Kavantura je jedan od onih kafića koje smo, pišući o zagrebačkoj specialty sceni, pomalo nepravedno uzimali zdravo za gotovo. Posjećujemo je godinama, uglavnom usput, i uvrstili smo je u naš vodič najboljih specialty kafića u gradu. Kavantura je i dalje neupitno najbolji izbor za kavu na potezu od Savskog mosta prema Jarunu.
Kavantura na Horvaćanskoj 23A pripada onome što bismo mogli nazvati starom školom kada su u pitanju specialty kafići. Po pristupu nas podsjeća na legendarni londonski Prufrock, koji smo također posjetili. Ne zbog istog uređenja ili ponude, nego zbog dojma da ste prije svega došli u kafić u kojem se ozbiljnije bave kavom, a u kojem je pritom sasvim normalno željeti sjediti dulje od petnaest minuta. Kavanturu su pokrenuli Irena Rašeta i Dejan Ganžulić, a lokal se nalazi u neposrednoj blizini okretišta Savski most.
Iako cijenimo novije specialty kafiće i sve što čine za hrvatsku scenu - mnogi od njih poslužuju najbolje kave koje se trenutačno mogu popiti u Hrvatskoj - moramo priznati da suvremeni specialty katkad zna biti i pomalo komičan. Od neudobnih stolica do apsurdno malih čaša za vodu, pojedini lokali izgledaju kao da vam, uz svu pažnju posvećenu kavi, nenamjerno poručuju da se ne biste trebali predugo zadržavati.
Kavantura je u tom smislu ugodno zastarjela. Ovdje u prvom planu nisu najnoviji modeli mlinaca i espresso aparata, skupe ručno rađene šalice ni minijaturne čaše za vodu. Kava koju smo jučer pili bila je, međutim, uzorna. A to nam je ipak važnije od većine stvari kojima se specialty lokali danas nastoje razlikovati, odnosno sličiti jedni drugima.
Ganžulić je dugogodišnjim pratiteljima domaće scene poznat i kao Kavopija. Istoimeni nezavisni blog o kavi piše od 2015. godine, pa je o pripremi, opremi i kvaliteti kave javno govorio mnogo prije otvaranja niza današnjih vrlo dobrih hrvatskih lokala. Blog vrijedi pročitati i danas. Ganžulić je, osim toga, pržioničar, barista trener i hrvatski AeroPress prvak.
U Kavanturi, dakle, poslužuje svoje kave, čiji je stil prženja bliži srednjem nego svijetlom, nordijskom pristupu. To će se, vjerujemo, svidjeti i dijelu publike kojoj specialty espresso prečesto znači mnogo kiseline, a fali im tijela. Takav stil ne mora podrazumijevati odustajanje od karaktera pojedine kave. Jučerašnja Ruanda bila nam je dobar primjer, izvrsna i kao espresso i u kombinaciji s mlijekom.
Kave iz Ruande ne susrećemo u domaćim kafićima onoliko često koliko bismo željeli. Šteta, jer ta istočnoafrička zemlja ima vrlo dobre uvjete za uzgoj kvalitetne arabike. Kava se ondje velikim dijelom uzgaja na malim gospodarstvima, na nadmorskim visinama od približno 1300 do više od 2000 metara, a među sortama prevladavaju predivna sorta bourbon i njegove selekcije.
Ruandske kave često se ističu živim voćnim kiselinama i finom, čajnom strukturom, zbog čega mogu biti odlične za filter. No, Ruanda Gicumbi Anaerobic koju smo pili u Kavanturi pokazuje koliko mogu biti dobre i na espressu. Ova srednje svijetlo pržena arabika nudi predivnu voćnu svježinu, s notama marelice i borovnice, ali i dovoljno tijela, pa ćete u espressu osjetiti bogatu tamnu čokoladu i kakao.
Naravno, u Kavanturi nam se posebno sviđaju i cijene. Espresso smo platili 2,20 eura, a kavu s mlijekom 2,60 eura, što je za ovu razinu kvalitete više nego vrlo korektno. Otkako i Cogitova kava s mlijekom košta tri eura, Zagreb je ostao na premalo adresa sa spomena vrijednom kavom s mlijekom ispod te cijene.
Naša preporuka za Kavanturu, dakle, čvrsto stoji. Ne zato što je riječ o novom otkriću, nego upravo zato što nije. To je godinama prisutan, pouzdan lokal kojemu smo dosad posvećivali premalo pažnje. Nakon jučerašnjeg posjeta namjeravamo svraćati češće, a ako niste, svratite i vi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....