Na sjeveru Poljske, u selu Suchary, koje ne broji više od 350 stanovnika, u Kujavsko-pomorskom vojvodstvu, jedna Karlovčanka i njezin muž Poljak uzgajaju vinovu lozu i proizvode vino. Njihov vinograd i vinarija Pod Prąd jedini je hrvatsko-poljski vinarski projekt u Poljskoj, zemlji na koju prva asocijacija zacijelo nije vino.
- Nisam mislila da ću ikada više imati vinograd, a kamoli u Poljskoj - kaže Nina Rapo-Wierzchoń uz neodoljiv, širok osmijeh dok prepričava kako se uopće našla u tom selu, dvjestotinjak kilometara od Baltičkog mora, tisuću petsto kilometara od rodnog Karlovca. - Imala sam, naime, već iskustva s vinogradom još u Hrvatskoj i nisam to više htjela jer sam znala koliko je to puno posla, svih 12 mjeseci u godini. Nekako sam svoj život zamišljala lagodnijim - da ću živjeti na selu, okružena kozama, i raditi doma na računalu. I sad stvarno živim na selu, imam koze i radim na računalu od kuće. Ali imam i vinograd. Zašto? Jer sam se zaljubila - smije se zarazno Nina.
Nina Rapo-Wierzchoń u Poljskoj je već 12 godina. Kad je tek došla, preko studentske razmjene, svi su joj prorekli da će i ostati, jer je sa sobom donijela neke nove ideje i imala je neke uspješne projekte. Diplomirala je pedagogiju, bavila se edukacijom odraslih, no cijelo je vrijeme bila poslovno povezana s gastronomijom. Danas je doktorica znanosti iz područja menadžmenta, ali intenzivno unapređuje svoje kvalifikacije u vinskoj industriji. Završila je poslijediplomski studij Teorija i praksa sommelierstva, stekla diplome Capstone California 1 i Capstone California 2. Trenutno je u procesu polaganja kvalifikacije WSET 3. U vinograd je donijela iskustvo u uzgoju vinove loze i proizvodnji vina stečeno u Hrvatskoj.
U vrijeme kad je tek kao studentica došla u Poljsku, 2014. godine, njezin današnji životni partner Patryk Wierzchoń otišao je u Španjolsku, gdje je proveo pola godine i počeo upoznavati svijet vina. I baš kao što će nekoliko godina poslije upoznati i zaljubiti se u Ninu, tako se tada bio zaljubio u vinovu lozu i vino, pa je nakon povratka u Poljsku počeo intenzivno prikupljati teorijska znanja. Njih dvoje upoznali su se između dva lockdowna tijekom pandemije covida 2020., kad je on već bio zaokupljen vinogradarstvom i vinarstvom kao načinom povezivanja s prirodom i brigom o zemlji, a Nina je već imala to iskustvo. I počeli su zajedno tražiti svoj vinograd pod poljskim suncem. Našli su ga u selu Suchary - pola hektara loze bilo je zasađeno na jednoj osunčanoj padini samo godinu dana prije, ali vlasnik je u pandemiji covida odustao od nje. Nina i Patryk zakupili su ga, posadili još pola hektara i sada oboje žive tamo. I dalje rade za računalima, ali su puno više u vinogradu, u kontaktu sa zemljom, s prirodom. Patryk je informatičar, ali Nina kaže da ćete ga gotovo uvijek zateći u vinogradu, s motikom, lopatom, škarama ili, jednostavno, u prolasku kroz redove. Ponosan je što za sebe može reći da je poljoprivrednik.
Ninu smo upoznali kad je početkom godine stigla u Hrvatsku posjetiti roditelje i prijatelje. Došla je sama, jer o poljoprivrednom gospodarstvu, vinogradu, kozama, ali i psima - naime, na imanju uzgaja i tornjake, krupne pse hrvatskih i bosanskohercegovačkih planina - netko mora voditi brigu. I odmah nam je donijela nekoliko boca od bezbojnog, prozirnog stakla kroz koje se naziralo nefiltrirano i macerirano vino, od bljedožute do jantarne boje. Boce burgundskog stila, ili rhonskog, bile su ukrašene neobičnim etiketama, tipičnim za novu generaciju vinara, čija je estetika bliska onoj craft pivara. Onih koji i vizualnim dojmom žele istaknuti odmak od konvencionalnih.
Dok pijemo vino, proučavamo te grafičke minijature na bocama - neke nas asociraju na veliku tradiciju poljskih plakata, na drugima je motiv koi šaran, čest u japanskoj ornamentici, kojeg su bogovi pretvorili u zmaja jer je uspješno plivao protiv struje, svladavajući i vodopad. (Te etikete iz 2023. čine triptih koji je ručno oslikao torunjski umjetnik i tattoo majstor Krzysztof "Ceentaur" Pietrowicz, napominje Nina). Pijemo i čudimo se: poluslatki pet nat pa macerirano suho jantarno vino. Malo znamo, priznajemo, o vinogradarstvu i vinarstvu u Poljskoj, vjerojatno s razlogom. Vino tamo jednostavno nije dio tradicije. Ili?
- Vino je u Poljsku stiglo s kršćanstvom, a to znači da je tu već dugo - uzgoj vinove loze spominje se od 13. stoljeća. No, nakon Drugog svjetskog rata komunistička vladavina gotovo ju je posve iskorijenila, dajući prvenstvo industriji žestokih pića, uz pivsku. Međutim, rast je u novije vrijeme itekako zamjetan, pa iako Poljska nema vinara koliko ih ima dvanaest puta malobrojnija i manja Hrvatska, njihov je broj samo u posljednjih pet godina narastao s 500 na 700, i taj se rast sve više ubrzava.
Poljake, kaže, vino sve više zanima, a kvaliteta je sve viša, kao što je i ponuda šira.
- Kad sam tek došla u Poljsku, vina je bilo samo u najboljim restoranima, uglavnom francuskih, talijanskih, španjolskih… U mnogim ga restoranima uopće nije bilo. No, u posljednjih deset godina dogodio se bum. Gledala sam izbliza kako se to događa, jer sam sve vrijeme bila u gastronomiji kao menadžer, otvarala neke restorane, čak sam bila suvlasnica jednog bara. Često se šalimo kako danas ovdje svako selo ima fine dining restoran, pa onda i pristojnu vinsku kartu. Ipak, sad ovdje imate stotine specijaliziranih trgovina, vinoteka, wine barova, čak se i u nekim pekarnicama prodaje vino. Iako globalni trendovi nalažu zdrav život s nula alkohola, Poljacima naviklim na jaka alkoholna pića, ponajprije na votku, vino se čini sasvim prihvatljivim. Sada je drugo vrijeme, i Poljaci se sve više okreću drugim životnim stilovima, otvoreni su za sve. Pivski craft je sigurno odigrao važnu, vjerojatno ključnu ulogu. Poljaci su, naime, uvijek uz votku pili pivo, ali sva su ta piva bila ista, industrijska. Odjednom se pojavilo jako puno malih proizvođača koji su radili drukčije pivo, i to je promijenilo svijest potrošača. Zašto popiti tri loša lagera umjesto jednog dobrog piva u kojem možeš prepoznati različite okuse, arome tropskog voća, višnje, čokolade… Otvoreni su za sve i rado će učiti, sve ih zanima. Prodavačima, sommelierima, konobarima uvijek će dopustiti da im sugeriraju, objasne razlike, da ih nauče što je dobro piti uz koja jela. Primijetila sam da vole bijela aromatična vina, ali i jaka crna vina tipa primitivo, pa onda i naše dalmatinske plavce. Sve se traži, sve im je zanimljivo, od aromatičnih bijelih s jedne strane, pa slatkih vina, kasnih berbi, botritičnih, do teških, jakih crnih vina… sve te krajnosti prolaze - kaže Nina, koja i danas, uz rad u vinogradu i vinariji, surađuje kao free lance sommelier konzultant s desetak restorana, sastavlja vinske liste, gdje vidi prigodu promicati i hrvatska vina, a i sama planira baviti se uvozom i distribucijom. Jer, kako kaže, Poljaci Hrvatsku doživljavaju emotivno, oni koji se vraćaju s odmora na Jadranu traže hrvatska vina, koja neki distributeri, doduše, nude, ali na tako velikom tržištu ima mjesta za sve.
- A vaš je vinograd, vidim, na žici - primjećujem neumjesno, jer se, uostalom, većina modernih vinograda tako sadi, a zapravo komentiram živopisnu tetovažu u boji koja na Nininoj podlaktici prikazuje upravo to: vinovu lozu s grozdovima povezanu žicom. Toliko o posvećenosti.
Novi vinogradi u Poljskoj najvećim su dijelom zasađeni PIWI sortama, križancima vinove loze, Vitis vinifere, i nekih drugih, većinom američkih vrsta loza. Ti su hibridi otporniji na razne vrste gljivičnih bolesti poput pepelnice i plamenjače, ali i prilagodljiviji i rodniji u zahtjevnijim vremenskim uvjetima kao što je hladnija klima, te samim time zahtijevaju puno manje zaštite u vinogradu, što je idealno za vinare koji žele proizvesti vina uz minimum intervencije. Grozdovi su rahliji, bobice manje zbijene, što znači da su provjetrenije i u njima se teže zadržava vlaga koja može uzrokovati pojavu gljivica, a i kožica im je deblja, pa se bilo kakva bolest teže probija kroz nju. No, iako su poljski vinogradi većinom zasađeni PIWI sortama, Pod Prąd je jedan od rijetkih u Poljskoj koji počiva na ekološkim načelima i ručnom radu. Vinograd prskaju samo kad je nužno, najviše tri puta godišnje, i to isključivo sredstvima koja ekološki pristup dopušta i preporučuje. Od takvog zdravog grožđa potom spontanom fermentacijom nastaju vina koja su odraz njihova svjetonazora o suživotu čovjeka i prirode.
- Mi smo zapravo jedini u regiji koji njeguju taj prirodni pristup, a u cijeloj nas je Poljskoj možda desetak - kaže Nina, no ne sumnja da će se taj trend širiti. - Kada smo razgovarali o vinima koja želimo raditi, uvijek smo mislili prije svega na ona kakva sami volimo piti - s dušom i karakterom, prirodna, odgovorna vina. Znajući kako izgleda vinska industrija, željeli smo ići u drugom smjeru - protiv struje, otuda i naziv vinograda - Pod Prąd. Željeli smo raditi vina snažnog karaktera, šarena, s dušom, neposlušna, drugačija, ali i zdravija i bolja za prirodu. Pa već i same naše etikete o tome govore - ističe Nina.
Pod Prąd je dosad izbacio na tržište tek dva godišta, ‘23. i ‘24., ukupno pet vina, a još tri iz berbe 2025. čekaju u vinariji. Sva su od PIWI sorti, jedino njih i imaju u vinogradu. Od bijelih, tu su dvije najpopularnije, solaris i muscaris, a od crnih regent i cabernet cortis.
- Poljaci vole aromatična vina, zato su muscaris i solaris najzastupljenije sorte - prva ima aromatiku muškata, a druga je više u smjeru gewürztraminera. Te dvije sorte zastupljene su u gotovo svim poljskim vinogradima, ne samo zato što su otporne nego i zato što dozrijevaju u idealno vrijeme, početkom rujna. Oni koji Poljsku doživljavaju kao sjevernu zemlju u kojoj grožđe ne dozrijeva, iznenadili bi se. Ove sorte ovdje imaju prilično visoke kiseline, što je važno da bi vina bila fina, i dovoljno šećera. U Poljskoj je većina vinograda zasađena bijelim sortama, bez obzira na to jesu li PIWI ili tradicionalne. U našem vinogradu ne dočekamo punu zrelost crnih sorti, od njih radimo rosé. No, svih naših osam vina različito je, kao i uvjeti u kojima su nastajala. Mislim da je dobar vinar onaj koji od grožđa kakvo mu te godine rodi uspije izvući najbolje. Tako da imamo vina od suhih do poluslatkih, od maceriranih do pet nata. Imamo, zapravo, jako puno loza - vinograd koji smo Patryk i ja posadili još nije spreman, ali u starom vinogradu imamo gotovo četiri tisuće loza. Sve je na žici, a redovi su usko sađeni, što znači da nema prostora za mehanizaciju, pa se sve radi ručno.
Iako ističe da je nemoguće ponoviti dva ista vina ako slijediš prirodu, ipak se odlučuje za svoje najdraže. To je slučajno i ono koje se nama najviše svidjelo: jantarno vino, odnosno wino pomarańczowe, sočno i slasno.
- Ništa tu nije bilo slučajno, znali smo što radimo i što želimo dobiti. Odvojeno smo macerirali solaris - dva dana, jer on ne voli dulju maceraciju - i muscaris kojih šest dana, a nakon fermentacije boce smo punili vinom zajedno s prirodnim kvascima. Maceracija je nešto što smo proučavali prije nego što smo izašli sa svojim prvim vinima, ja osobno nisam mala iskustva s time kako se PIWI sorte ponašaju u maceraciji, ali sve to ovisi o uvjetima u kojima je grožđe dozrijevalo.
Nina i Patryk planiraju posaditi i graševinu. Nina, naime, voli u svoj poljski dom unijeti nešto hrvatsko, a u graševini vidi velike mogućnosti.
- Graševina je vrlo svestrana sorta, od nje se može raditi sve - od suhih vina, kasnih berbi i maceriranih do poluslatkih, slatkih i pjenušavih - a meni se sviđa to da mogu, ovisno o godini kakvu imamo, odlučiti o stilistici. Na primjer, veći dio vina iz 2025., koja je kod nas bila hladna i kišovita, neće izaći na tržište ove godine i sve će biti pjenušavo.
Proizvodnja vina u vinariji Pod Prąd vrlo je ograničena, radi se o nekoliko stotina butelja po etiketi, i praktički su obje dosadašnje berbe rasprodane.
- Naš cilj nije samo proizvodnja vina nego i edukacija i izgradnja vinske kulture u kojoj su važni kvaliteta, poštenje i dublje razumijevanje cijelog procesa. Vino je za nas nešto više od pića - to je stil života, filozofija i izraz ljubavi prema zemlji. Željeli smo stvoriti projekt koji je šaren, veseo, jedinstven i količinski ograničen. Pod Prąd je naša životna filozofija. Surađujući s prirodom, učimo od nje svaki dan i želimo da to znanje i ljubav prema vinu dopru do svakoga tko posegne za našim proizvodima. Imamo kontrolu nad cijelim procesom, što nam omogućava da znamo što se točno događa u vinogradu, a što u vinariji, te kako izgleda proces vinifikacije od početka do kraja i što se nalazi u svakom pojedinom vinu. Preuzimamo punu odgovornost za vino - od trsa do boce. Vino povezujemo s gostoljubivošću i hranom. To je za nas nerazdvojivo. Vinograd će u bliskoj budućnosti biti povezan i s enoturizmom te mjestom za degustaciju i objedovanje, kako bi se sve zatvorilo u jednu zajedničku priču. Vjerujemo da vino ne bi trebalo biti samo proizvod, nego priča - priča o mjestu, vremenu i ljudima koji su ga stvorili - zaključuje Nina Rapo-Wierzchoń, žena koja aktivno sudjeluje u stvaranju nove scene vinarstva u Poljskoj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....