Krajolici, kultura, ljudi i životinje mogu imati koristi jedni od drugih bez da se međusobno iskorištavaju. Turizam može doprinositi razvoju lokalne zajednice ako ljudi počnu mjesta koja posjećuju iščitavati kroz njihove oči. Tako smo pročitali glavne poruke iza slovenskog projekta SReST – Socially Responsible Slow Food Tourism (društveno odgovorni turizam spore hrane), koji je isto tako baziran na riječi sresti, tj. susresti nekoga ili nešto.
Njihova ideja kako to postići je omogućiti posjetiteljima dublje upoznavanje kroz obroke podijeljene s nekim tko uzgaja hranu, razgovore s pčelarom, slušanje zašto je krajolik važan ljudima koji se o njemu brinu svaki dan. Takvi trenuci, smatraju, mijenjaju način na koji se odnosimo ne samo prema putovanjima, već i prema hrani, teritoriju, drugim ljudima.
Često kritiziramo brzi turizam, fotografiranje nekog mjesta i zatim odlazak do iduće lokacije, izmjenjivanje mjesta bez da smo ih upoznali, s njima se povezali, ali i sami smo više puta bili protagonisti takvih događanja. Projekti poput SReST-a podsjećaju nas da sporiji oblici putovanja mogu stvoriti nešto puno smislenije, poput odnosa, povjerenja, razmjene i međusobnog učenja.
Održivi turizam ne sugerira samo gradnju rezervata u koje čovjek ne može stupiti nogom, zabranu gradnje i pomorskog dobra, nego zaštitu ljudskosti u cjelokupnom iskustvu. Tijekom SReST iskustva tako npr. možete otići na farmu stoke Villa Bajer na kojoj se ukupan broj životinja namjerno održava u smanjenom obliku radi dobrobiti životinja i njihove konačne otpornosti.
Naposljetku, glavni naglasak nije na konzumerizmu potrošača ni zaradi proizvođača, nego na dijalogu kroz koji se ojačava bioraznolikost na puno zanimljiviji način od pukih zakonskih regulativa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....