U svijetu japanske gastronomije malo je dodataka jelima toliko jednostavnih, a istovremeno toliko svestranih kao što je furikake. Ovaj suhi začin, namijenjen prvenstveno posipanju preko kuhane riže, već više od jednog stoljeća zauzima posebno mjesto na japanskim stolovima. Danas je furikake nezaobilazan sastojak japanske kuhinje, poznat po svojoj sposobnosti da običnoj riži podari bogatstvo okusa.
Jednostavno rečeno, furikake je za Japance ono što je Vegeta u Hrvatskoj i u široj regiji.
ŠTO JE ZAPRAVO FURIKAKE?
Furikake je tradicionalni japanski suhi začin koji se najčešće posipa preko svježe kuhane riže, ali se koristi i za začinjavanje onigirija (japanskih rižinih kuglica), rezanaca, povrća, ribe pa čak i ramena. Naziv dolazi od japanskih riječi furu ("protresti") i kakeru ("posuti"), što doslovno opisuje način njegove upotrebe.
Osnovu ovog začina čini kombinacija sušenih i usitnjenih sastojaka poput sezamovih sjemenki, morskih algi, sušene ribe, jaja, soli i šećera. Ovisno o recepturi, mogu se dodavati i listići palamide, losos, shiso, miso, povrće ili različiti drugi začini. Rezultat je savršeno aromatična mješavina.
Vizualno je furikake vrlo prepoznatljiv, šaren, pahuljast i raznolikog sastava. Upravo ta kombinacija boja i tekstura čini ga privlačnim dodatkom jelima koji čini i najjednostavniju zdjelu riže uzbudljivom.
RIŽA I FURIKAKE
Riža je stoljećima temelj japanske prehrane. Toliko je važna da riječ gohan u japanskom jeziku znači i "kuhana riža" i "obrok". Budući da se riža tradicionalno konzumira više puta dnevno, Japanci su tijekom vremena razvili brojne načine kako bi joj dodali nove okuse bez narušavanja njezine jednostavnosti.
Furikake je postao idealno rješenje. Dovoljan je tek jedan prstohvat kako bi neutralan okus riže dobio potpuno novu dimenziju. Upravo zbog toga ovaj je začin postao sastavni dio svakodnevne prehrane milijuna Japanaca.
SKROMNI POČECI
Iako različiti oblici začinjavanja riže postoje stoljećima, moderni furikake nastao je početkom 20. stoljeća tijekom razdoblja Taishō i ranog Shōwa. Njegova prvotna svrha nije bila samo poboljšanje okusa, već i nadoknađivanje nutritivnih nedostataka.
Prvi službeni furikake navodno je osmislio ljekarnik Suekichi Yoshimaru. Uočivši raširen problem nedostatka kalcija među stanovništvom, došao je na ideju da samelje riblje kosti u fini prah i preporuči njihovo posipanje po riži. Kako bi proizvod bio privlačniji za konzumaciju, dodao je sušene morske alge i sezam, stvarajući tako preteču današnjeg začina.
Ipak, zapisi pokazuju da su se slične mješavine koristile mnogo ranije. Već u 16. stoljeću spominje se gomashio, kombinacija prženog sezama i soli koja se posipala po crvenoj riži (sekihan). Mnogi ga smatraju jednim od najstarijih oblika furikakea.
RAZVOJ OKUSA I TRŽIŠTA
Kako je popularnost furikakea rasla, proizvođači su počeli razvijati sve raznovrsnije varijante. Osim klasičnih mješavina za posipanje riže, pojavili su se proizvodi za miješanje izravno u rižu te posebne kombinacije namijenjene pripremi ochazukea, tradicionalnog jela od riže prelivene vrućim zelenim čajem.
Poseban procvat dogodio se krajem 20. stoljeća kada su proizvođači počeli ciljati različite skupine potrošača. Djeci su bili namijenjeni proizvodi s pakiranjima ukrašenim popularnim likovima iz animiranih filmova i videoigara, često uključeni u školske lunch pakete.
Danas Japansko udruženje za furikake definira ovaj proizvod kao mješavinu začinjenih i osušenih sastojaka morskog, biljnog ili životinjskog podrijetla kombiniranih s algama, sezamom i drugim začinima, čija je osnovna namjena posipanje po riži i drugim jelima.
Iako je duboko ukorijenjen u japanskoj tradiciji, furikake je posljednjih godina osvojio i međunarodnu gastronomsku scenu. Sve češće ga susrećemo u modernim restoranima gdje se koristi za oplemenjivanje riže, povrća, pečene ribe, avokada, kokica pa čak i kreativnih fusion jela.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....