LOŠINJSKI CORRADO: Adresa broj jedan za svježe ribe i rakove cijelog arhipelaga!

Bio je to model “domaćinstva u kući” ili tako nekako. Ubrzo se to u Malom Lošinju pročulo i postalo jako popularno. Tako su i mene na to ultimativno i skrovito blagovanje “kod Morinovih” pozvali moji lošinjski kazališni prijatelji. Jela se domaća spiza i to jako, jako dobro skuhana - janjeći žvaceti, brodeta, riba pečena na gradeli, a i poneki raritet. Ovdje sam prvi put jeo verzi na pofri(k) i zaljubio su u tu jednostavnu, pučku spizu Lošinja i susjednog mu šireg arhipelaga. Riječ je o zapravo o maštovitoj kombinaciji onog što je uvijek raslo u vrt(l)u i lovilo se u izobilju u moru - broskve i liganja.

Zimska varijanta je u biti najbolja. Kad velebitske hladnoće donesene burom malo pofure listove broskve ovo jako ukusno jelo “na žlicu” ima najbolji okus, no ni ljetna izvedenica s keljom nije bitno drugačija. Pomalo je, na sve većoj popularnosti Maričine kuhinje prerastao u ozbiljan restoran.

Novi mu je zamah dao njihov sin Igor i njegova supruga Katarina, jedina u obitelji s ozbiljnijim restoranskim pedigreom i višegodišnjim iskustvom u njemačkim restoranima. Kako je Igor strastveni podvodni ribolovac, sve više ovo postaje mjesto gdje se mogu pojesti najbolji riblji bokuni.

Kako su mu i prijatelji strastveni ribolovci, a među njima i svjetski prvak u podvodnom ribolovu Danijel Gospić i najbolji otočki škampar Igor Manzoni, mjesto postaje pravo riblje kraljevstvo. Rijetko se gdje mogu birati jela od toliko različitih riba i rakova iz vrša kao ovdje. Gotovo od svake šorte, pogotovo one koje se i ne mogu jesti na drugim mjestima kao kirnje na primjer.

Naravno da svakom gurmanu, a pogotovo ljubiteljima riba Corrado postaje adresa broj jedan cijelog arhipelaga, pa tako i meni. Kad si zaželim koju dobru ribu, a na Lošinju sam kao što je to bilo prošli tjedan, obavezno kročim u ovaj restoran. Upravo je impresivno kako iz godine u godinu, sada već podu- že bez pomoći Marice i Korada kojih na žalost više nema na ovom svijetu, vlasnici unapređuju sve bitne segmente za funkcioniranje svog restorana. Od uređenja na tri odvojene, nevelike terase, do načina serviranja, a što je ipak najvažnije ponekom novom kuharskom kreacijom.

Prvi put tako sam jeo za početak na velikom pjatu čak sedam morskih predjela - sirove škampe rezane na tanke fete, pa spojene u jedan krug kako se to obično radi s hobotnicom koja je upravo u ovom stilu isto bila na pjatu. Različito začinjeni i jako, jako fini. Bilo je tu i jako tanko rezanog sirovog zubaca i komada njegova mariniranog mesa, dobro začinjene sirove tune, salate od kuhane rakovice i marinirana palamida. Kako je uz restoran registriran i obrt za ribarstvo zubaci i palamide, uz obilje liganja u zadnje su vrijeme glavni Igorovi ulovi.

Potom je slijedio već opjevani verzi na pofri, pa još i orade iz pećnice. Tako pečena riba svake šorte glavna je uzdanica ovog restorana, koji je već dugo i uvijek apsolutni otočki riblji favorit.

Odabir vina:

Vina kuće: malvazija i merlot (Agrolaguna, Poreč), 80 kn (1l). Dobar odabir isključivo hrvatskih vina. 61 butelja bijelih (od 110 do 470) i 44 crnih vina (170 do 850). 5 butelja rosea (170 do 280). 4 etikete desertnih vina (180 do 280). 6 etiketa pjenušaca (160 do 400) i 3 šampanjaca (250 do 700).

Cijene:

Palamida iz ulja 25 kn, marinada od zubaca 70 (pjat sa sedam ribljih predjela 250), 1 kg ribe 390 i 410 (kovač i škarpina), škampi 420 - 450 ovisno o veličini (1 kg), hlap lešo 600 (1 kg), žvacet od janjetine s palačinkama punjenim blitvom 120, verzi na pofri 80 kuna.