kraju isplatio. Željeli su stvoriti restoran koji će biti kombinacija tradicije i kreativnosti.
Njihova vinska karta danas se temelji na hrvatskim vinima, većinom istarskih vinara, a sveukupno ih imaju više od stotinu. Posebnu pažnju polažu na ponudu renomiranih maslinovih ulja brendova Chiavalon, Mate, Cuj, Belić i drugih. Glavni chef kuhinje je Aleksandar Grubić. Od svjetskih priznanja vrijedno je spomenuti nekoliko puta potvrđenu Michelinovu preporuku, dugogodišnji su član udruženje Jeunes Restaurateurs d´Europe, a prepoznati su i od strane vodiča Gault&Millau.