Hotel Dunav u Iloku, na krajnjem istoku zemlje, smješten je uz samu desnu obalu najveće europske rijeke. Nevelikih kapaciteta i nestvarno lijepe pozicije, ovaj hotel, barem sudeći po nekolicini gostiju s kojima smo tog vrućeg ljetnog popodneva dijelili terasu, sad već privlači i strance željne mira i jednostavne lokalne hrane. Tome je zacijelo pridonijelo priznanje Bib Gourmand, koje Michelin dodjeljuje restoranima u kojima se može dobro jesti za nevelik novac, no možda još i više dobar glas o malom hotelu s najljepšom terasom u ovom dijelu dunavskog toka.
Dok listamo jelovnik, pogled nam cijelo vrijeme odvlači moćna rijeka koja se valja pred nama noseći sa sobom korijenje i grane drveća, pa i cijelo deblo na koje upravo pokušava sletjeti velika ptica.
U restoran hotela Dunav dolazi se na tradicionalna riblja jela i meso s roštilja. Čuven je njihov fišpaprikaš bez kostiju, kao i iločki ćevap, koji nema veze s uobičajenom predodžbom o ćevapima - riječ je o svinjskoj vratini sa žara u pikantnom umaku od povrća. O našem izboru presudio je pak prizor lokalnog ribolovca koji je svoju čiklju usidrio pred nama, samo desetak metara od obale, i u pola sata ulovio nekoliko smuđeva. Manje primjerke je pustio, no dva će veća, od kojih je jednome bilo - kako je doviknuo uzbuđenim kibicima - preko četiri kile, zadržati, a možda i proslijediti u kuhinju baš ovog restorana. Grill platu Dunav, iločki ćevap ili okruglice od divlje svinje probat ćemo, dakle, drugi put. Vruće je pa odustajemo i od fiša, odlučujemo se za jednostavna jela, ponajprije od smuđa, najcjenjenije slatkovodne ribe. Za stol nam prvo stižu rolice od smuđa u pršutu. Nismo bili sigurni kako će nježno meso smuđa funkcionirati umotano u pršut, no to se predjelo, posluženo uz povrće sa žara i osvježavajući hladni tartar umak, pokazalo vrlo ukusnim. Vrlo tanko rezan i hrskavo popržen pršut nije preuzeo, nego samo istaknuo svu delikatnost smuđeva bijelog mesa. Samo je povrće malo “kasnilo”, očito je bilo grilano prije rolica i čekalo na toplom.
Riba nam se svidjela pa smo nastavili u tom smjeru. Po preporuci ljubaznog konobara naručili smo riblju platu “Benešić” (riblji ražnjići, prženi som, smuđ Orly) te file smuđa u kukuruznom brašnu s pireom od celera. Krajnje jednostavna i korektno spravljena jela čiji je zajednički nazivnik - svježa dunavska riba. Nepravedno podcijenjena, slatkovodna riba pokazala se izvrsnom. Predrasuda o masnom ribljem mesu okusa po mulju ovdje odmah pada u vodu jer se divlja riba iz snažne dunavske struje, za razliku od one tovljene u plitkim blatnjavim ribnjacima, mora kretati da bi živjela i njezino je meso čvrsto, jedro i odličnog okusa. Fileti soma, kao i ražnjići od somovine bili su ukusni, nimalo masni, a klasični smuđ Orly, dakle pohan u pivskom tijestu, jako dobar. I povrće uz riblju platu ovaj je put bilo svježe grilano, no rubrici “Prilozi” u jelovniku ne bi škodilo malo više inventivnosti. File smuđa pržen u kukuruznom brašnu još je jedno krajnje jednostavno jelo, koje ničim ne odvlači pažnju od izvrsne, sasvim svježe ribe. Pire od celera nije ništa više od kuhanog korijena provučenog kroz blender, ali pristaje smuđu.
Sva je jela lijepo pratila hladna iločka graševina Kraljević, jedno od njihovih kućnih vina. Vinska je lista mikroregionalna, da ne kažemo izrazito lokalpatriotska - sva su vina, njih četrdesetak, iz Iloka i njegove najuže okolice. I to nam je bilo simpatično, jer iločki podrumi doista imaju što pokazati.
I za kraj - tašci (ili još: taške, tačke, tačkrli...). Jednostavan lokalni desert, svojevrsne raviole punjene domaćim pekmezom od šljiva i posute makom, orasima ili šećerom ovdje svakako treba probati. I premda bi se moglo raspravljati o tome pašu li možda ipak bolje nakon mesnog menija, u hipu su nestali s tanjura. 3
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....