Pazija (mišanca, svakober) jednostavna je siromaška hrana koja je stoljećima prehranjivala ljude u doba neimaštine i gladi. Nije bila luksuz, nego oslonac. Hrana na koju se uvijek moglo računati, pogotovo u teškim vremenima. U toj skromnoj mješavini jestivog samoniklog bilja nema spektakla ni pomodnosti. Pored toga što je zdrava, ona je podsjetnik jednog načina života u kojem je imati malo bilo sasvim dovoljno.
U vremenu kad svi živimo ubrzano i uživamo bizarno obilje svega, pazija podsjeća na to da se može živjeti i drukčije, sporije, skromnije, uključujući u svoju svakodnevicu i obilje koje nam priroda konstantno daje. Umjesto da isključivo živimo u skladu sa supermarketima, ne bi bilo loše pogledati što to u prirodi ima na akciji, a priroda, vjerujte mi, ima najbolju ponudu, samo ako naučimo pratiti njen tempo.
Pazija je najobilnija u proljeće kada su biljke sočne i mlade. Od nje se tada mogu raditi svakakva ukusna jela, međutim, važno je poznavati okuse i arome biljaka koje beremo kako bi postigli balans.
Kad berem paziju, apsolutno su mi neizostavne one biljke koje svojom slatkoćom i aromom ublažavaju prirodnu gorčinu većine divljih biljaka. One su iznimno važne kako bi stvorile tu harmoniju okusa koju niti jedno drugo zelje osim pazije nema. Uvijek je malo drugačija nego "prošli put", ali ako pazite da vam je mješavina raznolika, da ne prevladavaju gorke biljke nego da imate uistinu jednu promišljenu raznolikost, onda pazija, po meni, nema konkurenciju kod zeleni.
A neke od biljaka koje je mene i moja none učila da bi uvijek trebalo ubrati jesu:
Kostrič (Sonchus oleraceus)
Kostrič je jedna od najčešćih i najvrjednijih biljaka koje beremo u paziji. Može se jesti i samostalno. Mlade listove koristimo svježe u salatama, dok se stariji listovi i korijen kuhaju na lešo ili dodaju u variva. Pupoljci se mogu kiseliti poput kapara, a cvjetovi su jestivi i često služe kao dekoracija na salatama, brusketama ili slasticama. Budući da je izuzetno otporna biljka koja dobro podnosi različite vremenske uvjete, kostrič je važan izvor hrane za pčele i druge oprašivače.
Slaška (Reichardia picroides)
Slaška je jedna od najcjenjenijih biljaka koje se beru za paziju, ponajviše zbog svog blagog slatkastog okusa koji uravnotežuje ostale, gorče biljke u mješavini. Mladi listovi mogu se jesti svježi u salatama, dok se stariji pripremaju kuhani na lešo ili u varivima. Kao biljka koja dobro uspijeva na siromašnom tlu i podnosi teške uvjete, slaška je važna i za oprašivače.
Lemprc (Tordylium apulum)
Lemprc je aromatična biljka karakterističnog mirisa i okusa. Najčešće ga kuhamo u paziji, a mladi listovi mogu se dodati i svježim salatama ili sendvičima. Sjemenke su vrlo aromatične te se, nakon laganog prženja, mogu koristiti kao začin, slično komoraču ili kimu.
Morač (Foeniculum vulgare)
Morač je izuzetna biljka. Mladi izdanci i listovi važan su sastojak pazije jer joj daju prepoznatljivu aromu. Sirovi listići koriste se u salatama, fritajama i umacima, a često se dodaju i u rakije, likere ili domaće pripravke poput tučenih maslina. Cvjetovi su jestivi, a koriste se i kao dekoracija ili za aromatiziranje pića. Morač se može sušiti i koristiti za pripremu čaja ili slastica. Ova izdržljiva biljka svake godine ponovno izrasta iz istog korijena te predstavlja važan izvor hrane za pčele i druge oprašivače.
Žućenica (Cichorium intybus)
Žućenica ili cikorija često se naziva kraljicom pazije. Iako ima karakterističnu gorčinu, upravo ona daje poseban karakter ovoj tradicionalnoj mješavini divljeg bilja. Izuzetno je bogata vlaknima. Mlada žućenica može se jesti sirova u salatama ili sendvičima, dok se starije biljke kuhaju na lešo ili pripremaju u paziji. Cvjetovi su nježno plave boje i često služe kao jestivi ukras na jelima, a privlači pčele i druge oprašivače.
Divlji poriluk (Allium ampeloprasum)
Divlji poriluk jedna je od svima najdražih biljaka. Koristi se slično kao i uzgojeni poriluk, ali ima znatno intenzivniju aromu. Obično se bere nožićem pri tlu kako bi se očuvale lukovice iz kojih biljka ponovno izrasta. Ima izražen miris, a jednom kad naiđete na postu možete se vraćati iz godine u godinu jer uvijek raste na istom mjestu.
RIZOT S DIVLJIM PORILUKOM I ŠPAROGAMA
Divlja mrkva (Daucus carota)
Divlja mrkva daje jelima posebnu aromu koja se lako prepoznaje. Vrlo je bogata beta karotenom, važnim za zdravlje očiju, kože i imunološkog sustava. Mladi listovi mogu se dodavati u zelene sokove, salate ili koristiti kao začin, dok se starije biljke s korijenom često kuhaju zajedno s ostalim biljem u paziji. Cvjetovi su jestivi i posebno su ukusni kada se pripremaju u tempuri, a često služe i kao dekoracija na jelima. Pri branju treba biti oprezan jer početnici divlju mrkvu mogu zamijeniti s nekim otrovnim vrstama sličnog izgleda, poput kukute.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....