Prema istraživanju iz 2022., među hrvatskim potrošačima još uvijek vladaju predrasude kada je riječ o uzgojenoj ribi te ih najviše ima među starijom populacijom. Najveći razlog za to je neinformiranost o akvakulturi i nutritivnoj vrijednosti uzgojenih primjeraka. Rast ljudske populacije doprinio je i većoj potrebi za konzumacijom ribe, što nažalost dovodi do prekomjernog izlovljavanja i narušavanja ekosustava. Zbog toga će u budućnosti, navodi studija, biti teško osigurati riblje proizvode bez uzgoja.
Osim toga, akvakultura je najbrže rastuća industrija proizvodnje hrane u svijetu te će prema predviđanjima UN-ove Organizacije za hranu i poljoprivredu proizvodnja ribe iznositi 106 milijuna metričkih tona u 2030. S tim na umu, odlučili smo razbiti neke najčešće mitove o ribi iz uzgoja u koje još mnogi vjeruju, a više ne „drže vodu“.
Mit br. 1 Riba iz uzgoja nije zdrava
Jedna od najvećih zabluda vezanih uz ribu iz uzgoja jest da je zatrovana kemikalijama i antibioticima te zbog toga nije zdrava kao divlja riba. To u nekim slučajevima potvrđuju i cijene uzgojene i divlje ribe, od kojih je potonja skuplja. Takve tvrdnje lako nas mogu odvratiti od ribljeg ručka. Međutim, moderno ribogojstvo strogo je kontrolirano propisima i regulativama koje ne dopuštaju da se riba hrani kojekakvim otpadom i štetnim tvarima, niti da naglo raste davanjem hormona.
Redovno se kontrolira u eksternim akreditiranim laboratorijima i od strane državnog inspektorata nasumično se uzorkuje na tržištu te prolazi kroz najstroža ispitivanja o sigurnosti hrane.
Dodatno, tu je IFS Food. IFS Food standard koji provjerava kriterije sigurnosti hrane. Prema njima je certificiran pogon za preradu u Zadru jednog od vodećih svjetskih proizvođača mediteranske bijele ribe iz Jadranskog mora – Cromarisa.
Njihova tradicija uzgoja ribe traje već 40 godina te kontinuirano ulažu u istraživanje i razvoj svih aspekata tvrtke. Cromaris je razvio vlastitu recepturu riblje hrane, zbog koje je njihova riba bogata omega-3 masnim kiselinama i ima izbalansiran odnos omega 3 i omega-6 masnih kiselinama. Nadalje, bogata je lako probavljivim bjelančevinama, fosforom i vitaminom D. Ovaj moćan koktel djeluje blagotvorno na ljudsko zdravlje, održava normalnu funkciju srca i doprinosi razvoju kostiju. Ono što je još važno naglasiti jest da se u prehrani Cromaris ribe ne koriste pospješivači rasta, antibiotici, konzervansi ni GMO sirovine.
Mit br. 2 Riba iz uzgoja lošijeg je okusa od divlje
Iako je okus stvar osobnih preferencija, možda ste na nekoliko strana čuli da je divlja riba najukusnija. Međutim, zbog strogih kontrola svih elemenata proizvodnog procesa uzgojene ribe, ona ima jednako dobar okus kao i divlja. Dosljedan okus je kod nje neupitan posebice zato što hrana koju jedu ima ujednačen nutritivni sastav kroz cijeli životni ciklus ribe. Kod ove namirnice izuzetno je bitno da što svježija stigne na stol, a znate li kako ćete prepoznati je li sigurna za konzumaciju?
Obratite pozornost na oči koje bi trebale biti izbočene i bistre, a škrge ružičaste do crvene. Koža joj treba biti napeta, meso čvrste konzistencije te prepoznatljiv miris po moru. Kod donošenja odluke uzmite u obzir sve navedene parametre, izostanak jednog od navedeni može se tolerirati jer nije nužno povezan sa svježinom.
Kako bi je u što kraćem roku dostavili krajnjem potrošaču, u Cromarisu ribu izlovljavaju svaki dan u tjednu osim subote. U tom procesu vrlo je važan neprekinuti hladni lanac, u kojem se od izlova i sortiranja do transporta kupcima, riba drži na optimalnoj temperaturi od 0 do 2 °C. Tako se usporava rad bakterija i produžuje joj se svježina. Cromaris riba se ne smrzava, već se pakira direktno izlovljena iz mora. Uz cijelu neočišćenu ribu, u njihovom asortimanu su i svježe očišćena, riblji odresci i fileti za što jednostavniju pripremu. Kvalitetu okusa njihove ribe potvrđuje i nagrada Superior Taste Award koju kontinuirano osvajaju od 2019.
Mit br. 3 Riba iz uzgoja nije održiva
Još jedna česta tvrdnja, ali potpuno neopravdana, jest da uzgoj ribe nije održiva praksa. Međutim, uzgoj ribe omogućuje uzgajivačima kontrolu riblje populacije, a također koriste metode uštede energije poput obnovljivih izvora i recirkulacije vode. Ovo je održiviji pristup od ulova divlje ribe, koji može dovesti do pretjeranog izlova i smanjenja ribljih populacija. Osim toga, na ribu mogu utjecati i okolišni faktori. Drugim riječima, ako u okolišu ima teških metala i pesticida, oni se mogu detektirati u tijelu ribe iz uzgoja.
Cromaris svoju ribu uzgaja na čak sedam lokacija – jedno je smješteno u Istri, a preostalih šest u Zadarskom akvatoriju. Zašto baš tamo? Vrlo je važno da se riba uzgaja u iznimno čistom moru, daleko od bilo kakvih onečišćivača, što naše Jadransko more itekako pruža.
Naravno, opreza nikad dosta pa u Cromarisu referentni laboratoriji redovito provode kontrolu i analize okoliša. Također se redovito kontrolira nutritivna kvaliteta ribe, a provodi se i kontrola na kontaminate.
Pored toga, Cromaris vrši stroge kontrole svih dijelova proizvodnje - riblje hrane, tehnoloških procesa i gotovih proizvoda.
Mit. br. 4 Može se uzgajati samo nekoliko vrsta riba
Za mnoge je akvakultura sinonim za škampe, soma ili losos. No, uzgoj ribe zaista je šarolik. Postoje dva tipa akvakulture: morski i slatkovodni. Uzgoj slatkovodnih vrsta riba u Hrvatskoj se radi na dva načina – kao uzgoj toplovodnih i hladnovodnih riba. U prvu skupinu, spada primjerice, šaran, a u drugu losos i pastrva. S druge strane, marikultura uključuje uzgoj bijele i plave ribe te školjkaša. S ovime na umu ne može se reći da je riba iz uzgoja ograničena samo na nekoliko vrsta.
Osnova Cromaris ponude su samo autohtone vrste mediteranske ribe. To su orada, brancin, hama, gof i zubatac. Potonji je najtraženija riba Jadrana te jedna od iznimno zahtjevnih vrsta za uzgoj. Naime, zubatac je predator i njegovo preživljavanje ovisi o mnogim detaljima vezanim za držanja i prehranu. Cromaris na njegovom razvoju radi dugi niz godina te je jedina tvrtka u svijetu koja je uspjela uzgojiti zubaca. Svaka riba uzgojena u Cromarisu ima jedinstveni LOT broj pomoću kojega se može utvrditi gdje je uzgojena, iz kojeg matičnog jata potječe, koju je hranu jela te na koji je način obrađena.
Cromaris nudi i širok izbor recepata s ribom među kojima će svatko naći neki koji će s guštom pripremati!
Mit br. 5 Uzgoj ribe šteti okolišu
Što se tiče emisija stakleničkih plinova, uzgojena morska hrana ima puno manji ugljični otisak od uzgoja goveda. Akvakultura također doprinosi manjem onečišćenju dušikom i fosforom, koji uzrokuju neuravnotežen rast algi u vodenim putovima. Školjkaši, primjerice, mogu poboljšati kvalitetu vode jer djeluju kao filtri za vodu. Moderno uzgojno ribarstvo ostavlja dovoljno prostora u kavezima da ribe mogu slobodno plivati u bistroj, čistoj vodi i razvijati se bez prenapučenosti (ili bez nedostatka prostora). Osim toga, odgovorna akvakultura poduzima važne mjere kako bi spriječila bijeg ribe iz uzgoja i njihov utjecaj na divlju populaciju u smislu natjecanja za hranu, stanište i partnere za mriještenje.
Cromaris svoj rad i tradiciju temelji upravo na zaštiti okoliša u kojem se nalaze njihova uzgajališta, ali i na upravljanjem ambalažom i ambalažnim otpadom. U svim uzgajalištima prate utjecaj na okoliš, s posebnim naglaskom na kvalitetu vode, koncentracije plinova neophodnih za život u moru i učinka na bioraznolikost morskih organizama. Nadalje, otpadne vode iz svih Cromaris objekata prolaze kroz sustav pročišćavanja prije nego ih se otpusti u okoliš te na uzgajalištima ne koriste nikakva protuobraštajna sredstva (premazi bakrom i slično) jer ona jako onečišćuju okoliš. Njihove stroge ekološke standarde potvrđuju i certifikati za organsku proizvodnju kao što su Europski eko certifikat, Bio Siegel, Agriculture Biologique, BioSuisse i Naturland.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i tvrtke Cromaris.