Prolazeći najužurbanijim trgom u Hrvata, Trgom bana Josipa Jelačića, nedavno smo u sklopu poznatog festivala sasvim slučajno ugledali velik natpis na kojem je jasno ispisano stajala riječ "mochi". Zagledali smo se, a onda shvatili da na velikom štandu lonce preslaguje i hranu dijeli poznato lice. Bila je to Maki Nagayoshi, vlasnica malog japanskog take out restorana na zagrebačkim Sveticama. Nije trebalo dugo da nam se iznad glave upali lampica. Javili smo se Maki te je upitali bi li nam ispričala nešto više o mekom, rastezljivom japanskom desertu koji i kod nas postaje sve popularniji. Usred posla u skromnoj kuhinji Pink Piga, kako je nazvala svoje malo carstvo pokraj maksimirskog stadiona, Maki je napravila pauzu, dobro saslušala naš prijedlog pa ga ushićeno prihvatila.
Kroz priču, shvatili smo da je jedna od rijetkih u gradu koja radi i svoj natto, pa smo je, osim o mochiju, ispitali i o toj čudesnoj namirnici, čestom i izrazito zdravom sastojku japanskih doručaka. No, dok je još raspakiravala kutiju s hranom u našem studiju i vadila posudicu za posudicom, najviše nas je zanimalo kako to da je uopće odlučila doći u Hrvatsku.
"Najprije sam četiri godine živjela u Kambodži, ali bila sam jako umorna od visokih temperatura. Htjela sam živjeti negdje gdje postoje četiri godišnja doba. Radila sam kao turistički vodič pa sam imala prilike puno putovati i tako sam se prvo preselila u Italiju. Tamo je tržište prenatrpano i, iako je bilo mogućnosti za rad, nisam imala dobar osjećaj. Onda sam se preselila u Ljubljanu, bilo mi je lijepo, ali je grad jako malen i uglavnom sam bila prisiljena raditi s turistima, a ja sam htjela raditi s domaćim ljudima. I onda sam došla u Zagreb. Tu ima nešto što nigdje do sada nisam pronašla. Italija i Slovenija baš su Europa, ali ova zemlja je nešto potpuno drugačije. Ostala sam ovdje nekoliko dana i jedna od prvih stvari koje sam napravila bio je odlazak na trešnjevačku tržnicu. Tamo sam kupila orahe koji su bili fantastični. Okus je bio toliko dobar da sam bila potpuno iznenađena. U Japanu imamo domaće orahe, ali velika većina je uvoz iz Amerike i teško je pronaći ovakvu kvalitetu. Ostala sam baš onako - what?" prepričava nam Maki na engleskom i povremeno ubaci koju hrvatsku riječ.
"Baka with orasi bila je jedan od razloga zbog kojih sam ovdje ostala", govori nam i smije se.
Kaže kako od tada obožava zagrebačke tržnice. Hrana je svježa, puna okusa i boja, a u kombinaciji s jutarnjim zrakom svaki je odlazak na Kvatrić ili Dolac doživljaj za sebe. Od hrane koju u Hrvatskoj posebno voli izdvaja paški sir i domaći med, a otkrila nam je i kako je nedavno posjetila Slavoniju.
"Bila sam na kolinju u Slavoniji i napravila svoju prvu kobasicu. Moja prijateljica iz Japana tamo živi godinama, pa sam je posjetila. Za mene je to bilo sjajno iskustvo. Kada sam živjela u Japanu, nisam znala kako se rade kobasice. To je već obrađena hrana koju tamo kupujemo u supermarketu. Divno je kako ovdje u različitim dijelovima zemlje možeš pronaći sjajne stvari. Ljudi beru masline, rade zimnicu, kuhaju ajvar, peku rakiju. Sve to prilično me motiviralo da i ja radim više i bolje", govori nam.
Maki svakodnevne stvari doživljava na svoj način, kroz njih živi novu kulturu, upija i uči, obožava Hrvate, a i oni, kaže, vole njezinu hranu. Oko 90 posto ljudi koji naručuju iz Pink Piga su Hrvati, neki u njezinim japanskim lunch boxevima čak i pronalaze sličnosti s hrvatskim jelima.
"Ono što me jako iznenadilo jest to da Hrvati jako vole mochi. Iako je neobične teksture i iako ovdje ne postoji ništa slično, često ga naručuju od mene. Radim ga sezonski. Evo, danas sam ga napravila s punjenjem od buče i kestena, a inače ga radim i s mangom, tradicionalnom pastom od graha azuki", nabraja Maki. "U Japanu je priprema mochija nešto posebno. Radi se ručno, oblikuje dlanovima i u svaki se upakira jedna lijepa želja za osobu koja će ga probati", dodaje.
Dobro raspoložena Maki objašnjava nam kako se mochi, mali, ljepljivi kolačić od rižina brašna s punjenjem po želji, može raditi na klasičan način, ali i kako je poznato udaranje tijesta za mochi, koje je u Japanu ritual oko kojeg se svi okupljaju. Mochi je popularan prije slavlja Nove godine, kada se njeguju različiti običaji, a svi uglavnom uključuju poklanjanje kolačića ljudima oko sebe.
"Najpopularniji u svijetu je daifuku mochi, kako se naziva u Japanu. ‘Dai‘ znači veliko, a ‘fuku‘ je sreća", dodaje.
Još jedno jelo po kojem je Pink Pig talentirane Maki Nagayoshi poznat je i natto, sasvim posebno, specifičnog izgleda, oštrog mirisa i orašastog okusa. Riječ je kuhanoj soji koja se miješa sa starterom i potom ostavlja na fermentaciji najmanje 24 sata na 30 do 40 Celzijevih stupnjeva. Osim što nas pročišćava, natto štiti organizam i pun je vitamina, minerala i proteina, a posebno je zanimljiv zbog neobične teksture i ljepljivih niti koje nastaju fermentacijom.
Maki ga radi već godinama, starter je donijela iz Japana i natto uglavnom prodaje zasebno, a ne kao dio jela. Ipak, u pitanju je, govori nam, iznimno svestrana namirnica. Japanci je najčešće poslužuju za doručak uz rižu i jaje, a Hrvati je, dodaje, najviše vole s majonezom. Zbog karakterističnih niti koje se razvlače pri konzumiranju, natto je dobro začiniti tekućim dodacima poput sojina umaka kako bi se u njemu lakše uživalo.
"Vjeruje se da je natto nastao tako što je netko zaboravio skuhanu soju umotanu u rižinu slamu i shvatio da je fermentirala, probao je i bilo je baš ukusno. Zanimljivo je da ljudi iz Osake baš ne vole natto, za razliku od ljudi iz Tokija, koji ga obožavaju. Inače je jako dobar za crijeva, čisti ih i pomaže probavi. Općenito, fermentirana je hrana odlična za naš organizam.
Natto se tradicionalno jede za doručak, uz rižu. Dodaje se i sojin umak, a izvrstan je i uz meko kuhana jaja, kimchi i mladi luk. Dobro se slaže i s maslinovim uljem, ali i senfom ili ljutim umacima", objašnjava nam dok stojimo iznad crvenog pladnja prepunog različitih posudica. Maki je, naime, za naše snimanje pripremila doručak kojim nam je predstavila natto u kombinaciji s miso-juhom, rižom, bok choyem, kimchijem i ukiseljenim daikonom, koje je napravila sama.
Dok upijamo mirise i kušamo od svega po malo, Maki nam objašnjava da je to iznimno nutritivno bogat obrok, ali i da se natto, osim na ovaj način, može poslužiti i uz tjesteninu i algu nori, a odličan je i na tostu s malo sira.
"Kad se začini kakvom tekućinom, postane manje ljepljiv i ljigav, pa je ljudima odmah i privlačniji", govori nam dok štapićima spretno razvlači niti natta.
Tijekom razgovora skromna, ali iznimno topla i otvorena Maki nekoliko nam puta zahvaljuje na iskazanom interesu za ono što radi. Dodaje kako je presretna što su Hrvati toliko dobro prihvatili njezinu kulturu i što ih zanima ono što stvara, autentičnu hranu s vlastitim stilskim pomakom. Upravo zbog podrške koju ovdje dobiva, početkom iduće godine, dodaje, seli se u novi, veći lokal u zagrebačkoj Branimirovoj ulici i to je neizmjerno veseli.
"Volim živjeti i stvarati ovdje i volim ovaj život koji mi je donio jako puno uživanja, dobrih ljudi i novih, lijepih iskustava. Nisam nekakva velika profesionalka, moja je kuhinja mala i samo želim kuhati kao mama. To je sve", rekla nam je na kraju simpatična Maki sa zaraznim osmijehom.
