IMPRESIVNO

Iako su mu 83 godine, ovaj veliki slavonski vinar i dalje neumorno sadi nove vinograde, a sada je predstavio i nova vina

Ivo Enjingi iz svojeg je podruma na degustaciju Vinskog kluba donio 20 etiketa arhivskih i novih vina što je presjek njegovog rada unazad trideset godina

Tomo Jakopović i Ivo Kozarčanin, osnivači portala vinskiklub.hr, u Business clubu 5 u Sky Officeu ugostili su velikog slavonskog vinara Ivana Enjingija. Naravno, riječ je o čovjeku koji je obilježio hrvatsko vinarstvo, bio prvi privatnik čija su vina prije 30-ak godina uvrštena na vinsku kartu zagrebačkog hotela Esplanade, te prvi hrvatski vinar koji je počeo proizvoditi ekološka vina i koji je dobio veliko priznanje britanskog časopisa Decanter. Za ovu priliku iz svoje vinarije u Hrnjevcu pokraj Kutjeva donio je 20 novih i starih etiketa vina što je zapravo presjek njegovog neumornog rada unazad trideset godina, a time je ova večer posatala možda i najveća degustacija vina u Zagrebu zadnjih deset godina.

image
Darko Tomas/Cropix

Inače, Enjingi je svoju vinsku priču započeo s 2 000 naslijeđenih trsova koje je krajem 19. stoljeća posadio još njegov pradjed, a 1965. godine zasadio je svoje prve plantažne vinograde. Puno je naučio putujući po Europi, a 1972. nabavio je najmoderniju opremu iz Italije, pa je tradicionalnu prodaju vina u bačvama zamijenio prodajom u bocama.

“Pokupio sam dosta toga i od starih talijanskih vinara. Govorili su da se u proizvodnji vina treba slijediti staro i izvorno. Puno samo o tome razmišljao, radio i mislim da sam uspio proizvesti najzdravije vino”, govori Enjingi. Prisjetio se i svoje prve učiteljice, a to je, kaže, bila njegova baka koja ga je mnogo naučila o vinima.

image
Darko Tomas/Cropix

“Naime, ona je na svoj način dirigirala fermentaciju vina. Bačve su se nalazile u podrumu lagano zakopane u zemlju, pa kada je bilo vruće ona je zemlju ispod bačve polijevala friškom vodom, a preko bačvi je nabacala stare deke i krpare i polijevala ih nekoliko puta dnevno. Tako je držala optimalnu temperaturu vina. Sjećam se još kao dijete njezinih Graševina, pa kad god dođe nova proizvodna godina tražim njezinu Graševinu i nastojim je dostići. Ne znam jesam li uspio, ali još sam mlad i još stignem”, smije se 83- godišnji vinar dok otvara prvu bocu te večeri, 29 godina staru Graševinu koja je svojom svježinom i okusom oduševila sve prisutne.

Najboji položaj na kutjevačkom vinogorju

“Trudim se i dalje proizvesti što bolje vino. Radim ga ekološki, dakle bez kemije jer vino čovjeku služi za zdravlje, a ne za opijanje. Zadnjih 37 godina radim potpuno prirodna vina i imam ekomarkicu još iz bivše države”, govori gospodin Ivo, te dodaje da je osnovno pravilo da se vino ne stvara u podrumu nego u vinogradu, a ako je u vinogradu odrađeno sve kako treba u podrumu samo treba imati čistu, sterilnu opremu i posuđe i vino mora uspjeti.

image
Darko Tomas/Cropix
image
Darko Tomas/Cropix

“Kod mene nikada nisu postojala oduzimanja i dodavanja što danas rade novokomponirani vinari, a neki od njih u proizvodnji koriste i preko 60 dodataka u vinima. Prirodno proizvedeno vino to ne treba”, uvjeren je Enjingi. Prisjeća se i kako je svoja najbolja vina napravio od grožđa koje dozrijeva na položaju Venje. To je najbolji lokalitet na Kutjevačkom vinogorju, pa i mnogo šire, a nalazi se na nadmorskoj visini od 350 do 420 metara u čistom kamenu vulkanskog podrijetla.

Ondje je 1997. posadio graševinu, rajnski rizling, sivi pinot, traminac i sauvignon. Godinu dana kasnije trsovi su rodili, a kako je imao premalo grožđa od svake sorte gospodin Ivo ih pomiješao i 1998. godine napravio je vino s kojim nije bio zadovoljan. To je vino po lokalitetu nazvao Venje. Odležalo je nekih šest godina, pa ga je na nagovor dubrovačkog sommeliera Ive Ivaniša, s kojim se družio na sajmovima po Europi, poslao na ocjenjivanje koje je u Londonu organizirao časopis Decanter.

image
Darko Tomas/Cropix

Uz Venje s kojim na početku nije bio zadovoljan poslao je i Graševinu iz 2002. godine, te mirisni Traminac. “I na kraju je Venje bilo najbolje ocijenjeno u kategoriji bijelih višesortnih vina, a istu titulu, ali u u kategoriji monosortnih vina osvojila je i nešto mlađa Graševina, pa je na naslovnici časopisa Decanter poslije ocjenjivanja pisalo “Hvala ti Bože na hrvatskim vinima”, prisjeća se Enjingi dok se za stolovima točilo upravo to Venje, a zanimljivo je i da ga je nakon Decanterovog priznanja povukao iz prodaje, pa ga se i danas može kušati u njegovom podrumu.

Devet prethodnih berbi u podrumu

Na ovoj zanimljivoj degustaciji točila su se i Enjingijeva mlada vina, poput Graševine iz 2022. godine. Iako do sada nije imao praksu puštati tako mlada vina na tržište ipak se odlučio i za taj korak, pa je ovo najmlađa Graševina s kojom su izašli na tržište u zadnjih dvadeset godina. Inače, vina ostavlja minimalno dvije, tri, četiri i više godina jer želi da prirodno sazru i da se izbistre bez ikakve tehnike i dodatka kemije. I baš zato ima veliku zalihu vina, a kada naiđe loša godina ne odlazi u berbu.

image
Darko Tomas/Cropix

“Primjerice, 2014. godina nije bila dobra i nisam želio brati loše grožđe, ali je zato iduća godina bila savršena. Ako se prilagodiš prirodi sve ćeš dobiti nazad, samo trebaš imati strpljenja, mogućnosti da pratiš i naravno spremljene količine da si to možeš priuštiti”, objašnjava Enjingi kojeg prošle godine iz cipela nije izula niti tuča koja mu je uništila gotovo sav urod. “Kada sam to doznao bio mi je lagani šok, ali sam se vrlo brzo smirio jer samo imao devet prethodnih berbi spremljenih u podrumu i znao sam da ćemo bez te jedne pregrmjeti”, smije se vinar.

image
Darko Tomas/Cropix
image
Darko Tomas/Cropix

Zanimljivo je i da u vinogradima koristi stajsko gnojivo bez kojeg, objašnjava, nije moguće proizvesti ekološko vino. “Nažalost većina vinara se toga odrekla, ali ja se toga i dalje držim i zato imam 300 komada angus goveda koja nisu u staji nego u slobodnom ispustu, a dok ne krene vegetacija kravice su u vinogradima”, govori. Iako ima dugi radni staž iza sebe, Enjingi niti u 84. godini života ne staje. I dalje sadi vinograde na svojim položajima Hrnjevac,Venje i Mitrovac, a danas ima zasađenih 500 tisuća trsova na 60 hektara zemlje.

I dalje radi po 15 sati dnevno

Samo je posljednjih mjeseci na tržište izbacio i dvije berbe Venja bijelog, a stigla su i prva monosortna vina od frankovke i cabernet sauvignona. Do sada ih nije proizvodio samostalno jer nije imao dovoljno grožđa od tih sorti, pa ga je dodavao samo u u crno Venje. “Međutim posadio sam nova četiri hektara i stvorila se mogućnost da ih izbacim na tržište samostalno. Frankovka je iz 2020., a Cabernet sauvignon je iz 2018. godine i danas je još uvijek svjež i mlad, ali za deset godina će to vino biti u zenitu”, prognozira vinar koji priznaje da i dalje radi po 15, 16 sati dnevno.

image
Darko Tomas/Cropix

“I sve to radim s velikim zadovoljstvom. Volim svojim vinima usrećivati ljude. Svaki dan ustajem u pet, međutim pomaknuli su nedavno sat i ja se još uvijek budim u četiri ujutro i radim do navečer. Iako sam puno toga prošao u životu i dalje se prilagođavam vremenu i prilikama kako bih opstao i dizao još poneke vinograde”, kaže za kraj Enjingi.

Mnogo je toga gospodin Ivo još ispričao moderatorima Jakopoviću i Kozarčaninu ove zanimljive večeri na 14. katu Sky Officea, a sve prisutne su, osim njegove zanimljive osobnosti, šarma i jednostavnosti kojom zrači, oduševila i njegova crna i bijela vina stara po deset i više godina, poput Venja iz 2006. ili Rajnskog rizlinga iz 2008. Uz slavonske čvarke, domaći prezvuršt, kulen i mladi sir degustirala su se i njegova druga arhivska i novija vina, a mnoge je oduševila i etiketa koja nikada nije izašla na tržište te kako kaže, vjerojatno nikada niti neće. Barem dok ne proizvede nešto bolje od toga, a riječ je o Pinotu crnom iz 2003. koji poslužuje gostima u svojem vinskom podrumu u posebnim prilikima.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. studeni 2024 22:58