U kamenim zidinama kaštela Morosini Grimani u Svetvinčentu susrele su se tri različite, ali snažno povezane priče hrvatske gastronomije. Jedna je prije gotovo deset godina Hrvatskoj donijela prvu Michelinovu zvjezdicu, druga je zemlji osigurala jedini restoran s dvije zvjezdice, a treća je tek zakoračila među najcjenjenije restorane svijeta i Poreču donijela priznanje koje se dugo čekalo.
Na svečanoj dodjeli Michelinovih priznanja za 2026. godinu u prvom su planu bili chefovi, njihove obitelji i ljudi iz servisa. Braća Ilja i Simon Đekić iz rovinjskog Montea preuzela su potvrdu zvjezdice koju je njihova obitelj prva osvojila u Hrvatskoj. Emanuele i Michela Scarello slavili su nastavak uspjeha restorana Agli Amici Rovinj, jedinog hrvatskog restorana s dvije Michelinove zvjezdice. Chef Goran Hrastovčak i pastry chefica Dragana Kovačević prvi su put podigli plaketu sa zvjezdicom za Harry‘s Piccolo u Poreču, restoran otvoren samo nekoliko mjeseci prije objave novog vodiča.
Prema Michelinovu vodiču za 2026. godinu, svi dosadašnji hrvatski restorani zadržali su svoje zvjezdice, a pridružio im se Harry‘s Piccolo. Hrvatska sada ima ukupno 14 restorana sa zvjezdicama. Agli Amici Rovinj ima dvije, dok ih trinaest ima po jednu. U vodiču se nalazi rekordnih 112 hrvatskih restorana. Tri nova restorana dobila su oznaku Bib Gourmand, dok je šesnaest novih adresa ušlo u kategoriju Michelinovih preporuka. Ipak, iza brojki, plaketa i službenih priznanja u Svetvinčentu se najviše govorilo o godinama rada, obiteljskim prijenosima, pritisku koji nosi održavanje zvjezdice i ekipama koje su ostale u restoranima dok su njihovi chefovi izlazili na pozornicu. Sve tri istarske priče pokazale su da se uspjeh u vrhunskoj gastronomiji nikada ne događa preko noći, čak ni kada se čini da je stigao vrlo brzo.
Monte je mnogo prije Michelinova dolaska u Hrvatsku bio obiteljska priča. Restoran u staroj jezgri Rovinja vodili su Danijel i Tjitske Đekić, a upravo je Monte 2017. godine postao prvi hrvatski restoran s Michelinovom zvjezdicom. Danas njihov rad nastavljaju sinovi Ilja i Simon Đekić. Ilja vodi kuhinju, dok je Simon preuzeo servis. Prijenos odgovornosti nije se dogodio naglo niti je prethodna generacija jednostavno napustila restoran. Otac Danijel još je godinama bio prisutan u kuhinji, kušao nova jela i odobravao ih prije nego što bi stigla pred goste. Majka Tjitske na jednak je način pratila Simona u servisu, sve dok nije procijenila da braća mogu samostalno održavati standard koji je obitelj gradila desetljećima.
Ilja je prvi put ozbiljnije stao u kuhinju upravo 2016. godine, uoči dolaska prve Michelinove zvjezdice. Nije, kaže, u kuhinju ušao zato što je planirao preuzeti restoran ili osvojiti priznanje. Privukli su ga sam posao, ritam kuhinje i mogućnost da kroz jelo izrazi vlastitu ideju.
"Prvi sam put stao u kuhinju 2016. godine, iz čiste želje i znatiželje, i jednostavno sam se zaljubio u taj posao. Svake sezone pokušavamo biti bolji, a tijekom zime razmišljamo što možemo promijeniti i unaprijediti za iduću godinu. Roditelji su restoran doveli do ove razine, a mi pokušavamo nastaviti dalje i, ako možemo, otići još više. Najvažnije nam je ostati iskreni u onome što radimo jer mislim da upravo tom iskrenošću održavamo kvalitetu", rekao je Ilja Đekić.
Njihov se otac postupno povlačio iz svakodnevnog rada u kuhinji. U početku bi provjeravao svako novo jelo, kušao ga i pokazao može li izaći pred gosta ili ga još treba doraditi. Tek kada je stekao potpuno povjerenje u Ilju i kuhinjski tim, prepustio im je samostalnost. Danas su roditelji u restoranu ponajprije kao savjetnici.
Simon je prošao sličan put u servisu, gdje je prethodno glavnu riječ imala njegova majka. Braća sada zajedno vode večer, jedan iz kuhinje, drugi iz sale, a njihov se pristup temelji na dobroj organizaciji i opuštenom odnosu među članovima ekipe.
"U našoj je ekipi atmosfera opuštena i mnogo se šalimo, ali svi točno znaju tko što radi. Kada su kuhinja i servis dobro organizirani, posao prolazi bez nepotrebnog stresa. Neće svaka večer biti savršena, ali svaka će završiti i već ćemo sljedećeg dana pokušati biti bolji. Na kraju nam je najvažnije da gost iz restorana izađe zadovoljan", rekao je Simon Đekić.
Pitanje druge zvjezdice braća ne izbjegavaju, ali mu ne žele podrediti cijeli život restorana. Žele raditi na razini koja bi ih mogla dovesti do nje, no ističu da još ne znaju kako bi se osjećali kada bi je doista dobili. Prva ih je zvjezdica iznenadila, a za drugu kažu da će o njezinu značenju moći govoriti tek ako stigne.
"Voljeli bismo kuhati i raditi na razini dvije zvjezdice i trudimo se biti što bolji. Bismo li zbog druge zvjezdice bili sretniji, to ćemo moći znati tek ako je dobijemo. Prva nas je potpuno iznenadila i tada nismo znali što zapravo znači imati Michelinovu zvjezdicu. Dok god su naši gosti zadovoljni, sve drugo ipak je manje važno", rekao je Ilja Đekić.
Braća Đekić u gotovo deset godina od prvog Michelinova priznanja vide veliku promjenu cijele hrvatske gastronomske scene. Michelin, smatraju, nije utjecao samo na restorane sa zvjezdicama. I jednostavniji restorani počeli su više razmišljati o kvaliteti proizvoda, izvedbi, servisu i cjelokupnom dojmu gosta.
"Nakon dolaska Michelina počelo se primjećivati da se gastronomska scena mijenja i da dolaze mlađe generacije. Čak su i jednostavniji restorani počeli više razmišljati o kvaliteti i o tome kako će se gost osjećati. Odrastao sam u Rovinju i posebno mi je drago gledati kako se grad razvija u tom smjeru. U posljednjih desetak ili dvadeset godina hrvatska je gastronomija doista mnogo napredovala", kazao je Simon Đekić.
Emanuele i Michela Scarello u Svetvinčentu su ponovno preuzeli plaketu za dvije Michelinove zvjezdice restorana Agli Amici Rovinj. Njihova obiteljska gastronomska priča seže mnogo dalje od dolaska u Rovinj. Obitelj Scarello u Godiji kraj Udina vodi restoran Agli Amici koji je prvu Michelinovu zvjezdicu dobio još 1999. godine.
Emanuele Scarello chef je i autor kuhinjske koncepcije, dok njegova sestra Michela Scarello vodi restoran i vinski dio priče. U Rovinju su obiteljsko iskustvo povezali s istarskim namirnicama, Jadranom i lokalnim proizvođačima. Restoran je ubrzo nakon otvaranja dobio prvu, a zatim i drugu zvjezdicu, čime je postao prvi i zasad jedini restoran u Hrvatskoj s tim priznanjem.
Scarello hrvatsku gastronomsku scenu vidi kao mladu, ali vrlo dinamičnu. U početku se, kaže, uglavnom govorilo o nekoliko istarskih restorana. Danas se Michelinove zvjezdice nalaze diljem Hrvatske, od Zagreba i Rijeke do Šibenika, Korčule, Splita i Dubrovnika.
"Naša obitelj Michelinovu zvjezdicu poznaje više od 25 godina jer smo prvu u Godiji dobili 1999. godine. Hrvatska je u usporedbi s tim još mlada Michelinova destinacija, ali njezin je razvoj vidljiv iz godine u godinu. U početku se govorilo uglavnom o restoranima u Istri, a danas kvalitetne restorane sa zvjezdicama nalazimo u različitim dijelovima Hrvatske. To pokazuje da se stvara prava gastronomska kultura, a ne samo nekoliko izdvojenih uspjeha", rekao je Emanuele Scarello.
Dvije zvjezdice Agli Amicija za hrvatsku gastronomiju imaju posebno značenje. One potvrđuju da restoran u Hrvatskoj može dosegnuti razinu zbog koje Michelin gostima preporučuje da skrenu sa svoje planirane rute. Za Emanuelea i Michelu one su i nastavak obiteljske priče koja povezuje dvije strane Jadrana.
Njihov uspjeh u Rovinju pokazao je da se iskustvo velike gastronomske kuće ne može samo preslikati u novu sredinu. Potrebno ga je prilagoditi prostoru, proizvodima i ljudima koji u njemu rade. Upravo je zato Agli Amici Rovinj s vremenom izgradio vlastiti identitet, različit od matičnog restorana u Italiji, ali i dalje snažno povezan s obiteljskim potpisom Scarellovih.
Najviše emocija izazvalo je proglašenje nove zvjezdice restoranu Harry‘s Piccolo iz Poreča. Restoran je otvoren samo tri mjeseca prije objave vodiča, a rezultat je suradnje porečkog tima i restorana Harry‘s Piccolo iz Trsta.
Kuhinju u Poreču vodi chef Goran Hrastovčak, dok je za slastičarski dio zadužena pastry chefica Dragana Kovačević. Njih su dvoje prethodno godinama radili zajedno u porečkom Spinnakeru, gdje su već izgradili uigran odnos, prepoznatljiv stil i povjerenje koje im je omogućilo da se u novom restoranu odmah usredotoče na sadržaj, umjesto na međusobno prilagođavanje.
Harry‘s Piccolo u Poreču dio jelovnika razvija u suradnji s ekipom iz Trsta, ali Hrastovčak i Kovačević naglašavaju da jela u Poreču moraju imati i vlastiti karakter. Ne radi se samo o prenošenju tuđih recepata, nego o povezivanju ideja tršćanskog tima s iskustvom porečkih chefova, istarskim proizvodima i mogućnostima lokalne ekipe.
"Restoran smo otvorili prije samo tri mjeseca i zato je ovo golema nagrada za sve nas. Uložili smo mnogo upornosti, rada i talenta, ali nijedan pojedinac ovo ne bi mogao ostvariti sam. Zvjezdica pripada cijeloj ekipi, uključujući ljude koji su večeras ostali raditi u restoranu kako bismo mi mogli doći po priznanje. Za mene je ovo potvrda da smo zajednički put usmjerili u dobrom pravcu", rekao je Goran Hrastovčak.
Hrastovčak je prije dolaska u Harry‘s Piccolo radio u Spinnakeru, dok je Dragana Kovačević prije radila u Meneghettiju, potom u austrijskom luksuznom hotelu Raffl‘s, a onda i u Spinnakeru. Njihova suradnja traje pet godina, a danas otvoreno kažu da više nisu samo kolege. Profesionalni odnos prerastao je u prijateljstvo koje im omogućuje da se razumiju bez mnogo riječi i zajedno grade jelovnik u kojem desert nije samo formalni završetak večere.
"Goran i ja radimo zajedno pet godina i to više nije samo kolegijalni odnos, nego pravo prijateljstvo. Harry‘s Piccolo za nas je prirodan nastavak svega što smo prethodno gradili, samo obogaćen iskustvom i idejama ekipe iz Trsta. Oni su nas usmjerili prema nekim novim rješenjima, a mi smo ih povezali sa svojim iskustvom i ljudima koje ovdje imamo. Zvjezdica je zato rezultat zajedničke priče, a ne potpis samo jednoga chefa", rekla je Dragana Kovačević.
Vijest o zvjezdici zatekla ih je usred radnog dana. Znali su kada će novi Michelinov vodič biti objavljen, ali nisu imali informaciju što su inspektori odlučili. Uzbuđenje nisu skrivali ni na dodjeli, posebno zato što su priznanje preuzimali dok je velik dio njihova tima ostao u Poreču i odrađivao večernji servis. Na pitanje predstavlja li zvjezdica krunu njihovih karijera, oboje odgovaraju potvrdno, ali se već pri spomenu druge zvjezdice smiju. Prvu, kažu, najprije žele opravdati i zadržati. Ambicija postoji, no sada tek počinje zahtjevniji dio posla, svakoga dana ponovno dokazati da rezultat nije bio slučajan.
Svečanost u Svetvinčentu organizirao je METRO Hrvatska, dugogodišnji partner Michelinova vodiča i distributer plaketa hrvatskim restoranima. Predsjednik Uprave METRO Hrvatske Tomislav Smolčec istaknuo je da napredak hrvatske gastronomije počiva na suradnji restorana, dobavljača, proizvođača i cijelog ugostiteljskog sektora.
"Hrvatska gastronomija ostvaruje izniman napredak, a METRO je ponosan što kao dugogodišnji partner može doprinositi tom razvoju. Naša je misija biti partner ugostiteljima i profesionalcima u HoReCa sektoru, povezujući kvalitetne lokalne proizvode, pouzdanu opskrbu i stručnu podršku s potrebama vrhunskih restorana. Uspjesi hrvatskih chefova i restorana potvrđuju da zajedničkim radom možemo dodatno jačati međunarodnu prepoznatljivost Hrvatske kao destinacije vrhunske gastronomije. Čestitamo svima na zasluženim Michelinovim priznanjima koja su potvrda izvrsnosti, ali i dodatni poticaj razvoju hrvatske gastronomije u cjelini", izjavio je Tomislav Smolčec.
Direktor Hrvatske turističke zajednice Kristjan Staničić zahvalio je chefovima, ugostiteljima i njihovim timovima na radu, zalaganju, inovativnosti i kreacijama kojima unapređuju hrvatsku gastronomiju. Naglasio je da ga posebno raduje što se na dodjeli svake godine okuplja sve više ljudi te što Hrvatska sada ima 14 restorana s Michelinovim zvjezdicama i rekordan broj restorana uvrštenih u vodič.
No dok su se na pozornici podizale plakete, najvažnija se poruka večeri ponavljala u gotovo svakom razgovoru. Zvjezdica ne pripada samo jednom chefu. Ona pripada kuharima koji pripremaju svaki slijed, ljudima u servisu koji gostu prenose priču restorana, slastičarima, sommelierima, peračima posuđa, dobavljačima i lokalnim proizvođačima.
Monte je pokazao kako se zvjezdica može prenijeti s roditelja na sinove bez gubitka obiteljskog identiteta. Agli Amici dokazao je da se iskustvo stare gastronomske kuće može ukorijeniti na drugoj strani Jadrana i dosegnuti dvije zvjezdice. Harry‘s Piccolo pokazao je koliko se brzo vrhunski rezultat može ostvariti kada se spoje iskustvo, talent, prijateljstvo i uigran tim.
Jedna od tih priča traje desetljećima, druga povezuje Italiju i Hrvatsku, a treća je tek počela. Sve tri sada stoje na istoj Michelinovoj karti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....