Ove smo sezone u brojnim zagrebačkim restoranima, ali i ponekim na obali, imali priliku okusiti jela priznatih gostujućih chefova iz poznatih restorana. Kako se nitko među njima ne bi pronašao prozvan ili, još gore, uvrijeđen, recimo samo kako smo i sami nerijetko bili zatečeni slabim odazivom publike na takve večere. A jela su bila famozna - kreativna, ukusna, pamtljiva. Ipak, obilazeći gostovanja chefova u nekim fine dining restoranima u posljednje smo vrijeme zamijetili osjetan pad interesa publike. O razlozima, bez opipljivih činjenica i brojki, možemo samo nagađati, no neosporno je da su, s druge strane, cjenovno pristupačniji i ponudom tradicionalniji restorani puni. Večera koja je ovog tjedna održana u zagrebačkom restoranu Maredo, koji se ovog puta otvorio publici posve novim konceptom - pokazala je kako je povratak na dobro nam poznatu kuhinju bio pun pogodak.
Naime, u goste chefovima Mariju Mihelju, voditelju grupacije u koju spada i restoran El Toro, te Luki Džamariji, chefu Mareda, došao je Pretop iz Zemuna. Ekipa je to koja vodi street food kiosk u kojem se služe bread & schwein & champagne, kako je bio naziv i ove večere, koja je uz dvije čaše Pienina pjenušca stajala 50 eura po osobi. Premda Pretop nije jedini street food kiosk na pijaci Zemun, za kratko je vrijeme postao (epi)centar street food koncepta u Beogradu i Srbiji, pišu tamošnji mediji. Pokrenula su ga trojica prijatelja i kolega koje smo imali prilike upoznati i u Zagrebu - kuhar Nikola Nikolić, pekar Nenad Pajević i vlasnik Java coffee pržionice Miloš Dodig.
Okupljenim gostima u do zadnjeg mjesta popunjenom Maredu prezentirali su predjelo i glavno jelo kojima je osnovna namirnica bila - svinja, odnosno odojak od nekih 15-ak kila. Točnije, njih pet, jer toliko su ih pripremili za ovu rasprodanu večeru usred tjedna. A upravo je restoran prepun gostiju bio ugodno iznenađenje mnogima koji su se našli na ovoj večeri pa se na tu temu pričalo dobrih pola sata prije serviranja predjela, koji su uključivali kremaste krokete (arancine) od praseće glave s hrenom i umakom od mayo srirache, sočne odimljene svinjske uši glazirane u sweet chilly misou i chicharrones, odnosno snack od hrskave svinjske kožice koji je dodatno podigao prstohvat dimljene mljevene crvene paprike.
I doista, ne pokušavajući implicirati baš ništa, ali bilo je lijepo vidjeti ljude svih generacija ozarenih lica dok su grickali praseću kožicu i pomalo nadmeću za posljednje komade na tanjurima posloženih predjela. Tada se i nametnula tema koju smo spomenuli - je li ovaj primjer znak da se trebamo vratiti "starim" jelima. Ako je suditi po viđenom u Maredu, svakako - i nismo jedni koji su to primijetili. Pogotovo kad je na stolove stiglo glavno jelo - praseće pečenje servirano s pretopom (izraz je to za sok od pečenja), sjajnim sourdough kruhom, hrenom, rajčicom i mladim lukom.
Malo je reći da su se gosti za stolom jedva suzdržavali ne posegnuti za komadima s hrskavom kožicom dok su chef Džamarija i kuhar Nikolić predstavljali glavno jelo. Ono što je još zanimljivije, za stolom punim žena, bilo je gledati kako se plata brzo prazni razbijajući stereotipe da prasetinu vole i jedu uglavnom muškarci. Meso se topilo u ustima, kožica je hrskala pod zubima, a pretop poslužen u zdjelici uz onaj poznati Maredov kruh od kiselog tijesta ulijevao se u tanjure kao da nije riječ o otopljenoj svinjskoj masti. Jedino što je na stolu ostalo bio je tu i tamo koji mladi luk.
U konačnici, doista možemo reći kako je ova večera primjer nad kojim bi se mnogi trebali zamisliti.