Otvorili smo sezonu debelih pulovera, počeli paliti grijanje, a oni posebno entuzijastični bacili su se na pripremu prvih sarmi. Samim time redovi na štandovima s kiselim kupusom na zagrebačkim tržnicama sve su veći. Našu pozornost svojevremeno je posebno privukla gospođa Anđelka Trdić zbog čijeg se kiselog kupusa na zagrebačkoj tržnici Dolac svakog vikenda od početka rujna pa sve do svibnja u dugačkim redovima čeka i do pola sata. Uvijek nasmijana, vedre naravi i spremna popričati sa svakim kupcem, Anđelka je svojevrsna pionirka među prodavačima na Dolcu. Kupus na istoj klupi prodaje već 45 godina te je u svom zavidnom radnom stažu uspjela steći velik broj stalnih kupaca. Na njezinoj smo je klupi u zatvorenom dijelu Dolca posjetili jednog radnog dana u podne, a naš je razgovor potrajao dulje nego što smo očekivali upravo zbog kupaca koji su neprestano dolazili pa, dok je kupus pakirala u vrećice, onako usput, s njom razmijenili poneku riječ.
"To je najbolje zelje na cijelom placu, fantastično je. Vi tražite pol kile, ona doda još šaku gore", dobacila nam je jedna gospođa dok smo strpljivo čekali svoj red da gospođi Anđelki postavimo koje pitanje.
"Ovo je naš obiteljski posao, dugo godina kiseli kupus je prodavala moja majka, a onda sam posao preuzela ja. Proizvodimo isključivo varaždinsko zelje koje se, za razliku od ogulinskog, reže tanje, a tanji su i listovi. Imamo polje u blizini Varaždina i u Svetoj Klari gdje i živimo i proizvodimo u sklopu našeg OPG-a Prpić. Nakon mene, nadam se, s obiteljskim poslom nastavit će moj sin koji mi i inače priskoči u pomoć vikendima kada je navala veća. Znate, mi na dobar dan u sezoni prodamo 300 kila kiselog kupusa", rekla nam je gospođa Anđelka pa dodala kako se, uz kiseli kupus, kod nje mogu kupiti i repa i cikla.
Pojasnila nam je i proces dobivanja kiselog kupusa, što, dodala je, nije nimalo lagan posao. Ono, naime, nakon branja treba odstajati, zatim se pere, a onda kiseli. Slaže se jedan red rezanog, jedan red glavica, a za glavice se, logično, ostavljaju oni ljepši primjerci. Dodala je i kako je važno znati pravilan omjer kupusa i soli, a potom otkrila tajnu dobrog okusa, ali i izgleda.
"U svoje zelje dodajem kukuruz, papar u zrnu i lovorov list. Mislim da kukuruz dodajem jedina i on je tu zbog boje. Isti recept koristim već godinama, ljudi to vole i prepoznaju."
Dodala je i kako smatra da je njezin kupus toliko tražen zbog svoje kvalitete, ali napomenula i kako je rad s ljudima nešto čemu poklanja puno pažnje.
"Osim kvalitete, ljudi gledaju i red i čistoću. Druga stvar je to da s ljudima treba znati raditi, ne smiješ biti drzak i bezobrazan, trebaš imati volju upoznati nove ljude, čuti što imaju reći, biti ljubazan", objasnila je gospođa Anđelka.
Osim na prepoznatljivoj klupi na Dolcu, kiseli kupus OPG-a Prpić, rekla nam je, može se kupiti i na njihovoj adresi u Svetoj Klari, a pohvalila se i kako njihov proizvod drži nekoliko zagrebačkih restorana poput Potkove, Fijakera i NK Trnja. Ipak, obitelj Prpić svoj kiseli kupus ne vakuumira i ne želi prodavati na veliko jer, kako kaže gospođa Anđelka, razlika u kvaliteti između kupusa iz dućana i njihovog je ogromna.
"A i ovdje nam sasvim dobro ide. Ljudi me već znaju, imam stalne mušterije, poznajemo se, i to je posao koji volim", rekla je na kraju ne skidajući osmijeh s lica dok je spretno pakirala novi paketić kiselog kupusa.