Ako ne jedete svinjetinu ili pak samo tražite nešto drugačije za novogodišnju proslavu, predlažemo da za mesni obrok za cijelu obitelj pripremite govedinu Wellington. Bit će to idealan odmak od tradicionalnog pečenog odojka, no ipak savršeno jelo za svečaniju i posebnu prigodu kao što je proslava Nove godine. Savršena kombinacija nježnog mesa, aromatičnih začina i hrskavog tijesta, svaku krišku čini pravim užitkom.
Priprema Govedine Wellington traži malo više truda, ali radi bogatstva okusa koje ovo jelo pruža ljubiteljima mesa, svakako se isplati zasukati rukave.
Što je govedina Wellington?
Govedina Wellington je britanski klasik, jelo u kojem se goveđi file prekriva gljivama i ljutikom, zatim se omotava slojem pršuta i na kraju lisnatim tijestom, te se sve zajedno peče. U nekim se receptima na meso stavlja i pašteta, a ponegdje se ono premazuje senfom. U svakom slučaju, riječ je o bogatom mesnom obroku idealnom za raskošne prigode kao što su Božić, Stara i Nova godina ili rođendan.
Meso umotano u lisnato tijesto peče se dok tijesto ne postane zlatnožuto izvana, a meso unutra ostaje sočno i meko.
Govedina Wellington: Kraljevski obrok za posebne prigode
Povijest jela
Povijest ovog jela govori da je ono nastalo u čast prvog vojvode od Wellingtona, Arthura Wellesleya, irskog generala britanske vojske, nakon njegove pobjede u bitci kod Waterlooa 18. lipnja 1815. godine. On je titulu vojvode od Wellingtona dobio nakon što je pobijedio Napoleona, a po njemu su potom nazvali i jelo od govedine u tijestu.
I poznati kuhar Gordon Ramsay ovo jelo naziva ‘vrhunskim užitkom‘, a često je znao reći i da bi se ono našlo na njegovom jelovniku ‘posljednje večere‘.
U mnogim zemljama je već stoljećima umatanje mesa u tijesto jedna od omiljenih tehnika. Predaja kaže da su Grci prvi omotali meso pastom od brašna i vode kako bi ga zatvorili prije kuhanja. Ipak, govedina Wellington najviše sliči francuskom filet de boeuf en croute. Vojvoda je navodno svom kuharu dao slobodu da stvara što god želi, a on je volio praviti upravo Wellingtone. Moguće je da je to jelo preimenovano u govedinu Wellington nakon bitke kod Waterlooa, a ne da je to jelo posebno stvoreno za vojvodu od Wellingtona. Osim toga, moguće je da naziv potječe i od Wellington čizme, jer pečeno jelo pomalo podsjeća upravo na nju.
Iako je ovo jelo britanski klasik, izuzetno je popularno i izvan Europe, a posebnu je slavu steklo u SAD-u. Govedina Wellington je navodno bilo omiljeno jelo Richarda Nixona i uvršteno je u kuharicu Bijele kuće. Nixon je posluživao govedinu Wellington i na državnim večerama. Mnogi od najranijih spominjanja ovog jela upravo su iz Amerike. Na primjer, Filet govedine, a la Wellington“ u Los Angeles Timesu 1903., a pojavljuje se i u vodiču za restorane u New Yorku iz 1939. "Gdje večerati u ‘39". Godine 1965. TV program koji je vodila Julia Child "Francuski kuhar" emitiran je u SAD-u i uključivao je "Filet govedine Wellington", nakon čega je popularnost ovog jela naglo porasla. Čini se da je govedina Wellington inspirirana mnogim različitim mjestima i kulturama, što je dovelo do razvoja jela kakvo je danas.
Kako se priprema ovo jelo?
Govedina Wellington obično se priprema kao cijeli goveđi ramstek premazan paštetom od guščje jetre i/ili gljivama, zamotan u lisnato tijesto, glaziran i pečen. Često se poslužuje s umakom i narezan na debele komade.
Meso se često premazuje i senfom kako bi dobilo dodatnu pikantnost. Govedina se zatim prekriva bogatim slojem sitno sjeckanih gljiva, poznatih i kao duxelles, koje se polako pirjaju s drugim sastojcima poput ljutike i češnjaka. Na kraju se sve omotava tankim slojem lisnatog tijesta koje prilikom pečenja postaje zlatno i hrskavo.
Posljednjih su se godina pojavile i veganske i vegetarijanske verzije ovog jela, kao i one s morskim plodovima.
Iako se čini kao jednostavno jelo, recept zapravo nije nimalo trivijalan. Glavna poteškoća leži u kuhanju mesa, koje se prvo mora pržiti u tavi s malo ulja. Međutim, ne smije se skuhati, već samo lagano porumenjeti, a unutrašnjost mora ostati crvena kako file na kraju ne bi bio suh i tvrd. Nakon ovog koraka, meso se premazuje gljivama, obično pirjanima u tavi, kriškama pršuta i u mnogim slučajevima senfom te se ostavi da odstoji u hladnjaku.
Nakon što se file zamota u lisnato tijesto, tijesto treba premazati razmućenim jajima kako bi se dobila zlatna boja. Obično se peče na 200°C oko pola sata, ali vrijeme pečenja varira ovisno o veličini filea. Važno je pustiti da se rolada malo odmori prije rezanja i posluživanja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....