Takozvana pop-up gostovanja chefova postala su nova konstanta na hrvatskoj gastronomskoj sceni. Svaki tjedan, negdje u nekom baru, kafiću, restoranu, dvorištu ili na terasi koja gleda prema moru, netko sprema hranu za nemali broj ljudi. Fenomen govori nešto o publici; da cijeni nepretencioznost, blizinu, odsutnost bijelih stolnjaka, ali govori i o tome da je takav format, labav i neobavezan, sam po sebi privlačan. Nema fiksnog jelovnika koji treba objašnjavati, ljudi unaprijed znaju što i tko sprema. Serije takvih evenata također su sve popularnije: od WTF Festivala ili nedavno najavljenih Boogie Moonlight Sessions, očito je da su takva događanja veliki hit među publikom.
No, jedno ime u toj priči iskače više od ostalih. Kristian Godinić, kuhar koji je gotovo cijelu profesionalnu karijeru proveo u Vinodolu, oblikovavši ponudu tog starog zagrebačkog restorana prema modernijem i osobnijem izričaju, početkom godine napustio je restoran nakon više od desetljeća. No, vrijedi kazati da je Godinić već neko vrijeme bio prepoznatljiv i kao gost chef, ponajviše kroz evente u Aha! baru Tina Pattiere, gdje je uz Dinu Frletu kuhao na nekim od najzanimljivijih malih festivala hrane i pića u ovim krajevima ikad.
No, od odlaska se njegovo ime, na sreću publike, pojavljuje s neobičnom redovitošću. Krajem travnja gostovao je u nepretencioznom i zabavnom Parasolu u Splitu, potom na predstavljanju novog, izvrsnog broja Kàko magazina, uz sveprisutnog i ništa manje talentiranog Tihomira Krkleca Afriku. A 20. lipnja slijedi gostovanje s Matijom Pavlićem u vintage industrijskom baru u sklopu gostovanja Nesputana vina.
Kad se ta mjesta stave jedno kraj drugoga, uočava se obrazac koji možda nije bio planiran, ali je svejedno dosljedan. Parasol, Aha!, Cogito, Nesputana vina, to su prostori i lokali čiji su vlasnici i publika u doticaju s prirodnim vinima, vinima minimalne intervencije. Godinić toga možda nije svjestan kao strategije, ali sva mjesta na kojima kuha dijele taj isti nazivnik. I u tome je nešto zanimljivo: chef koji nužno ne deklarira afinitet prema određenom vinskom segmentu, a onda organskim putem završi upravo u tim krugovima. Iako, čini se da Godinić doista cijeni ovaj vinski segment jer pohađa brojne prirodne vinske sajmove.
U posljednje vrijeme primjećujemo da ugostitelji i organizatori konačno sve više prepoznaju interes publike za prirodna vina te da taj interes, dakako, traži i odgovarajući kulinarski kontekst. Godinić je, s chefske strane, uz, naravno, već spomenutog Tihomira Krkleca Afriku, najprisutniji glas u tim prostorima. I upravo pokazuje koliko tek potencijala imaju slična događanja.
No, razlozi za toliku popularnost evenata na kojima Godinić sudjeluje u konačnici su višestruki. Što se njega tiče, nije ih teško navesti. Brz je i spretan, originalan u idejama, susretljiv prema gostima. Nije tip chefa koji se zatvori iza kuhinjskog zida i šalje poruke preko konobara. Komunicira, objašnjava, improvizira. I mnoga njegova jela pamtimo upravo s takvih gostovanja, ne iz formalnih restoranskih konteksta, nego iz prostora gdje je slobodniji, a to se osjeti u jelima. Stoga ne čudi da Pattiera u Aha! uskoro planira ugostiti i neke vrhunske vinarije, s Godinićem (i Frletom) u kuhinji.
Zanimljivo je promatrati hrvatsku gastro scenu u ovome trenutku, posebno onaj njezin dio koji se odvija izvan restorana. Popunjenost navedenih evenata govori da publika traži ovakve evente. Je li to zasluga kuhara poput Godinića, sve prisutnijih prirodnih vina i vinara ili jednostavno potrebe za socijalizacijom uz hranu i piće, teško je odvojiti. Najvjerojatnije sve troje igra ulogu, i to je, u ovome trenutku, više nego dovoljan razlog da ovakvih evenata bude što više.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....