Prošlog je četvrtka u dvorani Panorama zagrebačkog hotela Westin održan Enozoik portfolio tasting. Ekipa ove dosad mrežne vinoteke i distributera dovela je gotovo sve vinare iz svojeg portfelja, uz iznimku nekoliko vinarija iz Novog svijeta. Na kušanju su tako bili proizvođači iz Engleske, Francuske, Italije i drugih zemalja, pa se o vinima moglo razgovarati izravno s ljudima koji ih proizvode.
Kušanje je održano nekoliko tjedana nakon što je ekipa Enozoika u riječkom Paviljonu otvorila svoju prvu fizičku vinoteku, u kojoj se vina poslužuju i na čaše. To je dobra vijest za Rijeku, čija je ponuda specijaliziranih vinskih trgovina i dalje prilično ograničena, osobito kad je riječ o stranim vinima. Enozoikov portfolio tasting bio je uistinu odličan.
Među vinarijama koje je Enozoik doveo u Zagreb bio je i Langham iz Dorseta, čiji su pjenušci minimalne intervencije bili među zanimljivijim vinima na kušanju. Posebno nam se svidio njihov Blanc de Blancs, sočan, suh i kompleksan. Znamo da engleske pjenušce nije lako dovesti na hrvatsko tržište, pa nam je drago vidjeti Langham i nadamo se da će kvalitetnih engleskih pjenušaca kod nas biti sve više.
Naravno, bio je tu i Charles Heidsieck, koji je večer prije održao kušanje u zagrebačkom Noelu. Riječ je o jednom od važnijih šampanjskih imena u Enozoikovu portfelju, koji uz osnovne cuvéeove obuhvaća i fantastični Blanc des Millénaires.
Enozoik, međutim, ima i dosta hrvatskih proizvođača. Među njima je plešivička Braje, čiji su macerirani rizling i veltlinac posebno slasni. Mladi Patrik Braje vodi vinariju u odličnom smjeru, što je pokazao i novom selekcijom rizlinga.
Naš Ivan Kosovec došao je s punom artiljerijom. Njegov Škrlet Selekcija za nas je među boljim hrvatskim maceratima uopće. To je vino kojemu se redovito vrijedi vratiti, osobito kad se na jednom mjestu kuša velik broj ambicioznih bijelih vina. Sreli smo i veoma raspoloženog Brunu Trapana, čiji je pjenušac Bik, nakon sedam godina na kvascima, pravo gastronomsko otkriće. Prepun umamija, Bik je pjenušac koji bismo svakako pili uz kakvu ljutu hranu.
Posebno su nam se svidjeli njemački rizlinzi vinarija Maximin Grünhaus i Schloss Vollrads. Prva dolazi iz doline Ruwer u regiji Mosel, a s njezina čuvenog položaja Abtsberg Enozoik nudi suhi Grosses Gewächs i Spätlese. Schloss Vollrads povijesno je imanje iz Rheingaua, posvećeno isključivo rizlingu, na kojem je prodaja vina zabilježena još 1211. godine. Rizlinzima tih dviju vinarija vratili bismo se i na znatno manjem kušanju.
Na Francuzima se nismo dugo zadržali, ali ono što smo kušali bilo je vrlo dobro. Uz Sancerre L’Antique Floriana Molleta s imanja Roc de l’Abbaye, posebno su nam se svidjeli bijeli burgundci kuća Domaine de l’Enclos i Domaine de Montille, odnosno Chablis Grand Cru Vaudésir i Puligny-Montrachet. Vrlo dobar bio je i crni pinot Domaine de Montille. No, talijanski dio ponude bio je posebno dobar.
Stigla je predstavnica vinarije Le Ragose, čiji je Amarone della Valpolicella iz 2013. bio među najboljim crnim vinima koja smo kušali. Le Ragose je obiteljska vinarija iz Negrara, na brdima iznad Verone, koju su Arnaldo i Marta Galli preuzeli 1969. godine. Njihova ponuda, uz Amarone, obuhvaća Valpolicellu, Ripasso i Recioto. Amarone iz 2013. pokazao je koliko ovim vinima odgovara vrijeme. Razvijeno voće, suho bilje, čokolada i zemljane arome vinu daju neopisivu kompleksnost. I drugi su kušači kod njihove Riserve iz te berbe isticali upravo zrelost, ravnotežu i dug završetak.
Jedni od apsolutnih favorita bili su nam Fontodijevi Chianti Classico i Vigna del Sorbo. Fontodi je u vlasništvu obitelji Manetti od 1968. godine, a nalazi se u Panzanu, u dijelu Chianti Classica poznatom kao Conca d’Oro. Sangiovese zauzima glavninu njihovih vinograda, koje obrađuju organski. Chianti Classico bio je neposredniji, sočniji i pristupačniji, ali nipošto jednostavan. Vigna del Sorbo imao je više dubine, čvršću strukturu i dulji završetak. To je Gran Selezione od stopostotnog sangiovesea s jugozapadno orijentiranog vinograda sa starim trsovima, koji odležava 24 mjeseca u francuskom hrastu. Dva izvrsna vina, s dovoljno jasnom razlikom da skuplja etiketa ne učini osnovni Chianti Classico manje zanimljivim.
Bilo je, naravno, i Novog svijeta. Razgovarali smo s predstavnicima argentinske vinarije Altos Las Hormigas, koja se bavi malbecom i razlikama među položajima u Mendozi. Na istraživanju tla surađuju s čileanskim stručnjakom za terroir Pedrom Parrom, a posebno su im zanimljivi vapnenački položaji doline Uco. Vina rade uz nježniju ekstrakciju i odležavanje u neutralnom drvu. Parra nije bio na kušanju, no kušali smo i njegov posebno slasni país.
Za kraj smo ostavili nekoliko slatkih i fortificiranih vina. Château Laville Sauternes 2015. nudi vrlo dobru vrijednost za novac. Dolazi s imanja u Preignacu, uz rijeku Ciron, na kojem prevladava sémillon, uz deset posto sauvignona blanca. Zatim smo kušali nekoliko sherryja kuće Valdespino. Najviše nam se svidio njihov NV Pedro Ximénez El Candado, gust i izrazito sladak, s puno suhog voća, kave. Ovo vino srdačno preporučujemo.
Organizacija je bila odlična. U dvorani Panorama na posljednjem katu Westina ima dosta prirodnog svjetla, a nije bilo ni prevelike gužve, pa se moglo nesmetano kušati i razgovarati. Vinari su bili raspoloženi i imali su vremena za pitanja. Lijepo je bilo vidjeti toliko predstavnika inozemnih vinarija u razgovoru s domaćom publikom. Većina vina dostupna je na Enozoikovoj mrežnoj stranici, a mi nestrpljivo čekamo da se u ponudi pojave i engleski pjenušci. Vrijeme je da se izvrsna vina iz te kategorije počnu češće pojavljivati i na vinskim kartama hrvatskih restorana.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....