Kada pomislimo na kuhanje, mnogima od nas prva asocijacija je toplina doma i miris mamine kuhinje. Bez obzira na to koliko restorana obišli ili koliko recepata isprobali, mamini obroci uvijek imaju poseban okus. To nije samo zbog sastojaka koje koristi, već zbog ljubavi i pažnje s kojom priprema svaki obrok. U maminim jelima kriju se iskustvo, praktičnost, ali i dugogodišnje male tajne koje su usavršavane kroz generacije. Majčine ruke uvijek pronađu načina da od osnovnih namirnica naprave čaroliju, a kuhinja postaje prostor gdje se dijele priče, ljubav i sjećanja.
Baš zbog toga, razgovarali smo s nekoliko majki u različitim godinama, ženama koje ne samo da su postale majstorice okusa, već uz to imaju i nevjerojatne savjete i trikove koji im olakšavaju svakodnevno kuhanje. Njihova mudrost nije samo u slijeđenju recepata, već i u sposobnosti da od običnog naprave nešto posebno, često s ograničenim vremenom i resursima. Koje su tajne iza tih čarobnih ručkova koje nas vraćaju u djetinjstvo? Kako majke uspijevaju uštedjeti vrijeme, ali i zadržati bogatstvo okusa?
Razgovarali smo s njima kako bismo saznali koje su njihove male kulinarske tajne, kako su naučile kuhati te koje praktične savjete mogu podijeliti s nama. Njihovi savjeti nisu samo za one koji žele brže kuhati, već za svakoga tko želi unijeti više ljubavi i domaćeg osjećaja u svoja jela. Pripremite se za korisne trikove i inspiraciju koja će vašu kuhinju pretvoriti u prostor pun topline, baš poput maminih.
Sanja (31), Zadar
Imam malu bebu i radim u marketingu pa su moji dani vrlo kaotični, a samim time i moja kuhinja. Stalno jurim - između posla, odlazaka po namirnice i hranjenja bebe, vrijeme za kuhanje praktički moram pronaći između redaka. Ipak, ne odustajem od toga da obrok bude domaći, pa sam razvila svoje brze trikove i strategije koje me spašavaju.
Kuham najčešće navečer, kad mala zaspi, tako da sljedeći dan sve bude spremno. Radim velike porcije koje mogu podijeliti i zamrznuti - variva, pečenu piletinu, povrće za prilog. Iskreno, ništa mi ne paše kao ideja da drugi dan samo ugrijem nešto što je već gotovo. Svaki put kad se primim kuhanja, pomislim kako bi bilo lakše kupiti nešto gotovo, ali ipak - domaći okus je domaći.
Imam i par svojih začinskih trikova. Primjerice, ako radim varivo, a želim nešto egzotičnije, često dodam žličicu soja sosa umjesto soli, ili pak riblji umak za malo azijske arome. U svoj grah znam ubaciti malo đumbira i limunske trave da okus postane posebniji, a kombinacija zbilja dobro funkcionira, iako se čini neuobičajenom. Na kraju dodam nekoliko kapi sezamovog ulja - to je mala tajna koja sve podigne. Nerijetko i umjesto mesa koristim tofu.
Kad radim juhu, umjesto tradicionalne rezane mrkve i korijena peršina, ubacim tanke trakice mrkve, tikvica i crvene paprike te ih kratko propržim na sezamovom ulju. Dobijem juhu s dozom Azije, a povrće se zadrži hrskavo i prepuno okusa. Ako imam vremena, znam dodati i rižine rezance - sve skupa ispadne nešto između naše domaće juhe i egzotične ramen verzije.
Iako volim eksperimentirati s novim receptima, uvijek dodam nešto po svom. Tako, kad radim punjene paprike, osim uobičajenog mljevenog mesa i riže, ubacim malo đumbira i korijandera, a za umak koristim kokosovo mlijeko umjesto vrhnja ili rajčice. To paprikama daje posebnu notu, i svima se sviđa. Još jedan trik kojeg se sjetim često je da lagano popržim mrkvu prije nego što je dodam u juhu - tako zadrži svoju slatkoću i daje punoću juhi, pa je svi uvijek s guštom pojedemo.
I da, bez Vegete ništa! Odrasla sam uz nju, i stalno je ubacujem u kuhanje, bilo da radim varivo, umak, juhu ili pečenje. Nekad razmišljam kako bih mogla sama napraviti začin s povrćem, ali iskreno, Vegeta ima onaj ‘mamin‘ okus koji baš volim. Malo toga može zamijeniti taj miris i toplinu koju daje svakom jelu.
Jedno što sam naučila otkad sam postala mama je da sve može biti jednostavnije nego što mislimo. Ne treba biti savršeno, i definitivno ne treba sve raditi po receptu. Prilagodim svaki recept svom ritmu, ubacim pokoji bakin ili mamin trik, a ponekad i neki azijski ‘twist‘. Na kraju sve ispadne super - obrok na stolu, miris domaće hrane s egzotičnom notom u zraku, i zadovoljni osmijeh onih koji je pojedu.
Božica (62), Zagreb
Kuhati sam učila od mame i bake. Zapravo, više od bake. Dok je mama radila, ja bih ostajala doma s njom. Puno sam naučila od njih dvije. Dok si mlad, ne zapamtiš sve, ali neke stvari ostanu. Ozbiljnije sam počela kuhati tek kad sam se i sama udala i dobila dijete, ali i danas ima nekoliko stvari koje pravim baš kao što su one to činile.
Jedan od prvih recepata koji mi padaju na pamet kao primjer jela u kojem primjenjujem nekoliko maminih i bakinih trikova je sarma. Probala sam svakakvih recepata za nju, a definitivno mi je najbolja mamina verzija.
Tajna je u tome da u faširano meso ne treba stavljati jaja jer ga ona isuše. Ako želimo rahlu sarmu, onda je najbolje dodati dimljene kobasice i pečenog špeka s lukom. Sve te sastojke treba najprije ubaciti u mlinac, a onda i u meso. Po pitanju riže - dovoljna je samo šaka. Tek toliko da je ima.
Sarmu sam jela na raznim mjestima i prečesto se dogodi da imamo osjećaj da meso i kupus u jelu dolaze zasebno, a ne skupa. S ovim trikovima neće biti tako. Moja kći nije uopće htjela jesti sarmu dok ju nisam počela raditi na ovaj način.
Još jedan važan trik kojeg se sjećam se odnosi na kuhanje juhe. Svaka je juha bila s mesom - goveđim, pilećim, junećim... No tajna je bila u tome da su moje mama i baka znale popržiti luk i papriku ‘na suho‘, da malo zagore, dobiju boje. To bi se kuhalo da pusti miris i okus, a onda prije posluživanja juhe vadilo van.
Jedna od mojih specijalnosti i omiljenih stvari za kuhanje danas je tijesto. Postala sam, baš poput mame i bake, maherica za njega. One su stavljale frišku germu, ali ja mislim da je suha puno bolja, a uz to s njom ima i manje posla. Da bi tijesto bilo rahlije, u njega se stavlja žlica octa.
Malo octa dobrodošlo je i u varivima. Prije se za variva radila zaprška, a ja, recimo danas umjesto toga smiksam malo povrća u blenderu i dodam to kako bi čušpajz bio gušći.
Ipak, najvažnija stvar kod kuhanja je da u sve ide barem žličica Vegete. Ako ne u prahu, onda u kocki. Ona ide u variva, meso, sarmu, filanu papriku, umake, juhe... Svuda. U njoj su svi začini koji su potrebni da neko jelo ima miris i okus. Čak sam se bavila mišlju da i sama probam napraviti povrtne kocke po uzoru na Vegetu. Mnogi su to pokušavali, no nema do Vegete. Ona ima neki poseban „tač“.
Vegetu u mojoj obitelji koristimo otkako znam za sebe. Ja sam jako puno stvari usvojila iz stare kuhinje jer sam uz to rasla, ali istovremeno puno čitam i nove recepte i dodajem neke stvari. Ipak, kod nas u obitelji uvijek ispadne da nam je starinski nekako najfinije, a s time se slaže i moj kći, koja još uvijek uči kuhati neke kompliciranije stvari, ali je stekla sve važne osnove. Ona uvijek kaže da nikad ne napravi kao ja, ali i ja sam to govorila za svoju mamu. I ja ponekad fulam. Barem pet puta od sto.
Ana (39), Koprivnica
Mama sam dvaju klinaca u višim razredima osnovne škole. Radim puno radno vrijeme, pa u kuhinji tražim ravnotežu između praktičnosti i domaćih okusa.
Obožavam koristiti sezonske namirnice jer je sve brže kad kuham s onim što već imam u hladnjaku. Kad dođe jesen, redovno radim krem juhu od pečene bundeve, ali dodam jedan svoj mali trik - prstohvat muškatnog oraščića i nekoliko kapi jabučnog octa, taman da pojačam okus. Juha ima neki poseban šmek i uvijek se pojede do zadnje kapi.
Moji su klinci veliki ljubitelji domaćeg krumpira, pa kad god mogu, napravim zapečeni pire s dodacima. Najprije napravim pire kao i obično, ali onda ga ubacim u vatrostalnu posudu i pospem naribanom mozzarellom i komadićima prženog luka. To sve zajedno zapečem desetak minuta. Krumpir dobije super hrskavu koricu, a unutra ostane mekan i kremast - klinci ga obožavaju, pogotovo kad na to još dodam i pokoju kockicu slanine.
Za brzinske obroke tijekom tjedna volimo i ‘mini mesne okruglice‘. Od mljevenog mesa napravim male kuglice, stavim u pećnicu, a zatim ih na brzinu prelijevam umakom od jogurta i češnjaka. S posudom svježe salate i malo tjestenine sa strane, to je jedan od naših najdražih obroka kad sam u stisci s vremenom.
Iako su djeca već velika, volim kad se svi okupimo za stolom. Kuhanje mi nije samo priprema hrane, nego i prilika da ih vidim kako rastu, da razgovaramo i smijemo se. Trikovi, brza jela i sezonske namirnice? Da, sve je to važno, ali zajednički obrok - to je prava čarolija.
Snježana (56), Đakovo
Prve sam kulinarske korake napravila uz mamu. Kuhala je u količinama kao da kuha za vojsku. Uvijek je trebalo biti nešto više hrane ako slučajno naiđe neki gost.
Sjećam se kako bi me mama nedjeljom rano budila, bez obzira na to u koje sam se doba sinoć vratila iz izlaska. Nije bilo spavanja do podne. Moja soba je bila na katu, a ona bi od dolje vikala: ‘Snježanaaa!‘ i ja bih ustala i išla joj pomoći.
Najviše sam joj pomagala u pripremi hrane koju će tog dana spremati. Najprije se čistilo povrće za juhu, a potom bi se pravio prilog - krumpir, riža, mlinci... Posljednje bi se peklo meso.
Što se tiče pripreme mesa, od nje sam naučila da ga je dobro peći u posuđu od lijevanog željeza, i to najprije poklopljenog. Na taj se način meso lagano peče i omekšava kroz paru, a poklopac se diže tek pred kraj kako bi se zapeklo i dobilo finu koricu. Ako uz to ide krumpir, on se doda pri kraju pečenja.
Iako sam osnove pripreme hrane naučila od svoje mame, s pojavom interneta sam dosta počela dosta tražiti recepte koje moja djeca više vole i prilagođavati svoj stil kuhanja njima. Jedno od takvih jela koja obožavaju su pureće rolice koje se napunim sirom i krastavcima, a u njih svatko može dodati što već voli. Na kraju ih obložim tanko narezanom pancetom i lagano pečem na tavi, a na kraju prelijem s malo vrhnja.
Trik kojeg koristim u kuhanju? Mama mi je rekla da u smjesu za punjenu papriku uvijek stavim malo praška za pecivo jer tako meso bude rahlije, a paprika mekša. U palačinke isto stavim malo praška ili vanilin šećera, a može se ubaciti i cimet ako ga netko voli.
Kad idem svojoj kćeri u Zagreb, imam praksu ponijeti pakiranje Vegete. Ona je nema uvijek, a ja ne mogu zamisliti kuhanje bez nje. Vegeta je bila i još je neizostavni dio naših obroka. Ja ju najviše koristim za marinadu, bilo da radimo roštilj, kotlovinu ili jednostavno meso iz pećnice. Obično osim Vegete stavim i crvenu papriku, malo papra i krupno narezani luk, ako je moguće dan prije pripreme obroka.
Moja tajna je da uvijek u sva jela stavim više Vegete nego soli. Sol se dodaje na kraju, i to samo ako je potrebno. To je proizvod koji je poznat u cijelome svijetu, a jedva čekam isprobati i novi fine blend.“
Ruža (46), Zagreb
O kuhanju sam učila gledajući svoju mamu, koja je kuhala svaki dan za našu veliku obitelj. Ona je voljela ručno mijesiti razna peciva jer ih se tada nije moglo kupiti svugdje.
Iako sama sada rijetko mijesim tijesta, vikendom se trudim održati jednu tradiciju koja je postala omiljena mojoj obitelji, a to je domaća juha. Moja djeca najviše vole juhu s knedlama, koje pripremam na dosta jednostavan način, miješajući nekoliko jaja s brašnom. No, trik je u tome da smjesu za knedle nikada ne ostavljam previše rijetkom, ali niti previše gustom. Tajna je u savršenom balansu između dva stanja. Knedle koje se raspadaju u juhi ili one koje su pretvrde nisu opcija, moraju biti savršeno mekane.
Također, prije nego što započnem s kuhanjem juhe, uvijek prvo lagano prepržim mrkvu. Tako mrkva zadrži svoju prirodnu slatkoću, a dodatni okus povrća polako se oslobađa tijekom kuhanja. Na kraju, kada je juha gotovo gotova, obavezno dodajem Vegetu bez koje juha jednostavno ne bi bila ista. Završni dodir Vegete daje juhi prepoznatljiv okus koji svi u mojoj obitelji obožavaju.
Još jedan trik kojeg često koristim tiče se pečenih krumpira, koji su omiljen prilog u mojoj obitelji.
Krumpire uvijek prvo skuham u slanoj vodi i dodajem Vegetu kako bi već tijekom kuhanja dobili osnovni sloj okusa. Nakon toga ih prebacim u prethodno dobro zagrijanu pećnicu da se zapeku. Za još hrskaviju koricu, na skuhane krumpire posipem malo palente. Palenta upija višak tekućine i formira divnu, hrskavu koricu koja krumpire podiže na novu razinu. To je trik koji sam naučila putem vlastitih eksperimenata u kuhinji, a moja obitelj ga danas obožava.
Kada je riječ o rižotu, prvo zapržim malo luka s mljevenom paprikom te skuham piletinu, a zatim u istoj vodi kuham rižu. Ova tehnika osigurava da riža upije sve bogate sokove i arome iz piletine. Na kraju, rižoto začinim Vegetom i soli te dobijem jednostavno jelo vrhunskog okusa.
Ovi trikovi nisu komplicirani, a upravo u tim sitnim koracima leži tajna fine kuhinje. Korištenje Vegete u gotovo svakom jelu postalo je moj zaštitni znak, a budući da obitelj s oduševljenjem dočeka svako jelo, rekla bih da je moj izbor više nego dobar.
Sponzorirani sadržaj nastao je u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Podravke.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....